Većina ljudi u Hrvatskoj zna Kolumbiju kao zemlju izvoznicu kave, smaragda ili droge. I dok nije rijetkost naletjeti na članke o prosvjedima protiv korupcije ili izručenja opasnih narkodilera Amerikancima, mnogi će se prije sjetiti nenadmašnih kolumbijskih sapunica koje su se prikazivale na televiziji.
Što znači živjeti u Hrvatskoj i koje su razlike između Lijepe naše i rodne mu zemlje za serijal Večernjeg lista 'Stranci u Hrvatskoj' ispričao je 29-godišnji novinar Fabian Camilo Martínez iz Bogote.
- Stigao sam u Zagreb prije tri godine na poziv svoje djevojke Hrvatice koju sam upoznao u Španjolskoj - kazao je i dodao kako je prije toga njegova djevojka posjetila njegovu rodnu zemlju.
- Svidjelo joj se tamo. Ne može ti se ne svidjeti Kolumbija - govori uvjereno.
- Kasnije sam ja došao ovdje i to je bio pravi šok za mene jer ja tad nisam pričao engleski jezik, a tad sam prvi puta čuo hrvatski jezik. Za mene je to bilo nevjerojatno. Nisam mogao ni zamisliti da tako nešto postoji. Čuo sam za Hrvatsku zbog nogometa, ali nisam mogao zamisliti da bih život mogao početi ovdje.
'Hajdemo pokušati još jednom'
Priznaje nam kako mu je bilo jako teško na početku zbog neznanja jezika, različite kulture, hrane, klime te da mu u tim okolnostima nije bilo nimalo lagano prilagoditi se životu u Hrvatskoj.
- Prvi posao koji sam imao u Hrvatskoj je bio u uzgoju rajčice. Upravo je to bila prva riječ koju sam naučio na hrvatskom - rajčica - smije se, no ističe kako je posao bio težak jer je uz taj posao radio i u građevinskom sektoru.
- Bila je zima i radio sam bez jakne jer sam glup. Nisam znao kakva je ovdje klima, ali sam brzo naučio. Pokušavao sam naći bolji posao i onda sam našao posao konobara. Bilo je to dobro iskustvo, ali bilo je teško. Nisam znao jezik i želio sam već pričati s nekim tko zna moj jezik. Tad sam otišao u Barcelonu na 6-7 mjeseci i tamo je bilo čak i teže. Tamo je jako puno ljudi iz Latinske Amerike i nema baš prilika, a još je prisutna i diskriminacija. Onda me nazvala tvrtka iz Hrvatske i ponudila mi dobro plaćeni posao pa sam si rekao 'Hajdemo pokušati još jednom'.
Prije nego je došao u Zagreb, čuo je za Hrvatsku samo zbog uspjeha Vatrenih. Napominje nam kako u lokalnim medijima najvažnije su uvijek zemlje poput SAD-a ili europske zemlje poput Francuske i Njemačke, te da se male zemlje baš i ne spominju.
- Kad pričam s ljudima koji su došli ovdje iz Latinske Amerike i pitam ih jeste li znali prije ovoga za Hrvatsku, svima njima odgovor je ne.
- Kad sam prvi put čuo nekoga da govori hrvatski jezik, nisam ništa razumio niti jednu riječ. Sad je puno bolje, razumijem nešto. Ipak sam tu tri godine i stalno slušam hrvatski, bilo da je to na televiziji, u tramvaju ili oko sebe. Moje uho se počelo lagano privikavati i na sve različite dijalekte. Dobro je to iskustvo.
Ističe kako mu se sviđa ovdje i da se ne osjeća diskriminiranim.
- Ljudi me podržavaju, što je nevjerojatno. Hrvati na prvu dignu zid i stava su da im se ne ulazi u privatni prostor. To je jedna istančana karakteristika kod Hrvata, dok je to posve drugačije kod Latinoamerikanaca. Kod nas ne postoji prostor. To je velika razlika, ali ljudi u Hrvatskoj su jako ljupki.
'Mi volimo akciju, ali vi'
Na pitanje osjeća li se sigurnim u Hrvatskoj, kratko odgovara: 'Da, naravno' te nam je objasnio i zašto.
- Ja sam iz Bogote. To je opasan grad. Ljudi gube svoj život zbog mobitela, zbog ničega. A ovdje se pak ništa ne događa, pomalo je to i dosadno. Mi volimo akciju, ali vi... - šali se 29-godišnjak, samo kako bi se uozbiljio.
- Ovdje je jako sigurno. Osim toga, kad ovdje imaš posao možeš si platiti stanarinu, hranu, odjeću...S tim novcem ti možeš živjeti. Oprosti, ali ljudi u Hrvatskoj se stalno žale, a kad dolaziš iz Latinske Amerike vidio si posve drugačiji način života. Mi tamo pokušavamo preživjeti, a vi tu živite. Vi možete otići na more s obitelji. Sigurni ste. Imate hranu. U ljudskoj je naravi željeti više. To je posve u redu. Ja sam isti takav. Da nisam, ne bi bio tu - napominje.
Zanimalo nas je koje su razlike kad je riječ o uvjetima rada u Kolumbiji i Hrvatskoj.
- Ako idem uspoređivati poslove u Kolumbiji i Hrvatskoj, poslovi su ovdje dobri, samo ljudi to ne vide. Tamo radiš šest dana u tjednu, potom imaš jedan dan slobodan. Nakon toga radiš sedam dana, potom opet radiš šest dana i slobodan dan. U mjesec dana imaš dva dana slobodno, a radni dan traje 9-10 sati. To nije život. Kad sam se ovdje doselio i rekli su mi 'radiš pet dana i imaš dva dana slobodno' bio sam oduševljen. Imate godišnji odmor. To je dobro - kaže i dodaje kako postoje ljudi koji u Kolumbiji imaju pet radnih dana.
Osvrnuo se i pojasnio dodatno razlike.
- Kad sam stigao ovdje, ljudi su mi govorili da putuju do posla 45 minuta i kako je to daleko. Ali to je ništa. Ako ideš s biciklom, to je upola toliko. U Kolumbiji kad ideš od jednog dijela grada to traje oko tri sata ovisno o prometu, onda radiš 9 sati, ponovo ideš doma gdje nešto pojedeš i ideš spavati. Ne možeš uživati u životu. Ako misliš da ti je loše u životu, odi u Kolumbiju i kad se vratiš reci mi kako ti je u Hrvatskoj - ustvrdio je i ponovio svoj poziv: - Odi tamo i radi mjesec dana i pokušaj živjeti s time i reci mi kako ti je bilo i je li ti se svidjelo.
I dok rijetko koji Hrvat bi bio u stanju suzdržati se svojih kritika o zdravstvenom sustavu, Camilo ima pak malo drugačiju perspektivu.
- Ovdje ako si bolestan, možeš otići na bolovanje. Tamo ako si bolestan, moraš odmah otići kod liječnika po papire, dok tu ti vjeruju da si bolestan. U Kolumbiji su pak 'ne želiš raditi, zar ne? Želiš izgubiti svoj posao' - priča nam mladić iz Kolumbije.
- Zdravstveni sustavi u Hrvatskoj i u Kolumbiji su jako različiti. Ovdje imaš svog doktora i on zna sve o tebi, pa je puno lakše da se dijagnosticira bolest. Vlast u Kolumbiji ne ulaže dovoljno u zdravstvu, pa jako puno ljudi umre u bolnici čekajući doktore - kaže i objašnjava i to da u metropolitanskom području glavnog grada Kolumbije živi 10 milijuna ljudi i da nije moguće imati toliko liječnika na tu populaciju.
Napominje kako je u Kolumbiji prisutno i privatno i državno zdravstvo.
- Privatno je samo za bogate, a druge je besplatno, ali je jako loše. Ako imaš srčani udar, daju ti acetaminofen i kažu 'vidimo se za tri dana'. Čuo sam jako puno priča o ljudima koji su umrli u takvim okolnostima. Ljudi umiru od raka jer se nitko ne brine za njih. To je jako veliki problem, kao i korupcija. Baš kao što i Hrvatska ima problem s korupcijom.
Kao netko tko je živio u obje zemlje, upitali smo Camilla da nam objasni razliku.
- Objasnit ću na primjeru. U Hrvatskoj imaš 10 kuna da kupiš primjerice stol, vlast uzme jednu ostavi 9 kuna. Korupcija je, ali ne ukradu sve. U Kolumbiji ukradu 9 kuna, a ostave 1 kunu. To je ta razlika. Vi ovdje imate hranu. To je jako važno. Imate pun frižider, ali u Kolumbiji ljudi rade cijeli dan i imaju jedno jaje za pojesti. Treba gledati i na taj način.
'Nedostaju mi i prijatelji i obitelji'
Mnogi su napustili Hrvatsku kako bi u nekoj drugoj zemlji stvorili bolji život. Ali 29-godišnjak je stava kako ne možeš ići uspoređivati Hrvatsku s Njemačkom ili Švedskom.
- Da, oni zarađuju više novca, ali stanarina je visoka i hrana je skupa, tako da ti to dođe na isto. Trebaš vidjeti koje mogućnosti imaš ovdje i vidjeti možeš li ovdje prosperirati. Dobar je život, sigurno je ovdje. Jasno mi je zašto bi išao vani, ali ako možeš ostati ovdje...
Na pitanje što mu nedostaje, kao iz topa je ispalio: 'Hrana'.
- Nadam se da ću iduće godine posjetiti svoju obitelj. Bilo bi sjajno da mogu ići. Nedostaju mi i prijatelji i obitelji. A hrana...Hrana je ovdje dobra, drugačija, ali dobra. Ali nemoguće je zamijeniti prijatelje. Imam ja ovdje prijatelje, ali nije to to. A obitelj...Nedostaje mi mama, braća pogotovo u ovo doba Božića.
Na pitanje kako su reagirali na njegov odlazak, odgovara: - Pa rekao sam mami i ona je samo rekla 'ako želiš ići, idi'. Ona je otvorena uma i stava je ako možeš napraviti si bolji život u drugoj zemlji onda to treba napraviti. Vjerovali su da ću imati bolji život u Hrvatskoj. Baš su bili puni podrške. Kad te obitelj podržava, puno je lakše se suočiti s problemima.
Otkrio nam je da se u Hrvatskoj nalazi puno stranaca iz Latinske Amerike, posebice iz Argentine te da velikim dijelom je riječ o ljudima kojima je neki predak bio iz Hrvatske.
- Čak imamo i svoje barove. Jedan se zove Juanita, blizu je trga. Vidio sam puno kafića koji organiziraju 'latino partyje', ali to nema veze s Latinskom Amerikom.
Upitan kako se on sam promijenio po dolasku u Hrvatsku, navodi kako ima osjećaj da se 'europeizirao'.
- Sve više postajem Hrvatom. Počinjem uživati u tome da izlazim vani s prijateljima i pijem jedan te isti espresso dva sata. Kad je zima, idemo do trga. Uživam u tim sitnim trenucima, kad radim kuhano vino s prijateljima.
- Imao sam priliku putovati. Sjećam se nekih mjesta koje sam posjetio poput Zadra, Malog Lošinja i Opatije. Ustvari, sjećam se svojeg prvog kulturološkog šoka. U Kolumbiji imamo pješčane plaže, a ovdje imate kamene. Kako ljudi mogu spavati po tome? Meni to još uvijek nije uspjelo. Probao sam, ali mi ne ide - priznaje.
Svidjela mu se Dalmacija i Primorje, pogotovo more i boje koje poistovjećuje s tim područjem.
- Tad sam počeo voljeti Hrvatsku. Kad sam otišao na plažu. Volim morsku hranu. Genijalna je. Jako je dobra kvaliteta i jeftino je. Ovdje sam probao prvi puta hobotnicu. Pitao sam se kako to mogu jesti i onda sam probao i bilo mi je super. Jako su mi se svidjele lignje, pogotovo kad jedemo u restoranima na plaži - prepričava ushićeno.
Otkrio nam je i sport koji Hrvati obožavaju, ali u njegovoj zemlji nije toliko poznat.
- U Kolumbiji nikad ne čujemo o rukometu. Kad sam došao ovdje, bio sam 'to je nogomet, ali s rukama' - smije se i nastavlja: - Ali rado bih probao. Nisam imao priliku, ali volio bih - ističe sramežljivo.
Tko god je putovao po svijetu, po Latinskoj Americi, Aziji, Africi će vam ispričati istu ovu priču. Ljudi kod nas ne znaju što je siromaštvo, glad i neimaština. Tek kad vidiš kako ljudi tamo žive shvatiš koliko nam je dobro i kako pretjerano kukamo.