Srijeda, 17. siječnja 1912. godine. Petorica iscrpljenih ljudi zaustavila su se na bijeloj pustopoljini na dnu svijeta. Trebali su biti prvi ljudi koji su dospjeli na najjužniju točku našeg planeta. Baš zato nisu mogli vjerovati vlastitim očima. Pred njima se iz snijega izdizao tamni šator, a nad njim je vijorila norveška zastava. U šatoru ih je čekalo pismo. Roald Amundsen ostavio ga je za slučaj da se ne vrati živ, uz molbu da ga predaju norveškom kralju i uljudan pozdrav čovjeku za kojeg je znao da će doći nakon njega. Robert Falcon Scott, kapetan britanske kraljevske mornarice, tog je dana u dnevnik zapisao rečenice kojima se ne treba ništa dodavati. Norvežani su ih pretekli. Bio je to strašan dan, a mjesto na kojem su stajali bilo je, kako je zabilježio, užasno, i utoliko strašnije jer su sanjali da će na njemu osjetiti neke sasvim druge emocije, a ne razočaranje. Pred njima je bio povratak dug više od 1300 kilometara, koji je bio utoliko gori jer su im tijela bila već dobrano iscrpljena, a duh slomljen.
POVIJESNA POSLASTICA
Britanci nisu prvi osvojili Južni pol jer su smatrali kako nije plemenito da im životinje vuku saonice
Petorica Britanca stigla su na cilj u siječnju 1912., ali mjesec dana nakon Norvežanina Roalda Amundsena. Na povratku su svi poginuli u snijegu, samo osamnaest kilometara od spasonosnog skladišta hrane
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
