Bosna i Hercegovina najsloženija je država u Europi; to bolje vide svi drugi nego oni koji odlučuju što će s njom biti. Čim se postavi politička ploča i rasporede figure, zemlja dolazi u opasnost da joj padne zastavica. U drugim državama izbori služe tome da ojačaju državu, a u BiH bi je mogli još oslabiti. Drugdje izbori stvaraju nadu da će biti bolje, u BiH izazivaju potrese i prije nego što će se održati.
U jednoj polovici države, pod vlašću Milorada Dodika i njegovih pajdaša, izbori su čista formalnost; vlast se ne mijenja, čak da se i promijene ljudi. Bosanskim Srbima to je njihova borba dala. U drugoj polovici zaoštrava se sukob oko ključa po kojemu će se birati nova vlast. Bošnjaci bi upotrijebili građanski ključ jedan čovjek – jedan glas, računajući da će većina od toga profitirati, a Hrvati bi se htjeli zaštititi od njihova preglasavanja i traže da se za strateška mjesta koristi etnički ključ, da svaki narod bira svoje predstavnike. Hrvati i Srbi bi rekli da je BiH u slijepoj ulici; Bošnjaci da je u ćorsokaku; dođe, u biti, na isto – da BiH nije sazrela kao država. Najlakše bi i najpogubnije bilo odustati od same ideje BiH. Bez BiH bi bilo teže svima, ona još održava taj dio Europe u kakvom-takvom (ne)redu. U toj se zemlji stoljećima ukrštaju različiti interesi, i vanjski i unutarnji, pa ovisi o drugima koliko i o sebi. Drugi joj ne znaju pomoći; sama sebi ne može pomoći. To je temeljni problem današnje BiH.
najsloženija država u europi
