Svi su dečki u razredu htjeli biti piloti, a ja sam rekao da želim biti vatrogasac. Meni se jedinom želja i ispunila – kaže nam Miljenko Fišter (52), koji se u podmladak dobrovoljnog vatrogasnog društva upisao kao klinac u sedmom razredu osnovne škole. "Završio sam školu za vatrogasca i evo me u Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Kako je danas biti vatrogasac? Izazovno. Požara je, istina, sve manje, ali zato imamo više tehničkih intervencija. Nema danas više drvenih gospodarskih zgrada u dvorištima, nema štagljeva i staja, ali imamo sve više automobila u prometu. I to brzih. I da, spašavamo mačke..." dodaje. U najneobičnije intervencije u karijeri ubraja upravo spašavanje mačaka s drveća i bandera ili kada se zaglave između balkonskih vrata. "Često spašavamo i ljude koji ostanu zaključani u stanu ili im otvaramo vrata kada ne mogu ući jer su izgubili ključeve. Ili su ih ostavili u stanu. Nekidan su dovezli čovjeka kojem smo skidali lisice jer se zaglavio ključ. Dogodi se..." veli taj iskusni vatrogasac koji je u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Čakovec 32 godine. Voditelj je smjene. "Ostajem tu dokle god me budu trpjeli. Svi imamo beneficirani radni staž. U pravilu bismo trebali raditi do 58. godine i onda možemo u punu mirovinu prema Zakonu o vatrogastvu. Dakle, ne sa 65, nego s 58, baš zbog beneficiranog staža. Znači s 58 godina života ja bih konkretno imao 36 godina staža, plus beneficije. Zamalo više staža nego godina" smije se. Nismo razgovarali o tome kolike su ili kolike će biti penzije, da ne kvarimo dobro raspoloženje. Smijeh i šale jedan su od načina na koji se vatrogasci nose sa stresnim i opasnim poslom u kojem su spremni staviti glavu u torbu kako bi spasili nečiji život i imovinu. A mnoge su živote i spasili. Za to je, osim fizičke pripremljenosti, hrabrosti i znanja, potrebna i tehnologija, od modernih vozila do termovizijskih kamera i ronilačke opreme. Da, vatrogasci interveniraju i u vodi. Izvlače automobile iz rijeka i kanala, traže utopljenike... Za to su potrebne godine obuke i edukacije. Uvjerili smo se u to kada smo ih posjetili prošlog četvrtka u Ulici Stjepana Radića u Čakovcu, gdje su smješteni od 1983.
JVP Čakovec već godinama vodi Mladen Kanižaj, diplomirani inženjer iz Preloga. U vatrogastvu je još od osnovne škole, kada je počeo djelovati u preloškom DVD-u i ondje stjecao vještine potrebne za posao dobrovoljnog vatrogasca. Nakon srednje škole prekvalificirao se za profesionalnog vatrogasca u školi pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Zaposlio se kao vatrogasac u tekstilnoj tvrtki Čateks, a istodobno je završio fakultet. Nakon diplome postao je voditelj službe sigurnosti u Čateksu, gdje je bio zadužen za zaštitu od požara, zaštitu na radu i zaštitu okoliša. Prvog dana 2013. preuzeo je dužnost zapovjednika JVP-a, a od ove godine traje mu četvrti mandat. "Najmanja smo županija i imamo najmanji broj profesionalnih vatrogasaca, ali imamo velik broj dobrovoljnih vatrogasaca u društvima koja su nam izrazito važna. Intervencije odrađujemo zajedno, ako je intervencija manja, može ju odraditi DVD. Tako funkcioniramo. U Međimurju se svake godine održavaju natjecanja podmlatka, mladeži i seniora, a to se može naći u malo županija u Hrvatskoj. Netko će se od te djece poslije osposobiti za intervencije i postat će vatrogasci. Puno brige posvećuje se edukacijama, obilaze se vrtići i škole, a u sklopu toga animiraju se klinci da se uključe u DVD. Puno je slučajeva da je nekoliko generacija u jednoj obitelji u vatrogastvu, od djeda i baka, preko djece i unuka. Ljubav prema vatrogastvu prenosi se s koljena na koljeno. To je možda i najveći pokretač. Volonterizam na djelu" kaže Kanižaj.
JVP Čakovec ima u operativi 39 ljudi. Dobili su nedavno pet novih djelatnika i imaju kandidate koji će na jesen krenuti u državnu vatrogasnu školu. Intervencije su sve zahtjevnije. Ulaže se u ljude i opremu. "Ovoga ljeta imali smo vrlo zahtjevne intervencije koje su prošle bez ozljeda. Jedna od njih je požar u gospodarskom objektu u Pribislavcu. Treba stalno ulagati u vozni park. Vozila su skupa. Prije su najčešće intervencije bile gašenja požara na štagljevima i kućama. Danas su najzahtjevniji požari na gospodarskim objektima. Dolaze i nove tehnologije, električna vozila, solarni paneli... Mnogo je još nepoznanica pred vatrogascima koji se moraju stalno usavršavati. Sve su to izazovi s kojima se susrećemo. Tehnologija se brzo razvija, a usporedo s njom osuvremenjavamo se i mi" napominje Kanižaj. "Kad se dogodi prometna nesreća, a ekipa hitne medicinske pomoći ne može izvući unesrećene iz vozila, zovu nas. Imali smo i slučajeve stradavanja radnika na radnom mjestu, na nekoga padne drvo ili se prevrne traktor u šumi. Imali smo i slučaj izvlačenja čovjeka kojeg je zahvatio kombajn. Na intervenciji, kada dođemo, nekad treba i improvizirati. Svaka nesreća je drukčija. Imate hrpu zgužvanog lima i dajete sve od sebe da spasite ljude. To je prioritet. Automobili su danas sve jači. Nekad niste mogli čuti da su vatrogasci u tolikom broju izlazili na intervencije u prometnim nesrećama kao danas" ističe zapovjednik.
Međimurski vatrogasci i ove su godine bili na tzv. dislokaciji, na ispomoći kolegama u Bolu na otoku Braču. Obavljeno je šest izmjena. Prva smjena krenula je u šestom mjesecu, a 10. rujna vratila se posljednja. Bili su na Braču s dva vozila, autocisternom i kombi-vozilom. U smjeni su bila po četiri vatrogasca, jedan iz JVP-a i tri dobrovoljna. Bilo je intervencija gašenja požara na otvorenom. "Priobalje je specifična priča, različita od naše. Mi na kontinentu nemamo takve probleme kakve imaju kolege na moru, a često zbog teško pristupačnih terena i uskih prolaza treba im i pomoć iz zraka. Različita je konfiguracija terena i ne vrebaju identične opasnosti. No i kod nas se broj požara na otvorenom počeo povećavati. Nije bilo kiše, sve je bilo suho i požari su bili češći, bilo zbog ljudskog faktora ili više sile. Ovdje možemo doći vozilom izravno do požarišta, a na priobalju i otocima je drukčije. Ne sjećam se da je ikad u Međimurju morao intervenirati kanader. Vidimo ga samo na vježbama. Baš je u Međimurju 2002. održana prva vježba s kanaderom na jezeru kod Preloga, i od onda svake godine dolaze na trenažne letove. Imamo i pilota kanadera rodom iz Preloga, Ivicu Markača" napominje Kanižaj.
Ove je godine do kraja kolovoza na području Međimurske županije bilo ukupno 966 intervencija JVP-a i DVD-ova, a prošle godine u istom razdoblju bilo je 766 intervencija, dvjesto manje nego ove godine. Jedan od razloga su upravo požari na otvorenom prostoru. Jedan od problema s kojima se susreću međimurski vatrogasci je i – kamenovanje. Događalo se to prilikom intervencija u romskim naseljima, gdje su česti požari u ilegalno sagrađenim kućama, ali i paljenja otpada. Uvijek kada idu tamo na intervenciju traže da dođe i policija. "Suradnja je jako dobra" kaže Kanižaj. Prilikom intervencije u naselju Pribislavec 2020. vatrogasno vozilo je gađano kamenjem, a jedan je vatrogasac bio ozlijeđen. Nedavno je vatrogaskinja u Murskom Središću pogođena kamenom u glavu tijekom gašenja zapaljenog ilegalno odloženog otpada, i od ozljede ju je spasila zaštitna kaciga. "Posao profesionalnog vatrogasca je težak, to sve su sve ljudi koji su krenuli iz dobrovoljnog vatrogastva, a i dalje su uključeni u rad svojih DVD–ova izvan radnog vremena" veli Kanižaj. JVP je u vlasništvu Grada Čakovca i 14 općina, no intervenira na cijelome području Međimurske županije. Na raspolaganju su 24 sata dnevno 365 dana u godini, tako funkcioniraju sve javne vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj. Prva je smjena od 7 do 19, a noćna od 19 do 7 sati. Ujutro kada se radi primopredaja smjene, ide se u pregled vozila i opreme, a potom u teretanu u sklopu zgrade JV-a. Dnevne aktivnosti uključuju rad na vozilima, vježbe i edukacije. U petak su, primjerice, sudjelovali na Sajmu prevencije i sigurnosti u Čakovcu. U slučaju dojave, uključi se zvučni i svjetlosni alarm, sve se obustavlja i ide se na intervenciju. Najudaljenija od Čakovca im je Kotoriba koja ima dobru dobrovoljnu postrojbu, a nabavili su i novo navalno vozilo. Profesionalnim vatrogascima iz JVP-a nakon dojave do Kotoribe iz Čakovca treba oko 45 minuta.
"DVD–ovi su nam stvarno od velike pomoći. Kad se dobije dojava o požaru ili prometnoj nesreći, njihova postrojba izlazi odmah van, ljudi ostavljaju posao i jure u prostorije DVD-a po opremu. U slučajevima kada se radi o manje složenim intervencijama poput ispumpavanja vode ili manjih požara na otvorenom, izlazi postrojba najbližeg DVD–a, po potrebi i susjednog, i sami rješavaju problem. Kad je nešto veće, pozivaju nas. Hvala im na pomoći i vremenu koji odvajaju" kaže Kanižaj. Od 1006 intervencija prošle godine, JVP je sudjelovala u svakoj trećoj, na njih 329. U 198 intervencija djelovali su sami, bez dobrovoljaca. Na teren se izlazi i kada treba spasiti mačku s krošnje, iako ih se neki na društvenim mrežama zbog takvih intervencija ismijavaju. "Izlazimo uvijek kada ima potrebe. Izlazimo i kada nekome treba skinuti zaglavljeni prsten s ruke, rješavamo zaključavanja u stanu... Sve su to situacije s kojima se susrećemo. Uvijek smo tu da pomognemo ljudima" napominje. Leon Krištofić, zamjenik zapovjednika JVP-a, također je svoj vatrogasni put počeo u lokalnom DVD-u, u Mačkovcu, gdje je danas i zapovjednik. Prije je, sjeća se, bilo puno više djece u vatrogasnim pomladcima. "Nekad smo se borili da uđemo u DVD, a danas djecu zanimaju neke druge stvari. Imaju puno više mogućnosti, već od četiri ili pet godina. Nekad si mogao ili u nogometni klub ili u DVD" kaže. JVP grada Čakovca već dvadesetak godina ima i osposobljene ronioce. Startali su u klopu ronilačkog kluba Šoderica, gdje imaju i instruktora s kojim su u kontaktu.
"Ronimo od 2006. Krenulo se iz potrebe. Međimurje je smješteno između dvije rijeke, imamo umjetna jezera pokraj hidroelektrana i šljunčare. Kako je bilo dosta nesreća, izlijetanja automobila u vodu, krenuli smo s ronjenjem. Prije nas su dolazili kolege iz Zagreba, iz Lučkog. Većinom se radi o izvlačenju automobila i utopljenika. Najveći problem bio nam je derivacijski kanal od Orehovice prema Prelogu, na toj je dionici bilo puno izlijetanja, pogotovo kada je bilo sklisko, no nakon postavljanja zaštitne ograde uz cestu prije nekoliko godina, nesreća je manje" govori Krištofić. Nastoje tijekom mjesec jedanput ili dvaput izaći na trening, a jedanput godišnje obave i trenažno ronjenje na moru, gdje je vidljivost puno veća. U rijekama Muri i Dravi je nikakva, kako se ono veli, ne vidi se prst pred nosom. "Nema ništa bez osposobljavanja, ne može se sve preko ekrana, treba ući u vodu. Svaki ronilac ima svoju opremu, imamo i dva kompleta za hladne vode, za intervencije zimi. Imamo sonar za lociranje automobila. Utopljenika još ne možemo locirati, njega se traži opipom" veli. Godišnje imaju u prosjeku jedan do dva slučaja potrage za utopljenicima. Rijeka Mura je brža i ima više virova. Drava je opasna ovisno o lokaciji, najgori je stari tok. "Imali smo intervenciju u Prelogu, pokraj hangara Zmajarskog kluba. Dječak je na kraju školske godine skočio u vodu i nije izronio. Ušli smo u vodu i u trenu nas je počela nositi, kao da ste na zip-lineu. U trenutku osjetite ubrzanje, tako je jaka struja. Morali smo koristiti uže. Našli smo tijelo 50 metara dalje od mjesta u kojem je uskočio u vodu. Posebno je opasno kada su visoke temperature, pa se odmah skače u vodu i dogodi se nesreća" kaže Krištofić, također diplomirani inženjer.
Pamti i slučaj kada se pet kupača došlo okupati u Dravi, šesti je malo zakasnio, izašao iz auta, skinuo se i odmah skočio u vodu. Tek su ga drugi dan pronašli, na dvadesetak metara dalje. "Možemo roniti do 40 metara dubine. Ne ronimo s mješavinama, samo sa zrakom, a do 40 metara je sigurno područje. U Međimurju i nemamo tolike dubine, ali blizu je šljunčara u Ivanovcu, gdje smo došli do 33 metra. Prvih deset metara ne vidi se ništa zbog strujanja zraka, a dalje ispod toga kao da ste na Mjesecu. Kad je Sunce okomito, vidljivost je jako dobra, pa se može roniti i bez rasvjete. Rasvjeta ima kratak domet, bez obzira na snagu, zato se ide na opip. Stavi se uže u vodu, do dna, postavimo se polukružno na razmak od tri do četiri metra i ronimo. Kad naiđemo na neku prepreku, granu na primjer, prebacimo uže i idemo dalje. Tako je to u našem poslu. Kada se gasi požar u zatvorenom prostoru, često ne vidite ništa pred sobom, rijetko kada imate jako dobru vidljivost. Pomažu nam zato termovizijske kamere, s njima je puno lakše. Bez termovizije smo bili kao slijepi. U vodi nam nažalost još uvijek ne pomaže" ističe. Tijekom ronjenja ima i bliskih susreta s ogromnim ribama. Najveći su somovi i tolstolobici koji spadaju u porodicu šarana. Do prije nekoliko godina vode su bile pune trave koja se prostirala od dna do površine, no izgleda da ju je zahvatila neka bolest, pa su vode čiste.
"Preglasni smo i ako idemo roniti u grupi, sve ribe se razbježe pa su i susreti rijetki. Viđao sam tolstolobike, ali teško je procijeniti veličinu, u vodi je sve 30 posto veće" govori. Prošle godine Hrvatska vatrogasna zajednica donijela je pravilnik za radove na vodi i ispod vode, pa su ove godine s JVP-om Pula i JVP-om Rovinj, preko Vatrogasne zajednice Istarske županije, odradili specijalizaciju. Prije šest godina tročlana ekipa vatrogasaca ronioca JVP-a Čakovec pronašla je u podmorju otoka Paga lokaciju potonuća antičkog broda koji je prevozio građevinski materijal. Trojica ronioca, Robert Novak, Robert Bister i Leon Krištofić, zaronili su na lokaciji Letavica, gdje se nalazi oko 400 amfora iz prvog stoljeća prije Krista na dubini od oko 38 metara, i fotografirali predmete za koje je utvrđeno da su dio tereta antičkog broda.
U Međimurskoj županiji registrirano je 6100 članova koji djeluju u 84 područnih dobrovoljnih vatrogasnih društava, dva DVD-a u gospodarstvu i JVP-u. Svaki 17. stanovnik Međimurja je vatrogasac. Među njima je i 1780 pripadnika vatrogasne mladeži i 1190 žena. U srpnju su na XVIII. Međunarodnoj vatrogasnoj olimpijadi u austrijskom Eisenstadtu članice ženske A ekipe DVD-a Palinovec, poznate kao Kobre, u konkurenciji 20 ekipa osvojile zlatnu medalju. Kao početak profesionalnog vatrogastva u Međimurju uzima se 1972. godina. Prvi tim profesionalaca u DVD-u Čakovec imao je pet članova, a prava profesionalna vatrogasna jedinica, preteča današnjeg JVP-a Čakovec, osnovana je odlukom Skupštine općine Čakovec u prosincu 1974., s devet članova. Već 1980. jedinica je, zbog sve većih potreba, imala 22 zaposlena vatrogasca. Intervencije su sve zahtjevnije. Sve je manje štagljeva i danas su najzahtjevniji požari na gospodarskim objektima. JVP je u vlasništvu Grada Čakovca i 14 općina, no intervenira na cijelome području Međimurske županije. U operativi ima 39 ljudi, a na raspolaganju su 24 sata dnevno 365 dana u godini. Ove godine do kraja kolovoza na području Međimurske županije bilo je 966 intervencija JVP-a i DVD-ova. Međimurski vatrogasci i ove su godine bili na tzv. dislokaciji odnosno ispomoći kolegama u Bolu na otoku Braču. Obavljeno je šest izmjena. Bili su na Braču s dva vozila, autocisternom i kombi-vozilom. U smjeni su bila po četiri vatrogasca, jedan iz JVP-a i tri dobrovoljna. Imali smo dežurnu ekipu cijelo ljeto na Braču. Priobalje je specifično, jer zbog teško pristupačnih terena i uskih prolaza često trebate pomoć iz zraka.
Otvori KEKS Pay
