Istraživanje od prije nekoliko godina pokazalo je da u Bosni i Hercegovini jedna politička stranka dolazi na svakih 30 tisuća stanovnika. Taj podatak svrstava BiH u sami vrh liste država s najvećim brojem stranaka prema broju stanovnika u Europi. Na proteklim općim izborima sudjelovalo je 90 stranaka i 38 koalicija. Na prste se mogu pobrojiti one koje u svom imenu nemaju pridjev “demokratska”, ali i one se u svojim statutima ili programima zaklinju u demokraciju.
No, unutarstranački izbori, poglavito za predsjednike stranaka, pokazuju da je demokracija u stranačkom životu BiH odavno ukinuta ili barem suspendirana na dulje razdoblje. Izborni kongresi stranaka dosadni su, predvidljivi, jer su rezultati unaprijed poznati. A kako i ne bi bili, kad se u pravilu glasa samo o jednom kandidatu. Drugi, i kada se pojavi, tu je više zbog formalnosti, poštivanja unutarnjih propisa ili stvaranja privida demokratskog natjecanja. Zato je malo koga iznenadilo to što je Milorad Dodik i nakon 26 godina bio jedini kandidat za predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Ništa veće iznenađenje nije izazvala ni činjenica da ga je na stranačkom kongresu u subotu jednoglasno izabralo svih 937 izaslanika. Zapravo, iznenađenje bi bilo da nije tako. Za desetak će dana izborni kongres imati i Stranka demokratske akcije (SDA), najveća bošnjačka stranka.