Pitanje o postojanju izvanzemaljaca desetljećima zaokuplja ljudsku maštu, no rjeđe se postavlja obrnuta dilema, kakav bi dojam o čovječanstvu stekla bića s drugih svjetova. Odgovori koje nude znanstvenici i istraživači pritom nisu uvijek laskavi.
Teorijski fizičar Avi Loeb otvoreno upozorava na slabosti naše civilizacije: „Kada bih promatrao Zemlju iz daljine, bio bih prilično razočaran”, kaže te dodaje: „Većinu svojih ulaganja usmjeravamo na sukobe, na sprječavanje da nas drugi ubiju ili da mi ubijamo druge. Pogledajte rat u Ukrajini zbog relativno malog teritorija. To nije znak inteligencije.”
Interes za izvanzemaljski život dodatno je ojačan nakon nedavnih političkih istupa u SAD-u. Bivši predsjednik Barack Obama izjavio je kako su izvanzemaljci „stvarni”, ali da ih „nije vidio” i da se „ne skrivaju u Području 51”, dok je Donald Trump najavio objavu državnih dokumenata zbog „iznimnog interesa javnosti”.
Rasprave se intenziviraju i u kontekstu novih svemirskih misija, poput NASA-ine Artemis II, koja bi trebala vratiti ljude u orbitu oko Mjeseca. U svijetu opterećenom ratovima, krizama i podjelama, sve je češće pitanje kako bi potencijalni posjetitelji gledali na ljudsko društvo.
Istraživanja pokazuju da velik broj ljudi vjeruje u postojanje života izvan Zemlje. Prema podacima Pew Research Centera, oko dvije trećine Amerikanaca smatra da inteligentan život postoji i drugdje u svemiru, dok dio njih vjeruje da su NLO-i stvarni dokaz toga, piše AP News.
Na tu ljudsku potrebu ukazuje i Bill Diamond iz Instituta SETI: „Ne želimo vjerovati da je ovo jedino mjesto u ovom iznimno velikom i teško pojmljivom svemiru na kojem su se razvili život, inteligencija pa čak i tehnologija”, ističe, zaključujući: „To zapravo govori o ljudima, ne želimo biti sami.”
Fascinacija NLO-ima traje još od incidenta u Roswellu 1947. godine, a popularna kultura dodatno je oblikovala percepciju izvanzemaljaca kao potencijalno neprijateljskih bića. Priscilla Wald s Dukea smatra da je riječ o projekciji ljudske prirode: „Čini mi se da je to odraz onoga što jesmo, na izvanzemaljce projiciramo način na koji se odnosimo jedni prema drugima”, objašnjava te dodaje: „Dakle, oni dolaze, žele nas osvojiti, nasilni su. Na koga vas to podsjeća? Na nas same.”
Unatoč brojnim izvješćima o neidentificiranim pojavama na nebu, Pentagon nije pronašao dokaze o izvanzemaljskom podrijetlu tih fenomena. Svjedočanstva poput onog Debbie Dmytro, koja je opisala neobične svjetlosne formacije, i dalje ostaju bez konačnog objašnjenja. „Četiri žuta, zlatnožuta svjetla letjela su vrlo, vrlo nisko”, prisjeća se. „Nikada nisam vidjela nešto tako nisko, bez ikakva zvuka i u savršenoj formaciji”, kaže te se pita: „Je li to nešto što je stvorio čovjek ili nije? Tko zna?”
Stručnjaci pritom naglašavaju kako pojam NLO sve više zamjenjuje termin UAP. Diamond pojašnjava: „Apsolutno, takve pojave postoje”, dodajući: „Ljudi uočavaju objekte na nebu koje ne mogu odmah prepoznati kao rezultat ljudske tehnologije, poput zrakoplova, dronova ili helikoptera, niti kao životinje, primjerice ptice, i zato ne znaju što su.”
Dio javnosti vjeruje da vlasti raspolažu s više informacija nego što ih objavljuju. „Mislim da postoji više informacija nego što se objavljuje. Otvorena sam za nova saznanja”, kaže Dmytro te naglašava: „Važan je znanstveni dokaz.”
S druge strane, umirovljeni kontraadmiral Timothy Gallaudet iznosi ozbiljnije tvrdnje: „Neljudska inteligencija koja njima upravlja ili ih kontrolira sasvim je stvarna”, tvrdi, dodajući: „Pronašli smo i letjelice koje su se srušile. Ne znamo jesu li izvanzemaljskog podrijetla.”
Upozorava i na sigurnosni aspekt: „Kada vidite da se ti objekti nalaze u našem zračnom prostoru i gotovo se sudaraju s našim zrakoplovima, to je ozbiljan razlog za zabrinutost”, ističe te dodaje: „Ne znamo što su ni kakve su im namjere. To može biti prijetnja nacionalnoj sigurnosti, ali i ne mora.” Na kraju postavlja ključno pitanje: „Kada je neznanje ikada bilo dobra nacionalna strategija?” te zaključuje: „Bez obzira na to je li riječ o nečemu zastrašujućem ili ne, u našem je interesu tražiti istinu.”
Astronom Edwin Bergin smatra da golema veličina svemira povećava vjerojatnost postojanja života izvan Zemlje, ali i da bi se takva bića, kad bi stigla do nas, vjerojatno i otkrila. „Vjerojatno bi nas smatrali ludima… ali bi se ipak pokazali”, kaže te dodaje: „Zašto bi inače dolazili ako bi samo promatrali?”
Loeb pritom nudi i intrigantnu pretpostavku: „Možda nam se smiju”, kaže te dodaje: „Možda nas promatraju… kako bi bili sigurni da nećemo postati predatori, da nećemo postati opasni za njih.”
Na kraju, Diamond upozorava da bi napredna civilizacija teško mogla ostati skrivena: „Ako je neka civilizacija ovladala međuzvjezdanim putovanjima, tada raspolaže tehnologijama koje nadilaze naše najluđe predodžbe”, ističe i zaključuje: „Ako žele stupiti u kontakt, učinit će to; ako ne žele, neće. Ako žele biti viđeni, bit će, a ako ne, neće.”
FOTO Papa Lav XIV. predvodio procesiju u Koloseju, sam nosio križ
Kad bi zemljani našli drugu civilizaciju u svemiru najprije bi ju prevarili, oplačkali, pokrstili, pobili, silovali, i sl. Sve što rade na zemlji ućinili bi vanzemaljcima.