Jutro nakon Malmöa na fejsbučnom profilu Pučkog otvorenog učilišta grada Rovinja izlazi fotografija s izložbe Stanislava Habjana “Dijalozi 21”, održane u studenom 2021. u Multimedijalnom centru. Na fotografiji mladić s čašom u ruci, u tamnoj, dobro odabranoj odjeći, definirane frizure, alternativac iz naših krajeva, možda darker, možda student dizajna, stoji ispred dirigentskog stalka s papirom na kojemu je tekst, i čita Habjanovu priču “Pismo lijevom krilu jedne nogometne momčadi”, posvećenu Edi Budiši, rovinjskome piscu, autoru jedne knjige priča i romana “Klub pušača lula”, koji se ubio jedne jeseni u Trstu. Imao je dvadeset i šest godina, isto koliko ima mladić s čašom u ruci, dok čita Habjanovu priču. Kako je to bilo davno, ali ne baš toliko, Edo Budiša bi, da je preživio, imao šezdeset i tri. To bi već bila velika generacijska razlika, ali ovako ona ne postoji, jer Budiša zauvijek ima svojih dvadeset i šest, i do u vječnost dočekuje one koji će tek postati njegova generacija.
Dok stoji i čita, on je pri vrhuncima vlastitog čudaštva, s kojim će stići u Malmö, na Eurosong, gdje će, ni kriv ni dužan, postati žrtvom jednoga drugog čudaštva, s kojim on zapravo nema ništa. Niste primijetili da on, za razliku od vas, nije bio obuzet čežnjom za pobjedom?
Otvori KEKS Pay
