Anto Nobilo:Hrvatska će u Haagu biti označena kao agresor u BiH

Vrijedno ponoviti. Ovih dana portal Izravno.com objavio je tekst pod naslovom \'\'Nakon Tuđmana hrvatskom politikom su upravljale inozemne tajne službe\'\'. Najintrigantniji dio članka je tvrdnja da je tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj održao sastanke sa osmoricom viđenijih hadezeovaca tražeći međuu njima Tuđmanova nasljednika koji bi odgovarao interesima velikih sila. Svakome od njih postavio je tri ista pitanja: Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore? Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni? Jeste li spremni koalirati sa strankom hrvatskih Srba? Svi su oni, naravno, odbili tako ucjenjivačke uvjete za eventualnu inozemnu podršku. Svi osim jednoga, Sanadera! Što se dalje zbivalo, poznato je. Sanader se prvo dokopao, zahvaljujući Glavaševu i Drmićevu priznanju danas znamo i kako, vodeće uloge u najjačoj stranci, a potom i u državi. Pričica je zgodna, vjerojatno čak i točna, no iz perspektive gotovo desetgodišnjeg odmaka ona je samo još jedna pljuska iz prošlosti. Danas smo svjedoci toga da se tih deset godina odvijalo po najcrnjim prognozama, dakle u skladu s planovima međunarodnih centara moći nesklonih Hrvatskoj. Ta Montgomeryjeva dijabolična anketa nadaje se tek kao karika u lancu događaja, stvarnih i izmišljenih,koji čine jedinstven proces od čijeg ishoda strepimo. I to ne samo proces kao slijed bilo kakvih povezanih događaja, nego i proces kao sudski termin. Ono što je fascinantno i zastrašujuće u svemu tome jest da gotovo nitko više ne buni. Kao i glavni junak Kafkina romana, Hrvati ne smatraju da je neopravdano da im se sudi, uopće ne problematiziraju \'\'proces\'\' kao takav. Mireći se s nepravdom, pokušavaju se nekako izvući. Nadaju se ulasku u EU, nekom spasonosnom preokretu ili možda da ih voditelji procesa jednostavno zaborave uslijed zaokupljenosti drugim, važnijim poslovima. Na žalost, ne ide to tako. Jednom započet i đavolski inteligentno postavljen proces teče sam od sebe, čak i da veliki meštri izgube interes za njega. Može mi se ovdje prigovoriti da govoreći o Hrvatima kao kolektivitetu zapadam u anakrono, patetično bugarenje nad hudom sudbom koja nas je snašla. I doista što su meni svi ti Hrvati ponaosob i što sam ja njima!? Ja svoj mali i gotovo svima, osim meni samom, beznačajni životić mogu lijepo proživjeti bez obzira na to bio Gotovina u Haagu ili Pakoštanima, pisao \'\'ne ću\'\' ili \'\'neću\'\'. Te se devize, uostalom, drži većina građana ove zemlje. Pa ih onda iznenadi kada ih sarajevski kozmopolit i ovdašnja književna veličina Miljenko Jergović mrtav-hladan proglasi odgovornim \'\'pred ustaštvom\'\'. Kako to, čude se, pa mi smo pojedinci, individue, ljudi 21. stoljeća, kako možemo biti krivi za neka besmislena plemenska klanja prije sedamdesetak godina!? Kao i obično, Hrvati više vjeruju lijepim pričama nego ružnom iskustvu! I zato, ne želeći se praviti blesav, govorim iz perspektive kolektiviteta makar me zato nitko nije ovlastio niti mi je udobno u tome kaputu. Lakše mi je i ljepše kad sam sam, ali ovdje se radi o tome da netko hoće razoriti okvir unutar kojega je ta samoća uopće moguća i smislena. A proces lijepo napreduje. Devedesete je Račan HDZ prozvao \'\'strankom opasnih namjera\'\'. 2010. sve je konačno posloženo da se toj stranci sudi, a njeni prvaci panično Boga mole da \'\'prodani Josip iz Koprivnice\'\' prstom ne upre u njih. Bivšeg premijera mediji već cijelu godinu spremaju u zatvor. A sad su se u priču uključili i austrijski \'\'istražitelji\'\' otkrivajući, gle čuda, da je Hrvatska ilegalno kupovala oružje dok je na snazi bio UN-ov embargo na uvoz oružja. Naravno, u sve su upleteni Tuđman i general Zagorac. Lijepo bi se bilo naslađivati tome kako su konačno dolijale \'\'lopovske hadezenjare\'\', što dobar dio indoktriniranog i osiromašenog puka i čini, kada se iza svega toga ne bi valjalo nešto puno veće. Sudi se naime simbolima, a ne samo Polančecu ili sutra Sanaderu. U konkretnom slučaju simbol je stranka HDZ a krimen je stvaranje hrvatske države. Da je tome tako, dokaz je uporno uvlačenje Tuđmana i ranih devedesetih u cijelu priču iako je svakome jasno da Tuđman nema nikakve veze sa Sanaderovom politikom. Uostalom, mrtav čovjek ne prekida veze s dijasporom, ne ostavlja Hrvate u BiH niti koalira sa strankom hrvatskih Srba. Mrtav čovjek u većini slučajeva ne čini ništa. Ukoliko nije Krist ili Franjo Tuđman. U Hrvatskoj imamo paradoksalnu situaciju da oni koji ne vjeruju u uskrsnuće prvog, fanatično vjeruju da se drugi ustao iz groba. I potkrada ih. Rekapitulacija je sumorna: pobjednički generali su osuđeni ili čekaju presudu, sudi se HDZ-u, stigma ustaške krivnje izraženija je no ikada, gospodarstvo je u rasulu, zapadnobalkanske integracije u zamahu. Antihrvatska histerija uznapredovala je do te mjere da prodire čak i u vremensku prognozu! Tako u Jutarnjem listu, ako će biti kišovito, najavljuju oluju, a sunčani dan prognozira se kao nesnosna žega.

Blackangel, šiptari vam uzimali bubrege a ostali ste i bez srca.

Rambo 1 je napisao/la: Dabog da vas.....Hrvat branio....Musliman hranio....a....Srbin vam kroz kuću prošo....

jbt....kad god dodjem,ribnik spamuje....ne da nikom....a jojjjj.....ajde nek te ubije saksija.....konju....

Otišao Janez Drnovšek kod mame i plače: - Mama, oni Srbi me zovu Peder, buuuuaaaa! - Ne plači sine, nek te zovu, boli te pi*ka!

FONZA blackangel........srbijanac - na baterije , isfrustrirani slinavac...ili ipak .traktorista ?? nisam srbijanac,srbin sam slinavac nisam ako misliš na godište traktorista nisam ajd ovo sa baterijama,nek ti bude

. . .................HA HA HA HA HA HA . .20 godina od sastanka u Karadordevu: O podjeli BiH & drugi \'misteriji . .25. ožujka 1991. u Karadordevu su se sastali Franjo Tudman i Slobodan Miloševic. Unatoc tomu što ne postojii pisani trag o ovom susretu, postoje brojna svjedocenja da su Miloševic i Tudman upravo na tom sastanku dogovorili podjelu BiH. Tijekom sudenja u Haškom tribunalu u šest procesa je 13 svjedoka s razlicitih stajališta govorilo o dogovoru izmedu Miloševica i Tudmana u Karadordevu. I dok iz hrvatskog ugla postoji citav niz javnih osoba koje svjedoce o ovom dogovoru, u Srbiji je i 20 godina poslije, teško naci sugovornika koji bi potvrdio da je dogovor o podjeli BiH postojao, tvrde oni koji su se tim pitanjem bavili. Berlinski profesor i strucnjak za jugoistocnu Europu Holm Sundhaussen podsjeca na tri važna sastanka: 27. prosinca 1991. godine Franjo Tudman i njegovi najuži suradnici sastaju se s predstavnicima bosanskih Hrvata, gdje Tudman predstavlja svoju viziju proširene Hrvatske. Pocetkom 1992. godine dolazi do sastanka savjetnika Radovana Karadžica i Nikole Koljevica s Tudmanovim suradnicima, gde se vode rasprave o podjeli Bosne i Hercegovine. Podjela Bosne i Hercegovine tema je i sastanka izmedu Radovana Karadžica i Mate Bobana, održanog 6. svibnja 1992. godine. Profesor Sundhaussen tvrdi da sva tri spomenuta sastanka govore u prilog tomu da im je morao prethoditi jedan, na kojem je dogovoren nacrt plana podjele, i to onaj strogo povjerljivog karaktera, održan 25. ožujka 1991. u Karadordevu, u cetiri oka izmedu dvojice tadašnjih predsjednika Franje Tudmana i Slobodana Miloševica. „Polazim od pretpostavke da svi ti razgovori nisu bili dovoljni da bi bila usaglašena konacna, pisana verzija nekog sporazuma, ali cinjenica je da su na sastancima vodeni pregovori\", kaže njemacki profesor. „Miloševic je prevario Tudmana\" Tijekom 1991. i 1992. godine, Slobodan Miloševic nije bio spreman odreci se dijelova Hrvatske u kojim je bilo gusto naseljeno srpsko stanovništvo. Istovremeno, Miloševicu nije bio postizanje dogovora s Tudmanom oko podjele Bosne i Hercegovine. Sastanke je inicirao da bi prevario ili umirio Tudmana, a Tudman je na to nasjeo, smatra profesor Sundhausen. „Zanimljivo je da je Tudman prethodno znao da se komisija Europske zajednice jasno izjasnila da granice unutar Jugoslavije ne smiju biti jednostrano promjenjene, a posebno ne nasilno. Na osnovu toga, spomenuti sastanci uopcte nisu trebali biti održani. Hrvatska je i priznala Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu, tako da je ponašanje Franje Tudmana tijekom rata u Bosni i Hercegovini ekstremno narušilo ne samo njegov osobni ugled, vec i ugled Hrvatske u inozemstvu\", kaže Sundhaussen. „Pristali su i na nasilnu podjelu bosansko-hercegovackog teritorija da bi stvorili Veliku Srbiju, odnosno Veliku Hrvatsku. Tudman je doduše morao biti obazriviji, jer se nije mogao vojno mjeriti sa Miloševicem, koji je iza sebe imao Jugoslavensku narodnu armiju. Tudman je zato neke stvari radio skriveno, pod plaštom, ali ostaje cinjenica da je obojici bio cilj podjela Bosne i Hercegovine\", tvrdi berlinski profesor. Sundhausen smatra da je Dejtonski mirovni sporazum dobro rješenje za zaustavljanje rata, ali najveci nedostatak tog sporazuma je, po njemu, to što je BiH podijelio u dva dijela. Profesor dodaje da ni Federacija Bosne i Hercegovine nije dovoljno povezana državna cjelina. „Dejtonski sporazum nije ni za srpsku, a ni hrvatsku stranu stvarna realizacija onog, što je bilo zamišljeno. Zapadna Hercegovina ne pripada Hrvatskoj vec kao i prije, Bosni i Hercegovini, a ni Republika Srpska ne pripada Srbiji. To nije ono što se htjelo, ali je u svakom slucaju jedan manji korak bliže onom što se tada htjelo\", kaže Sundhaussen. Svjetski celnici su znali za tajni plan podjele BiH Koliko su o sastanku u Karadordevu prije dvadeset godina bili obaviješteni tadašnji svetski lideri? Profesor Sundhaussen smatra da postoji nekoliko naznaka koje navode na zakljucak da se o sastanku i tajnom planu podjele Bosne i Hercegovine znalo i u svijetu. To potvrduju i memoari posljednjeg americkog veleposlanika u Jugoslaviji, Warrena Zimmermanna u kojima piše da mu je Tudman govorio o planovima za takvu podjelu. „U kojoj mjeri je to prodrlo i do tadašnjih vlada, teško bih vam mogao reci, ali može se pretpostaviti, da su o tome bar kružile glasine\", komentira berlinski profesor Holm Sundhaussen. . .

.. Osmansko razdoblje Osmanlije su bili prvi koji su poceli rabiti naziv Hercegovina za ovo podrucje. Bosanski beg Isa-beg Isakovic naziv Hercegovina spomenuo je u pismu iz 1454. Neslužbeni glavni grad Hercegovine, Mostar, prvi put je spomenut 1452. Samo nekolikoko godina kasnije, ovo podrucje napale su Osmanlije, a konacno je palo pod njihovu vlast 1466. Baš u vrijeme vladavine Osmanlija, grad Mostar je dobio na važnosti. Uskoro je posttao kadiluk, a od 1522. bio je središte Hercegovackog pašaluka. Do kasnog 16. stoljeca prikljukljucen je u veci Bosanski pašaluk. Opsada Kandije koja je trajala od 1645. do 1669. štetila je Hercegovini, pošto su se Mletacka Republika i Osmansko Carstvo borili za prevlast u Dalmaciji. Kao ishod Mira u Srijemskim Karlovcima potpisanog 1699., Osmanlije su dobile izlaz na Jadransko more kroz obalno podrucje Neum-Klek. Dubrovacka Republika se tako odvojila od mletackog utjecaja. Osmanlije su izvukle korist iz ovoga uzimajuci sol iz regije. Kao ishod Velikog bosanskog ustanka, Hercegovina je iskljucena iz Bosanskog pašaluka 1833. i pretvorena je u novi Hercegovacki pašaluk kojim je vladao nezavisni vezir Ali-paša Rizvanbegovic. Nakon njegove smrti 1851., pašaluk je ponovno spojen s Bosanskim pašalukom i tako je cinio novi Bosanskohercegovacki pašaluk. To je prvi put da regija dobije naziv Bosna i Hercegovina, a naziv je u uporabi i danas. Godine 1852., u Hercegovinu dolaze i franjevci. Oni ubrzo osnivaju franjevacku provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije, godine 1892. U kasnom razdoblju osmanske vladavine, potlaceni Hrvati i Srbi dižu Hercegovacki ustanak s kojim je poceo niz ratova protiv Osmanlija. Ustanak je dignut zbog visokog poreza. Austrougarsko razdoblje Kao ishod Berlinskog kongresa, Osmansko Carstvo predalo je Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarskoj. Godine 1878. austrougarska vojska je okupirala ovo podrucje. Hrvatski generali Josip Filipovic i Stjepan Jovanovic vodili su invaziju. Vojska Stjepana Jovanovica uzela je Hercegovinu, dok su Filipovicevi vojnici iz Slavonije uzeli Bosnu. Rimokatolicka Crkva je uvedena u BiH, pošto su Osmanlije otišle iz zemlje. Crkve u Hercegovini podredene su Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Trebinjskoj biskupiji. Godine 1890. Trebinjska biskupija pripojena je Mostarsko-duvanjskoj. Franjevci su osnovali i prvo sveucilište u Mostaru 1895. Meduratno razdoblje i Drugi svjetski rat Tijekom Drugog svjetskog rata Hercegovina je bila u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, a bila je podijeljena na dvije župe, Hum i Dubravu. Rat u Bosni i Hercegovini U vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini, vecinski dijelovi Hercegovine postali su dijelom Hrvatske Republike Herceg-Bosne (koja je kasnije potpala pod Federaciju BiH), dok je Istocna Hercegovina potpala pod Republiku Srpsku. . Kad su to hercegovci bili hrvati?-- . -------------------------------------------------------------------------- . 01.05.2011. u 12:23h VukovarCH je napisao/la: A Hrvati bi trebali nestati iz BiH. .

. . ...............TRANSKIPTI.....!!..................................... . . . . .............O metodama urbicida i agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu svjedoci i razgovor Tudmana sa Jankom Bobetkom i Rosom 6. novembra 1993. godine, samo cetiri dana prije rušenja Starog mosta. U jednom trenutkuu Tudman od Rosa traži da protiv Bošnjaka primijeni \"neke elemente zastrašivanja\": \"Da bi osigurao ove granice Hrvatske, izvoli upotrijebiti sve što je moguce, jedino neceš bojne otrove\". Na što Roso odgovara: \"Tu je taj problem što su ta punjenja miksnog tipa, miješana i jako su velika, ne možemo ih razdvojiti, 500 kg, to bi uništilo jedan cijeli grad kemijski... Ja cuvam to kao adut, ovi naši iz BiH to znaju\". Samo cetiri dana kasnije, novi sastanak, sa hitnom temom: srušen je Stari most u Mostaru. \"Neki elementi zastrašivanja\" koje je Tudman zahtijevao, primijenjeni su. Sada Tudman pita: \"Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio\". Slijedi odgovor Mate Bobana, koji je znacajan doprinos u historiji ratnog cinizma: \"Bile su strašne kiše\". Stari Most je, dakle, porušio Pero Zubac svojom poezijom, svojim \"Mostarskim kišama\". Tudman je ipak oprezan, pita: \"Hocemo li opet mi biti optuženi\". Tada se pokrece citava strategija prikrivanja zlocina: pada dogovor da se kontaktiraju veze u španskom bataljonu, da se stranci nagovore da lažu o tome da Hrvati nisu srušili Most. Mate Granic: \"Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju onda je to izuzetno, jer se inace to na CNN...\". Tudman: \"Inace, medu nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?\" Mate Granic: \"Nama\". Još veca panika nastaje kada se pokušava prikriti stvarna uloga Hrvatske u ratu u Bosni. . ------------------------------------------------------------------------------------------------ . . Kao što je za slucaj \"Gotovina\" i dokazivanje \"zlocinackog poduhvata\" bio kljucan sastanak na Brijunima, koji je Tudman sazvao uoci \"Oluje\", ispostavit ce se da su krunski dokazi hrvatske agresije na BiH upravo stenogrami Tudmanovih razgovora sa svojim suradnicima i, što je posebno važno, celnicima bh. Hrvata na Pantovcaku, gdje je i skovan zlocinacki plan! Haški tribunal je u slucaju \"Gotovina\" potvrdio odrednicu \"udruženi zlocinacki poduhvat\" u koji su nedvosmisleno bili ukljuceni preminuli Tudman i Šušak, te da bi je itekako mogao potvrditi ponovo u slucaju \"Prlic i drugi\". Bivši premijer Prlic, ministar odbrane Bruno Stojic, ministar unutrašnjih poslova i celnik Vojne policije HVO-a Valentin Coric, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petkovic, te bivši predstojnik Ureda za zamjenu i predsjednik Komisije za zatvore i logore Berislav Pušic terete se u najdužem procesu pred Haškim tribunalom za \"udruženi zlocinacki poduhvat politickog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja Bošnjaka i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike BiH za koje se tvrdilo da pripadaju \'Herceg-Bosni\'\", kao dijelu \"Velike Hrvatske\". Na celu \"zlocinackog poduhvata\", koji je trajao od 18. novembra 1991. godine (dana kada je proglašena Hrvatska zajednica \"Herceg-Bosna\"), pa do aprila 1994. godine, kao i u slucaju \"Gotovina\", bio je niko drugi nego Franjo Tudman. Osim Prlica i ostalih, \"predsjednika svih Hrvata\" slijedili su Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Dario Kordic, Tihomir Blaškic i Mladen Naletilic Tuta. Takoder, u cijelom projektu su ucestvovali svi clanovi rukovodstva i organa vlasti \"Herceg-Bosne\" i HVO-a, ukljucujuci razne funkcionere, clanove vlade i politickih struktura na svim nivoima. .

Tuđman: Gornji Vakuf osvojiti napal-bombama Kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku, međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo bašš 30 općina ili 28 - to je čak s toga gledišta od manje važnosti. Hrvatski perec Ovo je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman izjavio dva dana nakon Božića 1991. godine, tek nešto više od mjesec nakon pada Vukovara i stravičnih zločina u tom herojskom gradu. Činjenica da je Tuđmanu bilo stalo do teritorija BiH u vrijeme dok je ubijano hiljade Hrvata u Hrvatskoj i dok je Slavonija gorjela, možda ponajviše govori o njegovoj opsjednutosti otimanjem Bosne i, kako je govorio, \"nemogućim hrvatskim perecom kojeg treba ispuniti\"! On je, očito, oduvijek bio fasciniran proširenjem Hrvatske na površinu Banovine Hrvatske, uspostavljene pred Drugi svjetski rat. Udruženim zločinačkim planom pokušao je vratiti točak historije i oteti značajan dio naše zemlje i s tog područja etnički očistiti ili potčiniti Bošnjake. U mnogim od tih sredina koje su trebale obuhvatiti \"Herceg-Bosnu\" Hrvati jednostavno nisu bili većina. O svemu tome ponajviše govore stenogrami njegovih sjednica, a dokazuju koncentracioni logori smrti \"Dretelj\", \"Heliodrom\", \"Gabela\", \"Vojno\", \"Ljubuški\", rušenje Starog mosta, stravični napadi na Mostar i Gornji Vakuf. Tuđmanovi stenogrami dokazuju nepobitnu agresorsku ulogu Hrvatske u BiH, a da on nije tek tako uputio hiljade vojnika, tenkova, artiljerijskih oruđa, pa čak i helikoptere, dokazuju njegove sjednice još 1991. godine, dvije godine prije napada na našu zemlju. - Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim - podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi - tvrdio je Tuđman na sjednici 1991. godine. On na sjednici 8. juna iste godine svojim saradnicima poručuje da se \"hrvatska politika u BiH mora spremati da donosi hrvatske odluke, iste onakve što će ih donositi srpska politika\"! - Ako se sporazumijemo na tom bitnom pitanju spornom između Hrvatske i Srbije o BiH, ako ostvarimo realne granice za Republiku Hrvatsku i ako se riješi taj problem tih pređanskih Srba, na taj način da Srbija bude zadovoljna, onda se može raditi o tome da i Srbija prihvati takve osnove saveza koji bi bili za nas prihvatljivi... - kazao je Tuđman. Hercegovačka marioneta Mate Boban na sastanku Tuđmana s predstavnicima HDZBiH još 27. decembra 1991. godine tvrdi da su tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina spremne da se \"proglase nezavisnim hrvatskim prostorom i priključe državi Hrvatskoj, ali u onom vremenu i u onom trenutku kada hrvatsko vrhovništvo odluči da je taj trenutak i to vrijeme nastupilo\". Tuđman na istoj sjednici takve njegove zločinačke namjere potkrepljuje tvrdnjom da \"BiH onemogućava teritorijalno ostvarenje hrvatske države\". - Ne treba računati s BiH kao nečim što je od Boga dano i treba da ostane. Opstanak BiH kao samostalne i suverene, sve kada bi bio moguć, ide u svakom slučaju na štetu hrvatskog naroda i onemogućava normalno ostvarenje hrvatske države i stvara pretpostavke za nestanak i onolikog dijela hrvatskog naroda kakav je danas u BiH - isticao je Tuđman.

Sargarepa: Gdje si danas? J\'esil se otrijeznio?

. . .:.....HA HAHA HA HA HA . ..............Mesiceva sjecanja o podjeli BiH u Karadordevu: \'Slušaj Franja, vi uzmite Tursku Hrvatsku\' Bivši hrvatski predsjednik Mesic i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, živo se sjeca organiziranja sastanka Tudmana i Miloševica. Kaže da da ga je inicirao, no ne s namjerom da se na njemu pregovara o podjeli BiH . .Iako je i sam na njemu trebao sudjelovati, Tudman i Miloševic su ga zaobišli, a uskoro su uspostavili i izravnu telefonsku vezu izmedu svojih ureda. U kratkom razgovoru za Deutsche Welle, Mesic objašnjava zašto je smatrao da do sastanka dvojice predsjednika mora doci te kako se isti pretvorio u jednu od najvecih pogrešaka predsjednika Tudmana ..Svojevremeno ste izjavili kako je sastanak u Karadordevu organiziran na Vašu inicijativu. Koji su bili Vaši motivi i kako je do samog sastanka došlo? MESIC: Smatrao sam da je takozvana balvan revolucija, koja je tada vec pocela u Hrvatskoj, samo uvod u tragediju širih razmjera. Rekao sam tada Bori Jovicu da bi bilo dobro da sjednemo nas dvojica s jedne strane, a Miloševic i Tudman s druge, kako bismo porazgovarali o problemima. Rekao sam da problemi sigurno postoje, jer ljudi protestiraju te da smatram da se sve može riješiti razgovorima. Prvenstveno me je zanimalo ima li srpska strana bilo kakve teritorijalne interese u Hrvatskoj. Jovic mi je rekao da nemaju. Takoder sam pitao interesiraju li ih Srbi u Hrvatskoj. Odgovorio mi je da ih ne zanimaju objašnjavajuci da su oni hrvatski gradani. Ako je to tako, rekao sam mu, sjednimo za stol i razgovarajmo. Jovic je pristao, a ja sam isti dan otišao u Zagreb razgovarati s Tudmanom, dok je Jovic prijedlog iznio Miloševicu. Nakon toga smo se našli i dogovorili da cemo za stol sjesti nas cetvorica. 20 godina od sastanka u Karadordevu: O podjeli BiH & drugi \'misteriji\' Što ste dogovarali po pitanju Bosne i Hercegovine? MESIC: Bora mi je rekao kako BiH njih ne interesira u cijelosti, vec da žele 63 posto Bosne. Obrazložio mi je kako je to bilo srpsko, jest srpsko i srpsko mora ostati. Rekao sam mu da je BiH posebna država i da bi to onda trebalo rješavati u Ujedinjenim narodima. Jovic je upravo dan prije ovog našeg razgovora za Deutsche Welle izjavio kako Vi lažete kada tvrdite da je on tražio tih 63 posto Bosne. Zašto? MESIC: Ne bih se spuštao na takvu razinu. Zašto bih ja izmislio 63 posto? Ponavljam, rekao mi je da je to bilo srpsko, jest srpsko te da srpsko mora ostati. Možda se Bora Jovic još uvijek boji Slobodana Miloševica, no moram mu poruciti da Miloševic više nije medu živima. Miloševic je, dakle, pristao na sastanak? MESIC: Da. S Tudmanom sam se dogovorio da cu mu javiti kada Miloševic i Jovic žele razgovor. Tudmanu je, izgleda, to trebalo za uspostavu konkretne i direktne veze s Miloševicem. Nakon toga su u Zagreb došli tehnicari iz Beograda koji su uspostavili direktnu telefonsku liniju Tudman-Miloševic koja je funkcionirala sve do 2000. godine kada sam ja postao predsjednik. U to je vrijeme Miloševic još sjedio u Beogradu pa sam mu se htio javiti tim posebnim telefonom. Medutim, nisam imao ulaz, a tajnice nisu imale broj. Kasnije je taj telefon odnijela policija. A sastanak? MESIC: Tudman mi je rekao da ce me izvijestiti o datumu sastanka, ali nije. Kako sam ja svakog petka dolazio u Zagreb na sastanke državnog vrha u Visokoj ulici, Tudman je jednog dana samo rekao da odlazi na sastanak s Miloševicem u Karadordevo. Rekao sam mu da s Karadordevim nemamo dobre uspomene i pitao sam ga zašto baš tamo. Odgovorio mi je da to nije bitno i da želi cuti što oni žele. Rekao sam mu da se pazi Miloševica, jer on jednostavno ne priznaje cinjenice. Tudman me je pitao mislim li da je Miloševic pametniji od njega, a ja sam mu odgovorio da vodi racuna s kim ima posla. I on je otišao u Karadordevo. Mi smo ga, cijeli politicki vrh, cekali u Visokoj. Navecer se vratio sa svojim bliskim suradnikom Hrvojem Šarinicem koji je pod rukom imao zemljovide. Ocistili smo stol za kojim smo pili kavu, stavili smo na njega zemljovide. Tudman nije znao glumiti. Sav ozaren je rekao što mu je Miloševic predložio. Ponovit cu od rijeci do rijeci kako je Tudman prenio Miloševiceve rijeci: „Slušaj Franja, vi uzmite Cazin, Kladušu i Bihac. To je takozvana Turska Hrvatska. To meni ne treba. A banovinske granice prihvacamo kako je ranije dogovoreno.\" Ne sjecam se što su drugi govorili, no ja sam Tudmanu rekao da je to ipak racun bez krcmara, jer nitko Bosnu i Hercegovinu ništa ne pita. Odgovorio mi je da se Muslimani moraju složiti s dogovorom Hrvata i Srba, jer je to, po njemu, bila jedina mogucnost da se izbjegne rat. Dodao je da je dogovorio još jedan sastanak koji se dogodio u Tikvešu, ali mi o njemu nismo ništa culi. Hrvoje Šarinic nam je rekao kako iz Karadordeva ne postoji niti jedan pisani dokument, a da su se karte crtale tek u Tikvešu. MESIC: Tocno. Na zemljovidima koje su Tudman i Šarinic donijeli nakon sastanka u Karadordevu nisu bile iscrtane granice. Tudman je na njima pokazivao gdje su granice Banovinske, a gdje takozvane Turske Hrvatske. Karte su kasnije crtane kada je formirana skupina u kojoj je sa srpske strane bila Smilja Avramov, a s hrvatske Zvonimir Lerotic, Dušan Bilandžic i njih još nekoliko, ali su jedan za drugim otpadali jer nisu htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu. 20 godina poslije Hrvoje Šarinic kaže da je taj sastanak bio greška na kojoj se vidjela Tudmanova naivnost. A vi? MESIC: Mislim da je Tudman krivo procijenio ukupnu situaciju. Mene i druge je uvjeravao da Sjedinjene Države, Engleska i Francuska žele podjelu Bosne i Hercegovine te da zbog toga Miloševic uživa njihovu podršku. Iako je Miloševic varao cijeli svijet pricom kako se bori za cjelovitu Jugoslaviju, on ju je najbrutalnije razbijao. Povjerovati tada Miloševicu je svakako bila velika naivnost. No on je razmišljao na nacin da ako Srbija može uzeti 63 posto Bosne, onda i Hrvatska treba uzeti „svoj dio\". To je bila njegova procjena. . . .

. . ..kuda kuja surfa........kuci....!! .

Pogrešno.Odžak je pao 13.06.1992.

@=h=art= Ja sam za tebe Purda.

Mala moja kosa ti dugačka... Ja zbog tebe iz Njemačke doš\'o.

Tamni je novosadista...

Rambo, večeras si u \"drugom formatu\", šta ih sexaš?

hehehehe....sve bolje......

Anto Nobilo:Hrvatska će u Haagu biti označena kao agresor u BiH u 1994 i neuspjeli, onako smiješan i nemočan agresor na EU u 2007...