Anto Nobilo:Hrvatska će u Haagu biti označena kao agresor u BiH

02.05.2011. u 10:07h tnr je napisao/la: Hrvatska bila agresor u Bosni. To onda znaci prema mnogim komentatorima u Vecernjem,, da ako je netko u BiH klao hrvatske starce i starice, to uopce nije bio ratni zlocin, posto su jih klali u odbrani ------------------------------------------------------------------------- ne znaci,to je onda gradjanski rat ako se kolju gradjani BiH,a ako se kolju po naredbama iz Zagreba ,onda je to agresija jedne drzave na drugu,i oko teme Vukovar,pravno,to je bio gradjansi rat jer Hrvatska nije bila u to vrijeme samostalna

Angel, Bok, jel ti uopže spavaš?

Anto Nobilo: Cijela Herceg-Bosna djelovala je kao agent u ime Hrvatske. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------- A kako danas djeluje cijela Republika Srpska? Po kojem ARŠINU je HRVATSKI ENTITET u BiH manje etnički os Bošnjačkog ili Srpskog - da li možda po Daytonskome? Paa nije sa Daytonom počela povijest na tim prostorima! Ako me POVJESTNO PAMČENJE još nije iznevjerilo (čak i ono arheološko), ta povijest je započela prije (najmanje) 1300 godina (u stoljeću SEDMOM za one koji neznaju)!

Sram te bilo Nobilčino!!!! Grad Slavonski Brod je sustavno granatiran tri godine. U tim napadima je ubijeno nekoliko stotina ljudi, a posebno naglašavam da je u granatiranju ubijen jedan školski razred djece. Srbi su po prvi put, nakon 2. svjetskogg rata, lansirali 13 \"Luna\" ( rakete duge sedam metara -gorivo i eksloziv ) na Slavonski Brod. Sedam tenkova, T-34, sustavno je pucalo po Brodu. Pa tko je onda koga napadao? Po međunarodnim kriterijima, imali smo pravo prekinuti te napade, pa makar se prebacili i na njihov teritorij. Gdje si ti bio u to vrijeme? Moja djeca su pohađala školu u Bjelovaru. MRŠ!!!

Anto Nobilo:Hrvatska će u Haagu biti označena kao agresor u BiH, Ante Gotovina če doma biti označen za \"nevinog viteza\" poštenog do groba a Borut Pahor če posle završene arbitraže oko granice među Slovencima biti označen za nutičnog genija novodobne slovenske plovidbe po novom svome vanka prema otvorenom..

Naravno da hoće, zahvaljujući tvom dosljednom protuhrvatskom djelovanju u suradnji s dilerom transkripata.... Fino umrežena ekipa Nobilo-Perković-Mesić-Prodanović... Svaka čast kako ste se uspjeli brzo pregrupirati... U Okružno javno tužiteljstvo Nobilo je kao pripravnik stigao krajem 70-ih da bi potom četirii godine radio kao javni tužitelj u Donjoj Stubici. Sredinom 80-ih vratio se u zagrebačko Okružno tužiteljstvo, a 1986. kao zamjenik okružne tužiteljice, dakle nesumnjivo pouzdan kadar tadašnjega komunističkog sustava, preuzima jednu od glavnih uloga u procesu ustaškom zločincu Andriji Artukoviću. Početkom 1989. godine diže prekršajnu prijavu protiv Franje Tuđmana zbog javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika, koji su mu u to doba bili zabranjeni. Desni krugovi tu činjenicu koriste kao jedan od glavnih argumenata kada Nobila prozivaju kao komunističkog aparatčika i antihrvata. Prema mojim saznanjima, iz Haaškog suda poslan je signal Tuđmanu i Šušku da ja kao desničar, sa svojim stavovima, nisam prihvatljiv te da bih mogao naštetiti i Blaškiću i Hrvatskoj. Nobilo je Šušku, koliko znam, gurnut preko Josipa Perkovića (bivši udbaš, traži ga njemačko pravosuđe zbog ubojstava emigracije po njemačkoj, sin mu je bio Mesićev savjetnik), a Tuđman i Šušak smatrali su da će Nobilo, kao lijevo orijentiran, biti prihvatljiviji Haagu koji bi onda mogao biti popustljiviji prema Hrvatskoj - priča danas o tim vremenima odvjetnik Zvonimir Hodak, od kojega je Nobilo preuzeo zastupanje Blaškića. U prve dvije godine rada na tom slučaju Nobilo je, prema riječima tadašnjeg šefa SIS-a Markice Rebića, bio iznimno kooperativan. To je vrijeme kada se Nobilo čak osobno sastaje s Tuđmanom. Strategija Blaškićeve obrane dotad je bilo osporavanje principa zapovjedne odgovornosti. Tek nakon Šuškove smrti 1998. godine Nobilo okreće ploču i odjednom počinje politikantski optuživati cijeli državni vrh te javno govoriti o agresiji Hrvatske na BiH, a sve kako bi, tobože, izvlačio Blaškića. Uvjeren sam da je u to vrijeme, krajem 90-ih, došlo do određenog sporazuma između Nobila i Tužiteljstva u Haagu, prema kojemu je on trebao u obrani pristati na tezu međunarodnog sukoba i agresije Hrvatske u BiH, a oni će naći olakšavajuće okolnosti za Blaškića - izjavio je Rebić. U slučaju Blaškić i posebno u slučaju tzv. Zločinačke organizacije do punog izražaja dolazi Nobilova sposobnost korištenja medija za ostvarenje svojih interesa u sudskom procesu. Koliko i u sudnici, Nobilo svoje klijente brani i u novinama (kao što vidimo i u Večernjem). U studenome 2002. godine Nobilo je javno objavio povlačenje iz aktivnog bavljenja kaznenim pravom te prebacivanje u političke i poslovne vode. Premda je prije izbora 2000. godine bio član Savjeta SDP-a, u studenome 2002. potpisao je pristupnicu HNS-u. U intervjuu Areni u siječnju 2003. godine kaže kako mu je \"detonator za ulazak u politiku bio slučaj Bobetko tijekom kojega je Račan nepotrebno i kršeći ustavni poredak popuštao nacionalističkim bukačima\". O Nobilu se tih dana spekuliralo i kao o mogućem državnom odvjetniku, no medeni mjesec u politici prekinut je u studenome 2003. kada mediji, naime, objavljuju policijsku prijavu iz rujna 2002. u kojoj su supružnici Nobilo zbog naguravanja i tučnjave u uredu u Amruševoj 7 optuženi za remećenje javnog reda i mira. Nobilo potvrđuje da je udario suprugu, ali tvrdi da je riječ o incidentu u kojemu je, \"gestikulirajući nespretno usred emocionalno nabijene rasprave ženu udario rukom odozgo preko lica\". Nekoliko dana nakon toga Jadranka Nobilo u intervjuu Nacionalu isti \"incident\" opisuje na sljedeći način: \"Prebio me je tako da su mi napukle nosne kosti, na gornjoj je usni bio podljev, a na leđima sam s obje strane imala ogrebotine\". S poslovnim partnerom Milanom Mićom Carićem, nekada vlasnikom restorana , a kasnije casina Tiffany, omiljenoga okupljališta dečki iz Bagarićeva klana a zatim i vlasnika nekolicine kockarnica, Nobilo je 2003. preuzeo ruševne hale nekadašnje tvornice Nade Dimić u zagrebačkoj Branimirovoj ulici. U nizu novinskih intervjua Nobilo je tada najavio svoje velike poslovne planove. Carić je, usput rečeno, bio svjedok obrane u maratonskom procesu tzv. Zločinačkoj organizaciji i priča kaže da je upravo on predstavljao vezu između Nobila i dečki s Knežije. Nada Dimić - Moj poslovni partner Milan Carić i ja kupili smo nekretnine bivše zagrebačke tvornice Nada Dimić, bolje reći bivše ruševine. Namjeravamo tu građevinu preurediti u poslovni centar i onda rentati prostore. U sklopu toga planiramo otvoriti pravi irski pub i dobar dalmatinski restoran. Ne namjeravamo je rušiti, nego adaptirati, iako to više košta. Ali, i inače sam protivnik prakse da se stara zagrebačka jezgra ruši i na njenim temeljima gradi nešto novo, tako da ni tu neće biti iznimke - pohvalio se Nobilo u intervjuu Areni 23. siječnja 2003. godine. Nešto više od dvije godine nakon tog intervjua Carić i Nobilo prodali su Nadu Dimić, i to u stanju gotovo identičnom onome u kojemu su je i preuzeli, splitskom trgovinskom magnatu Željku Kerumu za, navodno, otprilike 8,5 milijuna eura. Cijena je u te dvije godine porasla višestruko zbog jedne sitnice - nekretnina je \"očišćena\" od zabrane dogradnje jer je Nobilo isposlovao građevinsku dozvolu. Treba li reći da zagrebački gradonačelnik Milan Bandić stalni Nobilov klijent te da ga je Nobilo branio i 2004. u slučaju oglasa \"Istina je\" kada ga je javni napad na sudsku presudu gotovo koštao stranačke funkcije? Eto toliko o liku i djelu dotičnog...

Ma o čemu trkelja ovaj Nobilo i kakav je to uopće pravnik? Kad se postavi pitanje zbog čega u Haagu nisu kažnjeni oni koji su 1991. izvršili agresiju na Hrvatsku onda ovakvi poput Nobila trube kako Haag nije nadležan i nema ovlasti suditi za agresiju. A sad ovdje trkelja da u tom istom Haagu u kojem Srbija i tzv. JNA ne mogu biti optuženi za agresiju na Hrvatsku 1991. ta ista Hrvatska može biti optužena za agresiju na BiH iako Hrvatska vojska nije sudjelovala u sukobima protiv Muslimana u BiH, već samo protiv Srba, a najpoznatiji takav slučaj je onaj generala Gotovine koji nje i branio BiH 1992. i oslobađao BiH 1995. uvijek od Srba, a u te sukobe između HVO-a i Armije BiH koji je bio građanski rat ne može se tupiti o agresiji, pogotovo zato što ne samo HV nego čak ni HVO nikad nije poduzeo stratešku ofenzivu protiv Armije BiH, već su napadi u kojima je bilo zločina poput onog u Ahmićima bili legalni napadi na vojne ciljeve, ali minimalne taktičke važnosti, kao preventivni napadi kojima je cilj otupiti oštricu onog koji napada na strateškoj razini, a to je u slučaju muslimansko-hrvatskog sukoba bila Armija BiH, to je naprosto činjenica. Međutim u tim napadima dogodili su se neki zločini, a oni koji su odgvorni za te zločine su već odgovarali pred sudom poput Tute, Štele, Blaškića ili Rajića, pa i oni potpuno nevini ali isto tako osuđeni poput Kordića, Čerkeza ili Furundžije. I zbog toga bi jedino oslobađajuća presuda bila pravedna, a sve ostalo je politička svinjarija koja neme veze s istinom.

Nitko, nikad i nigdje ne spominje kako su 1991. Bosna i Hercegovina i Crna Gora zajedno napali hrvatsko ozemlje na području tadašnje općine Dubrovnik. Ubili su i ranili stotine ljudi, opljačkali sve što se dalo opljačkati, uništavali palili i napravili dvije milijarde dolara štete. Bosna i Hercegovina je tih dana napadala i na drugim područjima, na primjer na području Slavonskog Broda. U to doba u Bosni i Hercegovini nije bilo ni jednog hrvatskog vojnika. Ne treba zaboraviti kako su hrvatski Srbi s područja tako zvane Krajine, pet godina pod okupacijom držali golemi dio Hrvatske uz podporu iz susjedne Bosne i Hercegovine. U istom sukobu ne mogu se obje strane nazivati agresorima. Bosna i Hercegovina je jednostavno bila agresor na Hrvatsku. Hrvatski vojnici su kasnije doista bili na području Bosne ni Hercegovine, ali samo kako bi spasili tu državu od propasti. U tome su i uspjeli. Tipovi poput Nobila ne samo što mrze Hrvatsku, nego su i poprilične neznalice, a redovito ih intervjuiraju njima slični novinari.

Nitko, nikad i nigdje ne spominje kako su 1991. Bosna i Hercegovina i Crna Gora zajedno napali hrvatsko ozemlje na području tadašnje općine Dubrovnik. Ubili su i ranili stotine ljudi, opljačkali sve što se dalo opljačkati, uništavali palili i napravili dvije milijarde dolara štete. Povukli su se tek nakon trinaest mjeseci okupacije. Bosna i Hercegovina je tih dana napadala i na drugim područjima, na primjer na području Slavonskog Broda. U to doba u Bosni i Hercegovini nije bilo ni jednog hrvatskog vojnika. Ne treba zaboraviti kako su hrvatski Srbi s područja tako zvane Krajine, pet godina pod okupacijom držali golemi dio Hrvatske uz podporu iz susjedne Bosne i Hercegovine. U istom sukobu ne mogu se obje strane nazivati agresorima. Bosna i Hercegovina je jednostavno bila agresor na Hrvatsku. Hrvatski vojnici su kasnije doista bili na području Bosne ni Hercegovine, ali samo kako bi spasili tu državu od propasti. U tome su i uspjeli. Tipovi poput Nobila ne samo što mrze Hrvatsku, nego su i poprilične neznalice, a redovito ih intervjuiraju njima slični novinari.

Ocito je da ce cijena za nepromisljenost, neodgovornost i nespretnost biti visoka. Potrebno je mobilizirati kvalitetne resurse da se ovi procesi privedu kraju. U ovim slucajevima nema njesta za nepotizam,.....samo najbolje je dovoljno dobro.

Anto Nobilo:Hrvatska će u Haagu biti označena kao agresor u BiH ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Konacno jedan normalan Hrvat, malo ih je na zalost !

Tko je god čuo razgovor ovog zajebanta opasnih namjera i Mesića u Den Haagu shvatit će kolika je to moralna gnjida. Šteta što nas vezuje ista boja putovnice.

Moj Nobilo jadovane jedan, gdje si bio 91. u mišjoj rupi ili u Minchej bojnoj, a sa zarađuješ na herojima dotsmovinskog rata, jadniče jedan!

ako ne vjerujete Nobilu,cut cete uskoro optuznicu.bice opet -\"ajme nismo znali\".ko da je to neka tajna da je krivousti i susak zacrtali herceg.bosnu kao dio hrvatske.to i vrapci znaju,osim neki ovdje sto se prave englezi.znaci ovako-\"tudjman,susak i ostali kao udruzena zlocinacka organizacija,uz udruzeni zlocinacki poduhvat u cilju genocida nad srbima u hrvatskoj,osudjuju se i na agresiju na republiku Bi H,a opet u cilju pripajanja djela te drzave hrvatskoj,odnosno stvaranje velike hrvatske bez srba i muslimana.

Kad se djeca svadjaju i ne mogu se dogovoriti...onda zovu mamu ili tatu. Tako i mi. Srbma je to Haag. I nama isto tako. Na zalost, tisuce ljudi su platili krvavu cijenu za stvaranja necijeg kapitala.

Hrvati u BiH su narod. Narodi prema KESS u Helsinkiju, i prema Daytonskom sporazumu (koji nije relevantan za ova rat, jer je sklopljen nakon njega) imaju pravo na samoopredjeljenje. Armija BiH i Sarajevo tada nisu predstavljali tri BH-naroda, nego samo muslimanski/bošnjački.