Oko rođenja Ive Andrića postoji gomila zavrzlama i kontroverzi. Kvazipjesničke barabe preli su o Andriću kao o fratarskom kopiletu, početnici na peru prenosili su pretpostavku da ga je majka rodila u vagonu vlaka na relaciji Lašva - Travnik, bez obzira na to što je pruga Lašva - Travnik puštena u promet 1893., godinu dana nakon piščeva rođenja, dok se u pojedinim leksikonima kao mjesto rođenja spominje Dolac.
Ima i starijih podataka o Višegradu i Goraždu kao mjestima Andrićeva rođenja, pače i različitih godina - 1893. Sam Andrić o tome se nije nikad očitovao. Čuvena je njegova izjava, objavljena u Borbi 1972.: “Čovek negde mora da se rodi”.
O tome je najšire, a čini se i najuvjerljivije, pisao akademik Dubravko Jelčić. U Matici krštenih crkve Svetoga Ivana Krstitelja u Travniku, za godinu 1892., pod rednim brojem 70., piše da je Ivo Andrić rođen 9. listopada, u Ulici Zenjak (kućni broj 13), od oca Antuna Andrića, koji je bio podvornik, i majke Katarine, rođ. Pejić, oboje rimokatolici.
Kum mu je bio Tadija Antunović, podvornik, rimokatolik, a krstio ga je travnički župnik Juraj Pušek. U opaskama upisano je da je sklopio brak 29. rujna 1958. u Beogradu s Milicom Babić iz Bosanskog Šapca (kostimografinjom Narodnog pozorišta iz Beograda, udovicom Nenada Jovanovića).
Fra Miroslav Džaja pisao je Dubravku Jelčiću kako mu je sam Andrić pričao da je rođen u vlaku kad mu je majka pošla u Travnik, te da je u Travniku kršten. Međutim, rođen je prije postaje Lašva, jer je pruga Lašva - Travnik puštena u promet godinu dana kasnije.
Tragajući dalje, Jelčić je pronašao kako je Tadija Antunović, Andrićev krsni kum, imao brata Ivana, koji je držao fijaker. On je njime prevozio putnike iz Travnika na postaju Lašva i obratno. Iz toga se dade zaključiti da je Andrićeva majka išla u posjet svojim kumovima.
Računala je da će roditi u Travniku, ali je nestrpljivi dečko došao na svijet. Tako je ona, izlazeći u Lašvi, iznijela u naručju bebu, zamotanu u krpe.
Ali, koliko su kontroverzni podaci o njegovu rođenju, toliko su i o smrti. Na Radio Zagrebu spiker je na 7. ožujka 1975., kada je umro Veljko Vlahović, rekao da je preko Tanjuga stigla vijest kako je umro i Ivo Andrić. Međutim, ubrzo nakon toga spiker je pročitao ispriku Tanjuga da Ivo Andrić nije umro.
Jelčić pretpostavlja da su tadašnji jugoslavenski partijski rukovoditelji odlučili da se opozove vijest o Andrićevoj smrti. Jer, bilo bi teško i nepraktično u isti dan imati dva velika sprovoda. Zato je objavljeno s tjednom zakašnjenja vijest da je Andrić umro 13. ožujka 1975. O tome u travničkim maticama nema nikakvih podataka.
