Europu su ovog ljeta pogađali rekordni toplinski valovi i veliki požari, a u zraku se gomilao onečišćivač o kojem se malo govori. Riječ je o prizemnom ozonu, plinu koji može prodrijeti duboko u dišni sustav i ući u krvotok, omogućujući mu da dosegne gotovo sve organe u tijelu, piše Euronews. Osobito predstavlja rizik za ljude koji boluju od astme. Novi podaci Copernicusove službe za praćenje atmosfere (CAMS) pokazuju razmjere problema: Tijekom toplinskih valova od lipnja do kolovoza čak 50 posto stanovništva Europe bilo je izloženo razinama ozona pri kojima se kvaliteta zraka svrstava u lošu, vrlo lošu ili iznimno lošu.
Za razliku od ozonskog omotača visoko u atmosferi, koji Zemlju štiti od štetnog ultraljubičastog zračenja, ozon pri tlu nije poželjan. Ne ispušta se izravno iz nekog auspuha ili tvorničkog dimnjaka, nego nastaje nizom kemijskih reakcija drugih onečišćujućih tvari pod djelovanjem Sunčeve svjetlosti i topline. Upravo je zato problem posebno izražen tijekom vrućih ljeta. Prema definiciji Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar prizemni ozon pojavljuuje se u donjim slojevima atmosfere (troposfera) kao umjetni kemijski spoj. Prizemni ozon formira se prvenstveno od fotokemijskih reakcija između dvije glavne skupine onečišćujućih tvari u zraku, hlapljivih organskih spojeva (VOC) i dušikovih oksida (NOx). Simptomi izloženosti uključuju kašalj, iritaciju grla, bol prilikom dubokog udisanja zraka, bol u prsima, te glavobolju i mučninu.
Među važnim izvorima njegovih prekursora nalaze se promet i industrija, a problem mogu dodatno pogoršati šumski požari. To stvara svojevrsni začarani krug. Klimatske promjene povećavaju učestalost i intenzitet toplinskih valova, visoke temperature pogoduju stvaranju ozona, a sam ozon je staklenički plin. "Onečišćenje ozonom snažan je podsjetnik na to koliko su naša atmosfera, klima, zdravlje i egzistencija međusobno povezani", upozorio je direktor CAMS-a Laurence Rouil.
Što je ljeto toplije, problem je veći
Copernicusovi podaci za 2026. pokazuju izraženu razliku između sjevera i juga Europe. Najveće sezonske koncentracije prizemnog ozona zabilježene su na jugu kontinenta, gdje su ovogodišnji toplinski valovi bili najjači i najdugotrajniji. Prema pravilima Europske unije, maksimalna dnevna osmosatna prosječna koncentracija ozona ne bi trebala prelaziti 120 mikrograma po prostornom metru više od 18 dana u godini, dok je dugoročni cilj 100 mikrograma.
Može se prenositi na velike udaljenosti, baš kao i dim požara ili pustinjska prašina. "Dim požara, ozon i prašina mogu putovati tisućama kilometara, pogađajući zajednice daleko od svojeg izvora", upozorio je Florian Pappenberger, glavni direktor Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze.
To znači da loša kvaliteta zraka ne mora biti posljedica požara ili emisija neposredno u mjestu u kojem se mjeri. CAMS kao jedan od ovogodišnjih primjera navodi veliki požar koji je u kolovozu pogodio Belgiju. Dim se proširio preko Njemačke sve do Poljske.
Problem je globalan. U prvih osam mjeseci 2026. gotovo 40 posto stanovništva planeta bilo je izloženo iznimno visokim razinama prizemnog ozona, a u Aziji čak 60 posto stanovnika. Oko polovice svjetske populacije bilo je izloženo vrlo lošoj ili iznimno lošoj kvaliteti zraka zbog ozona. Među gradovima s posebno velikom izloženošću CAMS navodi Milano, Rio de Janeiro, Mexico City, Delhi i Kairo.
Hrvatska među samo tri članice EU
Europska agencija za okoliš navodi da su od zemalja koje su dostavile podatke samo Hrvatska, Francuska i Španjolska razvile ili provele planove kvalitete zraka koji su izričito usmjereni na ozon. Hrvatska je, navodi EEA, izradila akcijske planove za ozon za Rijeku i Pulu, dok su dodatne mjere provedene u Labinu i Zagrebu i za Pićan. Pojedine lokalne jedinice imaju i protokole za slučajeve prekoračenja pragova za obavješćivanje i upozorenje stanovništva.
Plan za Pulu, primjerice, uključuje mjere vezane uz promet i rad luke, mogućnost opskrbe brodova električnom energijom s kopna te energetsku učinkovitost. Podaci praćenja pokazuju i blago smanjenje broja dana u kojima je između 2019. i 2023. premašena ciljna vrijednost za zaštitu zdravlja. Da Hrvatska nije izvan problema pokazuju i podaci EEA. Prema preliminarnim podacima za 2025., koncentracije iznad ciljane vrijednosti ozona zabilježene su na mjernim postajama u 18 članica Europske unije, među kojima je i Hrvatska.
Drugi zagađivači padaju, ozon ne
Postoji, međutim, i dobra vijest. Europske mjere protiv onečišćenja zraka daju vidljive rezultate. Tijekom proteklog desetljeća emisije sumporovih i dušikovih oksida u EU smanjivale su se približno tri do pet posto godišnje. Od 2015. industrijske emisije sumporovih oksida pale su 59 posto, a dušikovih oksida 39 posto. U cestovnom prometu emisije dušikovih oksida smanjene su oko 40 posto. Ozon se, međutim, ponaša drukčije. CAMS upozorava da njegove koncentracije ne pokazuju jasan trend pada.
Razlog je dijelom u neobičnoj kemiji tog plina. Njegova koncentracija ne ovisi samo o lokalnim emisijama, nego i o temperaturi, Sunčevu zračenju, drugim kemijskim spojevima u atmosferi te prijenosu onečišćenja na velike udaljenosti. U CAMS-u upozoravaju da klimatske promjene zato mogu djelomično poništiti rezultate mjera kojima se smanjuju emisije tvari od kojih ozon nastaje.
Drugim riječima, Europa može imati čišće automobile i tvornice, ali sve toplija ljeta istodobno stvaraju uvjete koji pogoduju nastanku prizemnog ozona. Upravo zato Europska agencija za okoliš upozorava da će za rješavanje problema trebati ne samo smanjivati emisije iz prometa i industrije nego i poboljšati prognoziranje koncentracija ozona, preciznije utvrditi njegove izvore te koordinirati mjere između država. Ozon je, možda više od većine drugih onečišćivača, europski problem koji se teško može zaustaviti na državnoj granici.
* uz pomoć AI-a
Otvori KEKS Pay
Ozon je nestabilan i ima polu-život oko 30 minuta (15-45),ovisno o temperaturi i vlažnost), tj. nakon 30 minuta koncentracija ozona pada na pola. Znaći ,da bi se koncentracija ozona drźala trajno na nekoj vrijednosti mora se stalno generirati neka nova količina ozona. O tome se ne govori u stidiji, i ako je to poznata naučna činjenica.