Naslovnica Tech/Sci Znanost

Znanstvenica svjetskog glasa: Što više uzroka starenja shvatimo, to ćemo starenje više usporiti

Želim sa svojom obitelji živjeti u Zagrebu jer mislim da sam dovoljno dugo bila vani, kaže Iva Tolić
15. rujna 2017. u 16:46 7 komentara 1977 prikaza
Iva Tolić
Foto: Marko Prpić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/4

Za nabrojiti sve uspjehe i postignuća naše poznate znanstvenice Ive Tolić ni cijele novine ne bi bile dovoljne. Odlikašica u MIOC-u, studentica molekularne biologije na PMF-u, znanstvena novakinja na Institutu Ruđer Bošković, doktorandica na Harvardu, poslijedoktorandica na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu i na Sveučilištu u Firenci, voditeljica istraživačke grupe na Institutu Max Planck za molekularnu staničnu biologiju i genetiku u Dresdenu, dobitnica niza nagrada i priznanja, autorica više od 70 znanstvenih radova s više od 100 održanih predavanja u dvadesetak država… I tako unedogled. A nakon izgradnje uspješne međunarodne karijere, odlučila se vratiti u Zagreb, gdje je nastavila istim radnim tempom te ga još “pojačala” uspjesima u privatnom životu. Mlada znanstvenica zarazna osmijeha te ljubiteljica veselih haljina šarenih boja, koja za sebe kaže da je sasvim (ne)obična znanstvenica, nedavno je u Zagrebu osnovala obitelj – udala se i postala majka dvojice dječačića.

Iva Tolić RUĐEROVKA Iva Tolić 5000. dobitnica europskog programa za najbolje znanstvenike

Nakon 15 godina vratili ste se u Hrvatsku i otvorili laboratorij na IRB-u gdje radite već dvije godine. Čime se ondje bavite?

U Njemačkoj, gdje sam radila prije povratka, moja se grupa bavila istraživanjima biofizike stanične diobe, što nastavljamo raditi u Hrvatskoj. Tamo sam vodila šest projekata koje je financirala Njemačka zaklada za znanost i jedan projekt koji je financirala organizacija Human Frontier Science Program, a sada vodim projekt koji financira Europsko istraživačko vijeće (ERC) i projekt Hrvatske zaklade za znanost.

Stipendiju ERC-a u iznosu od 2 milijuna eura dobili ste 2015. na razdoblje od 5 godina. Kako ste uspjeli privući europski novac i o kakvom je projektu riječ?

Postala sam 5000. dobitnica ERC projekta i na dodjeli u Bruxellesu predstavila sam Institut Ruđer Bošković te održala govor u Europskom parlamentu o važnosti bazične znanosti i o znanosti u Hrvatskoj. Riječ je o projektu koji sam pripremala dvije godine, a to što sam ga dobila važno mi je jer mi omogućuje da se bavim znanošću u Hrvatskoj na istoj razini kao da sam ostala u Njemačkoj. Tema je mog projekta dioba stanice, a od dodijeljenih sam sredstava zaposlila sedmero mladih znanstvenika i kupila najmoderniji mikroskop za proučavanje živih stanica. Njime se mogu izvoditi i mikrozahvati unutar živih ljudskih stanica, po čemu je jedinstven u Hrvatskoj.

Zašto ste se fokusirali na teme dioba stanica i starenja?

Kao što je poznato, stanica majka tijekom diobe dijeli se u dvije stanice kćeri. Diobeno vreteno, minijaturni stroj sastavljen od proteinskih mikrocjevčica, tzv. mikrotubula, dijeli kromosome u dvije stanice kćeri. Trenutačno nam je najuzbudljiviji projekt onaj u kojem proučavamo sile koje razdvajaju kromosome. Iako su one ključne za pravilnu podjelu kromosoma, još nisu razjašnjene i to je jedno od najvrućih pitanja u staničnoj biologiji.

Koji su vaši prvi rezultati?

Otkrili smo novu strukturu važnu za diobu stanice, novu klasa mikrotubula u diobenom vretenu, za koje smo pokazali da su važni u stvaranju sila koje dijele kromosome. To je prvo otkriće projekta i preispituje trenutačnu paradigmu o dijeljenju kromosoma.

Stanična dioba i starenje vruće su teme u znanosti. Hoćemo li jednom govoriti o “besmrtnosti” ili “eliksiru mladosti”?

Naša su istraživanja bazična, cilj im je proširiti znanje o biološkim procesima te ne radimo na primjeni rezultata, no moguće je da će se u budućnosti primijeniti u medicini. Pogrešna podjela kromosoma povezana je bolestima kao što su rak, neplodnost i abnormalnosti u razvoju. Razumijevanje procesa podjele kromosoma i ostalih procesa u stanicama nužno je za liječenje bolesti.

Vi ste već identificirali prvi potencijalno besmrtni organizam, kvasac afričkog piva. Možete li objasniti značenje tog otkrića?

Riječ je o vrsti kvasca za koji se može reći da je besmrtan jer ne stari, a razlog je u načinu diobe stanica. Inače pri diobi stanica majka stvara mladu stanicu kćer, a sama stari. Smatra se da je starenje korisno jer pomaže preživljavanju populacije tako što se starije stanice majke „žrtvuju“ preuzimajući na sebe stanično „smeće“, što na kraju uzrokuje njihovu smrt, dok se njihove stanice kćeri rađaju čiste s maksimalnim potencijalom za rast. Nasuprot tomu, kod našega se kvasca stanica majka dijeli u dvije jednake stanice kćeri. Naše je otkriće izazvalo pozornost njemačkih, britanskih, francuskih, brazilskih, kineskih i američkih medija, a i NASA-in je časopis objavio članak o njemu.

Kako to otkriće može utjecati na čovjeka? Možemo li očekivati produljenje životnog vijeka?

Proces starenja složen je i ima brojne uzroke. Što se više bude znalo o uzrocima starenja, to će se ono moći uspješnije usporiti.

Da morate odabrati jedno otkriće do kojeg ćete doći, koje bi bilo?

Za mene je najveće pitanje kako funkcionira živa stanica i najviše bih željela otkriti kako radi diobeno vreteno, koje je odgovorno za podjelu genetičkog materijala.

Zašto ste se odlučili baviti baš molekularnom biologijom?

U školi sam voljela matematiku, ali sam se prije fakulteta počela zanimati za prirodne znanosti. Najviše me fasciniralo, a tako je i danas, pitanje što je život i kako funkcionira. Zato sam se odlučila za molekularnu biologiju, a moja se stara ljubav prema matematici vraća u moja sadašnja istraživanja tako što biološka otkrića opisujemo uz pomoć matematičkih i fizikalnih modela.

Dobitnica ste mnogih nagrada, koliko vam to znači?

Od domaćih bih priznanja istaknula Red Danice hrvatske za osobite zasluge za znanost i njezino promicanje u Hrvatskoj i svijetu te Državnu nagradu za znanost koju sam dobila sa suradnikom Nenadom Pavinom s PMF-a. Od međunarodnih priznanja izabrala bih to što me jedan od najprestižnijih znanstvenih časopisa, Cell, uvrstio među 40 najboljih svjetskih znanstvenika mlađih od 40 godina na području biologije, te EBSA nagradu, koju svake druge godine dodjeljuje Udruženje europskih biofizikalnih društava za izvanredne znanstvene doprinose u području biofizike. Iako mi je važniji rad na rješavanju znanstvenih zagonetaka nego titule i nagrade, naravno da je lijepo dobiti priznanja i vidjeti da znanstvena zajednica cijeni naš rad.

Zašto ste se nakon toliko godina u inozemstvu vratili te mislite li da se ovdje jednako uspješno možete baviti znanošću?

Iako sam dobila ponude za posao na vrhunskim institutima koje su uključivale puno veća sredstva za istraživanja i veću plaću, prevagnula je želja da se vratim. Želim sa svojom obitelji živjeti u Zagrebu jer mislim da sam dovoljno dugo živjela i radila u inozemstvu. Dosta sam naučila i stekla kontakte da bih se mogla baviti znanošću jednako uspješno ovdje kao u Zapadnoj Europi. Zasad sam sretna što sam se vratila.

Vratili ste se u vrijeme kada mnogo mladih odlazi, smatrate da ima budućnosti ovdje?

Mislim da bi svi bi mladi znanstvenici trebali otići na doktorat, poslijedoktorsko usavršavanje ili specijalizaciju u inozemstvo. To nije važno samo za Hrvate nego i za sve druge znanstvenike kako bi se usavršavali na najboljim mjestima. Nakon toga je pitanje osobne odluke žele li se vratiti u svoju zemlju ili ne. Mislim da znanstvenici koji su se izborili za svoje mjesto u području u kojem rade mogu raditi istraživanja gdje žele.

Kako biste usporedili rad u Hrvatskoj s radom u inozemstvu?

Među našim najboljim studentima i mladim znanstvenicima ima onih koji su motiviraniji i kreativniji od svojih kolega u inozemstvu. Loše su strane nedostatak novca, kako općenito tako i u znanosti, a to se barem, što se znanstvene strane tiče u nekoj mjeri može riješiti predlaganjem projekata.

Koliko vas je osobno promijenio život vani?

Bila sam u SAD-u, Danskoj, Italiji i Njemačkoj. Na poslu mi je najbolje bilo u Njemačkoj, SAD-u i Danskoj, a privatno u Hrvatskoj i Italiji. Prve zemlje imaju vrhunske znanstvene rezultate jer su svjesne koliko je znanost bitna za napredak i zato puno ulažu. S druge strane, privatni je život kvalitetniji u Hrvatskoj i Italiji jer su tu međuljudski odnosi topliji, prijateljske i rodbinske veze čvršće i ljudi više uživaju u životu. Tu je više smijeha, opuštenosti, a i kaos koji mi odgovara i za koji smatram da, ako nije pretjeran, potiče kreativnost.

Nedavno ste organizirali veliku konferenciju o mejozi na Hvaru?

Riječ je o najvećoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji o mejozi na kojoj su vodeći molekularni biolozi predstavili najnovija otkrića. Odlučila sam je organizirati jer već desetak godina sudjelujem na konferencijama diljem svijeta te sam željela da dođe i k nama, što je postavilo Hrvatsku na zemljopisnu kartu istraživanja mejoze. Tijekom šest dana više od 240 sudionika iz 23 zemlje pratilo je 60-ak predavanja najuglednijih svjetskih predavača s poznatih sveučilišta poput Harvarda, Stanforda, Oxforda, MIT-a, Instituta Max Planck...

Iako politiku ne komentirate, koje društvene teme smatrate najvažnijima?

Kao znanstvenica smatram da je jedan od većih problema relativno niska prosječna obrazovanost. Povećanjem obrazovanosti počeli bi se rješavati i drugi problemi, a osobito oni vezani uz gospodarstvo.

Udali ste se i postali majka. Koliko je teško usklađivati privatni i poslovni život?

Supruga, koji se inače bavi informatikom, upoznala sam u klubu Pepermint jedne jako hladne zimske večeri. Sretni smo što smo, usprkos snijegu, te večeri ipak izašli! Danas imamo dva neodoljiva dečka, trogodišnjaka i jednogodišnjaka. Iako nije lako sve stići, može se – uz dosta pomoći i dobru organizaciju. Muž i ja radimo sve zajedno, bake i djedovi nam puno pomažu, a jedna divna gospođa nam čuva djecu i vodi kućanstvo dok radimo. Tako uspijevamo i raditi i uživati s dečkima.

Koliko vam se život promijenio otkad ste postali majka?

Majčinstvo mi je duboko promijenilo život, za koji sada osjećam da je potpun i ispunjen.

Je li u tom pogledu teže biti znanstvenica nego znanstvenik?

Za žene koje istinski vole znanost i uživaju u poslu nije problem uspjeti u znanosti. Na svjetskoj razini u znanosti se gledaju samo rezultati, a sve je ostalo, poput spola i nacionalnosti, nebitno. Jedini je problem u tome što nije uvijek lako uskladiti obitelj i posao, ali to vrijedi za sve žene koje rade, pogotovo poslove koji zahtijevaju više od 40 sati rada tjedno, kao što je znanstveni rad. Naravno, to isto vrijedi i za muškarce, ovisno o tome u kolikoj mjeri preuzmu brigu o djeci i kućanske poslove.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Dok nisam postala majka, puno sam putovala, izlazila po kafićima i klubovima te čitala. Sada sve slobodno vrijeme provodim sa svojim dečkima. Moji su hobiji sada igraonice, igrališta, dječja kazališta i šetnje.

Proglašeni ste i jednom od najbolje odjevenih znanstvenica, volite li dobar stil?

Da, najviše volim haljine, koje su istovremeno ženstvene, vesele i zaigrane. Najdraži mi je dizajner Custo Barcelona, volim njegove lude kapute i haljine koje mi uljepšaju dan čim ih odjenem.

Smatrate li da rušite stereotipe o znanstvenicima?

Neki su znanstvenici povučeni, dok su drugi izrazito društveni. Ja sam uvijek voljela izlaske, druženja i putovanja i moja grupa sada intenzivno sudjeluje u popularizaciji znanosti putem raznih aktivnosti kojima mladima pokazujemo da je znanost zapravo beskrajno zanimljiva i izazovna igra u kojoj se rješavaju zagonetke prirode.

Međunarodna znanstvena konferencija Na Hvaru predstavljene nove znanstvene spoznaje o mejozi Institut Ruđer Bošković Bit će elitno sveučilište Institut Ruđer Bošković postaje 'hrvatski MIT' Institut Ruđer Bošković Godišnje nagrade Ruđerovci ove godine iz EU povukli 43 mil. kn

Elipso

  • mobitel20:

    Svaka cast Iva ! Nikada neces biti pohvaljena od imbex ideologije ali za to te nije ni briga. Bravo !

  • Avatar dpejakovic
    dpejakovic:

    Dobro nam došla, i hvala što si se vratila!

  • dalibor.hren:

    Znaju li za Vaš povratak u Hrvatsku Plenki, Vican, Divljakuša....ekspertna skupina za povratak u kameno doba?