Astronomi su u utorak objavili da su otkrili golemu kozmičku eksploziju umiruće zvijezde staru 10,5 milijarda godina, a riječ je o najudaljenijoj od svih dosad otkrivenih supernova.
"DES16C2nm (ime koje je dobila ta supernova) je krajnje udaljena, ekstremno sjajna i ekstremno rijetka, nije to stvar na koju astronom nabasa svakog dana", objasnio je Mathew Smith, glavni autor studije u priopćenju koje je objavilo britansko Sveučilište Southampton.
Pojava se dogodila kada je masivna zvijezda iz vrlo udaljene galaksije 'umrla' kataklizmičkom eksplozijom poznatom pod imenom supernova.
Smrt zvijezde prate pojave koje su vrlo silovite jer materija koja tvori zvijezde izbačena je brzinama od nekoliko tisuća kilometara u sekundi.
Astronomers Spot Most Distant Supernova Yet: DES16C2nm https://t.co/fQA7iMnn7I #astronomy pic.twitter.com/4VX0mieXMJ
— AfricaAstronomy (@AfricaAstronomy) February 20, 2018
Zbog nevjerojatne količine oslobođene energije, ta pojava sjaji kao 200 milijuna sunaca i može se uočiti sa Zemlje.
Svjetlost emitirana tom nebeskom pojavom dosegnula je naš planet 10,5 milijarda godina nakon što se dogodila i otkrivena je prvi put u kolovozu 2016. Njezinu udaljenost i ekstremni luminozitet potvrdila su u listopadu 2017. tri različita teleskopa.
Međunarodna ekipa astronoma pod vodstvom Sveučilišta u Southamptonu izradila je studiju objavljenu u utorak u Astrophysical Journal i svrstala je tu zvijezdu među "super luminozne supernove", koje su najsjajnije i najrjeđe.
"Osim što je otkriće vrlo uzbudljivo, ekstremna udaljenost supernove DES16C2nm daje nam jedinstveni uvid u prirodu super sjajnih supernova", rekao je Mathew Smith.
"Ultraljubičasta svjetlost emitirana tom supernovom podučava nas o količini metala proizvedenog eksplozijom i o temperaturi same eksplozije, a te su dvije informacije bitne za razumijevanje uzroka tih kozmičkih eksplozija", rekao je Smith.
U ekspandirajućem svemiru ovako izgleda evolucija zvijezda koje su to omogućile. Prva generacija nastala nakon Big Banga, a koja, iako je prva, nosi oznaku „population III“, bile su vrlo masivne zvijezde okružene sustavom manjih, sastavljene samo od vodika i neštoto helija. Postojale su vrlo kratko jer se već nakon milijardu godina iz njihovih ostataka formiraju zvijezde „populacije II“, koje u sebi, osim vodika i helija, imaju (u eksplozijama supernova populacije III nastala) alpha počela – ugljik, kisik, neon, magnezij, silicij, sumpor, argon i kalcij. U astronomiji ova počela, te ona koja slijede u Mendeljejevu nizu, nazivaju se „metalima“, a njihovo omjer s vodikom i helijem naziva se metalicitet. Tako zvijezde populacije II imaju vrlo mali metalicitet, ali se u njihovim supernovama stvaraju sva počela zaključno sa željezom. Zlato, platina i uran ne nastaju na taj način već kao posljedica sudara neutronskih zvijezda koje su nastale davno prije rođenja našega Sunca, zvijezde „populacije I“, visokoga metaliciteta, starih 5 milijardi godina.