U doba klimatskih promjena sve je teže predviđati vremenske (ne)prilike, odnosno promjenu klime. U tu svrhu koriste se klimatski modeli koji daju projekcije kretanja svojstava atmosfere i oceana. Da bi klimatski modeli koje znanstvenici bili vjerodostojni moraju se potvrditi, odnosno verificirati u odnosu na podatke koji se skupljaju i više desetljeća.
Često ćemo u vijestima vidjeti kako se prenose zaključci globalnih klimatskih modela koji donose predviđanja o, primjerice, rastu razine mora ili drugim procesima, poput moguće promjene u oceanskim strujama. Ali, takvi globalni modeli malo govore o lokalnim procesima, što je za stanovnike nekog područja daleko bitnije.
Malo ćemo toga doznati, primjerice, o promjenama na Jadranu pa čak i u Sredozemlju. Ako se globalni modeli svedu na neko lokalno područje, pojavljuje se problem preciznosti, odnosno razlučivosti, koja obično bude desetak kilometara. Tako je jasno da takav izvedeni model ne može biti previše precizan. Teško će se reproducirati proces u atmosferi i moru, naročito u Jadranu, gdje su za varijabilnost bure i njenog utjecaja na more potrebni modeli razlučivosti oko kilometra. Upravo su jedan puno precizniji model uspjeli napraviti i verificirati znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
- Prvi takav model Jadrana na klimatskoj skali, jedinstven i u svjetskim razmjerima, načinjen je za razdoblje od 1987. do 2017. godine, i ima razlučivost od jednog kilometra u moru te tri kilometra u atmosferi. Model AdriSC (Adriatic Sea and Coast) je temeljen na najnaprednijim računalnim kodovima razvijenim u vodećim američkim meteorološkim i oceanografskim institucijama, te je već postao prepoznatljiv u znanstvenoj zajednici i po simulacijama ekstremnih procesa kao što su meteorološki tsunamiji,' objašnjava dr. sc. Cléa Denamiel, glavna autorica na radu.
Iako se to, kada gledate prognozu na vijestima neke televizije, ne čini kako se radi o nečemu osobito kompliciranom i zahtjevnom, izvođenje klimatskog modela sve je samo ne lagano i traži maksimum današnje tehnologije, uključujući tu i superračunala. Problem sa modelima visoke razlučivosti nije njihovo postavljanje na super-računala, već zahtjevnost samih simulacija koja su na rubu mogućeg za današnju tehnologiju.
Za izvršenje AdriSC klimatske simulacije bilo je potrebno osamnaest mjeseci kontinuiranog rada 260 procesora, za što su korištena najjača europska super-računala razvijena za potrebe meteorološke službe, ona u Europskom centru za srednjoročnu prognozu (ECMWF). Izvorna simulacija sama je proizvela oko 260 TB podataka, što je vrlo teško analizirati pomoću postojećih resursa, te se za potrebe analiza izdvajaju polja koja su potrebna za izvedbu predviđenih analiza.
- Uspješna verifikacija ove simulacije otvorila je mogućnost za izradu projekcija buduće klime Jadrana. Zbog zahtjevnosti u računalnom smislu, pri tome možemo koristiti 'trik' metodu preudo-globalnog zagrijavanja (engl. Pseudo-Global Warming) koja je smanjila trajanje simulacije na 18 mjeseci, jednako trajanju simulacije u sadašnjoj klimi. Inače, klasičan pristup simulacijama buduće klime podrazumijeva obavljanje kontrolne, povijesne i scenarijske simulacije, što bi produžilo izvršenje simulacije za oko pet puta – zapravo bi na taj način izvršenje simulacije bilo onemogućeno, ističe dr. sc. Ivica Vilibić, jedan od autora na radu.
Osim što je ovaj model sada, uz druge slične modele, dostupan znanstvenicima za dalja istraživanja, on donosi i konkretnu opću korist.
- Izvršenje simulacija sadašnje i buduće klime te njihova međusobna usporedba će nam omogućiti jedinstven pogled prema budućoj klimi, sa prostornom razlučivosti koja će omogućiti pravilno kvantificiranje lokalnih procesa i različitosti. Logičan slijed u budućnosti bi bilo umnažanje simulacija, jer je poznato da se korištenjem mnoštva simulacija povećava točnost samih klimatskih projekcija. Nadajmo se da će Jadran biti pilot područje za testiranje simulacija sa ovako naprednim performansama, ističe dr. sc. Cléa Denamiel s IRB-a.
Zbog zahtjevnosti i sveobuhvatnosti samih analiza, kao i drugačijih tehnika sakupljanja in situ i daljinskih podataka, verifikacija oceanskog dijela AdriSC klimatske simulacije je načinjena odvojeno, te će biti objavljena u drugom radu u istom časopisu u slijedećih nekoliko mjeseci, navode znanstvenici.
Zasto htjeti biti u stanju pouzdano predvidjeti vremensku situaciju sutra? Nije li zabavno pogledati meteorolpge na TV ili njihovu prognozu u novinama pa onda sutra biti svjedok njihovih pouzdano cestih totalnih promasaja!