Na konferenciji Game Changer u Zagrebu, uz umjetnu inteligenciju puno se pričalo i o robotima. S posebnim naglaskom na humanoidne i društvene robote. Panel pod vodstvom moderatorice Antonije Mršić Radas iz udruge CroAI okupio je stručnjake koji su detaljno analizirali koliko je čovjek danas zaista spreman na suživot s naprednim strojevima nalik ljudima. Rasprava se temeljila na tri ključne razine spremnosti, a to su tehnološka, poslovna i društvena spremnost za uvođenje ovakvih tehnologija u našu svakodnevicu. Sudionici su se složili kako je tema iznimno važna jer tehnologija napreduje neviđenom brzinom i već sada mijenja brojne industrije.
Željko Tandarić, direktor domaće kompanije Abysalto koja je specijalizirana za robotiku, pojasnio je publici zašto se roboti uopće razvijaju u humanoidnom obliku. Prema njegovim riječima, naš je svijet trenutačno u potpunosti prilagođen bićima s dvije ruke i dvije noge, pa je iz čisto praktičnih, ali i socioloških razloga, ljudima znatno lakše prihvatiti tehnologiju koja im nalikuje. Istaknuo je kako smo krenuli od sebe kao polazišne točke u dizajnu robota, no da ne moraju biti takvi niti misli da će takvi biti u budućnosti. Dodao je da tvornice budućnosti sigurno neće imati stepenice ni garderobe, skroz će drugačije izgledati i da tamo neće raditi ljudi, nego roboti dok će ljudi biti negdje u pozadini, nadgledati procese.
A u kojoj je fazi tehnologija humanoidnih robota? Tandarić kaže da je "grupi setup" već tu. Ipak, najveći izazov s kojim se inženjeri trenutačno susreću jest precizno upravljanje finom motorikom. "Vidimo da ti roboti mogu već svašta raditi što je nama cool, ali na dubljoj razini nije to još dovoljno pouzdano. Budući da sve ide naprijed ekspresnom brzinom ne sumnjam da će se i to dogoditi uskoro. Noge i ruke to radi, ali šaka je izuzetno kompleksan stroj koji mi kao ljudi uzimamo zdravo za gotovo, ali nije jednostavno robotskom šakom upravljati u realnom vremenu. Nije da čekate AI agenta minutu dvije za računalom, to vam nije problem, ali ne može robot čekati 5 minuta da mu kažete treba li stisnuti prst gore ili dolje, treba mu odmah ta informacija", ocjenjuje Tandarić. Tvrtka Abysalto provodi konceptualna testiranja u stvarnim industrijskim pogonima i skladištima svojih klijenata. "To je baš zanimljivo i uzbudljivo", ističe Tandarić.
Znanstvenica i stručnjakinja za robotiku i umjetnu inteligenciju, doktorica Bruna Gerardi, donijela je poseban uvid u društvenu dimenziju ove teme. Ona je predstavila rezultate svog opsežnog istraživanja koje je sedam mjeseci provodila u domovima za starije osobe diljem Hrvatske. U sklopu tog istraživanja obavila je sedamdeset dubinskih intervjua s korisnicima domova, njegovateljicama, liječnicima, socijalnim radnicima i predstavnicima akademske zajednice, kako bi ispitala njihovu spremnost na prihvaćanje društvenih robota. Društveni roboti su oni koji mogu razgovarati i reagirati na osjetila, a mogu doći i u obliku robotskih kućnih ljubimaca, poput psa ili tuljana, koji su se pokazali vrlo zanimljivima u praksi.
Nalazi istraživanja doktorice Gerardi pokazali su da i korisnici i zdravstveno osoblje načelno podržavaju uvođenje robota u domove za starije, ali uz vrlo jasno postavljene granice. Ljudi su spremni prepustiti strojevima teške i repetitivne fizičke poslove, poput prenošenja medicinskih potrepština ili podsjećanja korisnika da moraju popiti svoje lijekove. Takva bi primjena uvelike olakšala posao medicinskim sestrama i njegovateljima koji često skrbe o velikom broju korisnika na jednom katu. Ispitanici su se složili da bi strojevi mogli preuzeti opasne, teške i prljave poslove, oslobađajući tako dragocjeno vrijeme ljudskom osoblju za kvalitetniju brigu o pacijentima. Na taj način robot postaje koristan alat i pomagač u svakodnevnom funkcioniranju ustanove, umjesto da bude prijetnja radnim mjestima.
S druge strane, istraživanje je otkrilo i područja u kojima je društvo apsolutno protiv uplitanja robota. Svi ispitanici, od korisnika do stručnjaka iz akademske zajednice, oštro su se usprotivili ideji da roboti obavljaju poslove vezane uz intimnu higijenu pacijenata, poput pranja ili odlaska u kupaonicu. Također, povučena je jasna granica kada je riječ o emocionalnoj sferi i poslovima koji zahtijevaju istinsku ljudsku empatiju i prirodan razgovor. Iako roboti mogu vrlo uspješno simulirati emocije i izazvati reakciju kod čovjeka, oni sami ne posjeduju emocionalnu inteligenciju. Stručnjaci su upozorili da se osjetljive skupine poput starijih osoba u domovima ili pacijenata u bolnicama moraju zaštititi, jer bi svaka tehnička pogreška ili kvar na teškom stroju mogli imati kobne posljedice, zbog čega bolnice trenutačno nisu primarna meta za implementaciju ovih tehnologija. Nego, čak ističu da bi bolnice i domovi za starije i njega pacijenata bilo zadnje područje gdje bi humanoidni robot došao pomagati.
Jedno od najkompleksnijih pitanja koje se nametnulo na panelu humanoidnih robota bilo je pitanje pravne i etičke odgovornosti u slučajevima kada robot pogriješi ili prouzroči materijalnu štetu. Budući da se radi o interdisciplinarnoj suradnji između onih koji razvijaju softver i onih koji koriste uređaj, odgovor nije jednostavan i zahtijeva opsežnu obuku osoblja prije svake implementacije. Stručnjaci su se složili da je nužno zadržati koncept "čovjeka u petlji", što znači da ljudski nadzor mora uvijek biti prisutan i u mogućnosti intervenirati. Očekuje se da će tržište to regulirati uvođenjem standardnih ugovora o razini usluge i polica osiguranja, slično kao što je danas regulirano obvezno osiguranje automobila u prometu.
Gledajući pet do deset godina unaprijed, sudionici su uvjereni da će se naši životi značajno promijeniti zahvaljujući napretku uske umjetne inteligencije i robotike. Doktorica Gerardi predviđa doba bliske suradnje i podjele autonomije između čovjeka i robota, odbacujući senzacionalističke scenarije u kojima strojevi postaju potpuno autonomni i preuzimaju kontrolu nad svijetom poput kakvih distopijskih negativaca. "Ne mislim da će robot biti autonoman niti da će biti kao Terminator što mnogi znaju senzacionalistički nabacivati. Napredovali smo jako dosta, ali još smo u razdoblju uske umjetne inteligencije, nismo dosegnuli sljedeću fazu generalnu umjetnu inteligenciju (AGI) što je AI koja bi mogla samostalno rasuđivati", ocjenjuje Bruna Gerardi. Ona dodaje kako je trenutačni napredak fokusiran na rješavanje sitnijih prepreka u laboratorijima, poput preciznog hvatanja i premještanja predmeta, u čemu uvelike pomažu moderne metode treniranja u virtualnom svijetu.
S druge strane, Tandarić je istaknuo kako će količina robota u idućem desetljeću biti neusporedivo veća nego danas. "Pet do deset godina je ogromno razdoblje. Puno toga će se do tada promijeniti. Pa prije nekoliko godina gotovo ničega ovoga o čemu danas pričamo nije bilo, bilo je toga 10 posto, a za 5-10 godina bit će toga deset puta više. Hoćemo li imati svi robote doma? mislim da hoćemo, i danas ih imamo samo nisu na toj razini iako već jesu malo pametni. Evo jedna profesija će imati velikih problema. Brzina promjena je tolika da će pisci znanstvene fantastike uskoro ostati bez materijala, jer ono što su nekada zamišljali kao daleku budućnost sada postaje stvarnost u rekordnom roku", našalio se Tandarić na kraju panela.
Otvori KEKS Pay
Da sigurno. Ja bi ženskoga, ako može.