Što vrijedi za Krležu, mora i za Budaka

E pa, ako je za naš pokret, onda treba naglasiti i njegovu misao iz \"Zastava\", da je za Hrvate, srpski državni šovinizam, opasniji i od komunizma

27.12.2011. u 20:05h zlatarx je napisao/la: ============================================================== Krasti i držati lupežu vreću je potpuno isto.

e moj pavičiću... dakle, što vrijedi za van gogha vrijedi i za hitlera? a otkad su to čitatelji bili mjerilo kvalitete - da nije možda nives celzijus kvalitetnija spisateljica od krleže?

A koga briga za Krležom. Meni ne znači ništa, a ako nekom nešto znači neka ga slavi. Pa, živomo u demokraciji. Ili, bi bar tako trebalo biti.

kao sto rekoh, kolega novinar, sravnjivati antifasizam i fasizam znaci samo davati krila fasizmu, ispirati ga tom vasom blagom vodicom za usta. ne postaje krleza manji ako ga usporedjujete s budakom, ali budak ipak malo ljudskiji zvuci kad ga se kao eto \"poredi\" s krlezom. zato, da, dajte samo usporedjujte, poravnjavajte...ali tesko ce to ici. tko zeli znati, zna sto je i tko je mile budak bio.

Ako je Krleza poslao tog covjeka da slika grobnicu iznutra onda je sigurno od njega trazio da napravi probno lezanje u njoj. 90% Hrvata ne zna tko je Mile Budak.Taj isti knjizevnik je spasio Krlezu od Ustasa a kada je Budak bio optuzen od komunista taj nije za njega ni prstom maknuo.

Krleža je ipak bio jedan režimski pisac, komunistički idealist - nasjeo je na te tlapnje režimlija o skorašnjem bratstvu, jedinstvu, jednakosti i blagosranju.... nadao se da će uskoro nestati nacije i zastave......ali pred kraj života je tek shvatio svoju zabludu......prekasno....

Glavni problem ovoga teksta je u sljedećem. Izdanja Naklade Pavičić se slabo kupuju, a knjige Miroslava Krleže koje izdaju druge kuće idu i dalje dobro. U tom grmu leži zec. Problem nije Krleža, nego ljudi koji ga nisu i neće nikada razumjeti. Da je članak pisan rukom nekog velikog književnika ovih prostora (iako ne znam tko se iza Krleže na ovim prostorima može uračunati u velike hrvatske pisce????) ili da ga je pisao netko relevantan izvan ovih granica, bilo bi sasvim u redu. Ovako tendenciozan i maliciozan. Jednako kao i bilo kakva usporedba npr. Billy Wildera i Leni Riefenstahl. Sluziti i biti na pobjedničkoj strani čini te zauvijek pobjednikom.

Jedni napadaju Krležu (neargumentirano), a drugi ga brane (neargumentirano). 1. Pavičić je sjajan pisac, ne znam kako mu ide naklada, no njegov dnevnik iz 2006-7. (Ponedjeljak ujutro) pročitao sam s guštom i preporučujem ga svima. Dnevnici iz 1970-ih isto su zanimljivi, no vrijeme ih je dosta deaktualiziralo, interesantni su uglavnom kao podsjećanje na olovna vremena i na VUS. Pavičiću, samo nastavite s \"dnevničarenjem\", a posebno ovim iz zadnjih 20 godina. 2. Krleža ima, unatoč ostvarajima, velikih šupljina. Jedna je jezik. Sanm je bio svjestan da mu je u jezik ušlo brdo srbizama koje noije znao kontrolirati, pa je ovlastio Anđelka Malinara da mu pohrvati dosta teksta u sljedećim izdanjima (nažalost, Malnar je umro nedugo nakon Krleže). 3. antifašizam je frazetina, jer su Mao, Pol Pot, Staljin i slični bili antifašisti, dakle- najmonstruozniji ubojice u povijesti. Bože me sačuvaj i fašizma i antifašizma.

“Vrijednost nekog čovjeka treba dokazivati kakva prava on sebi smije uzeti: “izjednačavanje” se zbiva iz neuvažavanja viših priroda i zločin je nad njima.”

I, gospodo-malo više znanja i čitanja. Imate vrijedne literature: Stanko Lasić: Krležologija, 6 knjiga; Viktor Žmegač: Krležini europski obzori; Boris Škvorc: Ironija i roman (to posebno preporučujem, disertacija prevedena s engleskog, puna vrsnih uvida). Imate cijelu enciklopediju o Krleži- koja je, doduše, čitka ali nema nekih jačih uvida. Imate i zanimljive tračerske knjige Enesa Čengića, pa i tendenciozne, no u nečem čitke pisanije Predraga Matvejevića (koji se Krleži zamjerio zbog jugounitarizma). O Budaku imate dobru studiju Ive Petričevića (doduše, više o politici). Knjige u ruke i manje naklapanja.

Žao mi je što niste razumjeli bit mog komentara. Govorio sam o jednakoj optici kojom se trebaju promišljati njihovi KNJIŽEVNI opusi, a ne njihovo POLITIČKO djelovanje. Ili ste vi ipak razumjeli , ali kao i raznorazni Viskovići, Makovići, Popovići,...robujete predrasudamaa i vrijednosnim kriterijima koji su vam društveno formirani u vremenu jednoumlja. Još više žalim što zbog svoje zaslijepljenosti, nemožete učiniti mali intelektualni napor pa barem pročitati neku Budakovu i Krležinu knjigu, pa tek onda donositi kritički književni sud. Sine ira et studio.

Budimo realni- književnost u užem smislu (poezija, drama, roman, pripovijetka, novela) danas više nije zanimljiva mentalno odraslim ljudima. Interesantni su \"rubni\" žanrovi poput eseja, kritike, poligrafije, političke književnosti, dnevnika, memoara, polemike ... U našem, hrvatskom slučaju, u 19. i početku 20. stoljeća nisu baš zanimljivi ni Šenoa, ni Ante Kovačić, ni Vidrić, ni Mažuranić- ali jesu i Ante Starčević, Frano Supilo, Iso Kršnjavi, A.G. Matoš (eseji i kritike), ...Sada su dosadni pisci Yutarnjih roto-romana (Tomić, Jergović,..), ali i vrjedniji Aralica i Fabrio- no vrijedni su čitanja i zanimljivi Domazet-Lošo (Strategija vučjeg čopora), Ladan (Etymologicon), Žmegač (Od Bacha do Bauhausa), Tuđman (zatvorski dnevnici), S.P. Novak (Slaveni u renesansi; Zlatno doba),...

27.12.2011. u 19:40h Hroboatos je napisao/la: Čak 1946., kad je bio siguran da je isposlovao spas dru. Vranešiću, koji mu je spasio glavu u doba NDH i koji bijaše ministrom u vladi NDH... . Nije mi jasno zbog čega mi je izbrisan ovaj upis?! Moja tvrdnja je bila da dr. Vranešić nije bio ministar u vladi NDH i da je imao premalo utjecaja da bi suštinski zaštitio Krležu. Krležu je kod Pavelića štitio Mile Budak a poglavnikov zdrug mu je pružio svu moguću logistiku i zaštitu u Vranešićevom sanatoriju. Zbog čega se izbjegava istina da je Krležu suštinski zaštitiom i spasio Mile Budak?

Evo nam se i Pavičić svrstao među korifeje hrvatske književne kritike u kojoj već stoluju; nastavnica Ljilja Vokić, kao predstavnik svjetovnog misaonog kruga i don Živko Kustić, kao glas crkve. Oni su se naime, poput Pavičića, (prije nekoliko godina) takođerer usudili povlačiti mrtvog lava za rep. I što će sada biti? Hoće li Krleža nakon njihove „objektivne“ kritike devalvirati kao književna veličina? Obzirom da Krleža nije pisao za široke narodne mase, s te strane ne će biti značajnije štete. Od „znalaca“ (npr. gore navedeni) malo njih može pogledati u vrtoglave dubine krležinih misaonih kompozita, naprosto iz razloga jer im nedostaje valjana optika. Tek žmirkaju kroz đozluke kupljene na Jakuševcu, od nesretnika koji ih je vjerojatno pronašao kopajući po Rumpelziemmeru ustaškog stožera. Prema tome ni tu ne će biti štete.

Krleža obnavlja rad Jugoslavenske akademije i postaje njezin potpredsjednik. Kod Tita i Rankovića intervenira za mnoge hrvatske intelektualce koji su se kompromitirali za vrijeme NDH. Ako su samo štampali gluposti a nisu pokazivali odveć upadljivu i odveć neukusnu sklonost premaema tvorevini bivaju pušteni iz zatvora i polako se vraćaju na poslove u izdavačke kuće i kazališta. Krleža ima stanovite privilegije, ali ne tiskaju mu se djela, ne izvode drame. Đilas je još uvijek dosljedni staljinist (možda najvatreniji od svih) i smatra da je sve to dekadentno. Dok nije došlo do dramatskog obrata.

Sukob s Informbiroom je Krležina velika moralna pobjeda. Kao što su mu Književne sveske Komunističke partije Jugoslavije (možda) spasile život u NDH, sada duh Književnih sveski, inkarniran u sovjetskoj Svesaveznoj komunističkoj partiji napada tu istu KPJ koja je Krležu uu u vlastitim Književnim sveskama napadala na isti način, dakle Staljinovim pismom koje spada u književni žanr dostojan upravo Književnih sveski. Krleži postaje udobnije u Partiji. On je idealna osoba za organizaciju izložbe jugoslavenske srednjovjekovne umjetnosti u Parizu. Zemlja se otvara Zapadu.

Dalmatinski gradovi, hercegovački stećci i kosovski manastiri bivaju obasjani svjetlom jednog novog jugoslavenskog integralizma. Krleža ga vidi kao titoističko jugoslavenstvo, ali ono je zapravo krležijansko: prije samoupravljanja i nesvrstavanja Krleža poseže za bogumilskom herezom kao simbolom južnoslavenskog otpora Istoku iku i Zapadu. Srpski nacionalisti se tiho ljute, u tome vide negaciju srpske srednjovjekovne umjetnosti i pakosno ignoriraju Krležine nadahnute rečenice o Sopoćanima i Dečanima. Hrvatskim nacionalistima je poslovično zlo od svakog jugoslavenskog projekta, iako Nin i Zadar upravo na toj izložbi postaju nezaobilazni toponimi evropske civilizacije. Bosanskohercegovačka srednjovjekovna bogumilska hereza je treći put ne samo u svjetskim romansko-bizantskim antagonizmima nego afirmira središnju jugoslavensku zemlju, taj predmet trajne boli, čežnje i mržnje srpskih i hrvatskih nacionalista. Izložba je otvorena u martu 1950. s velikim uspjehom, kako za propagandu jugoslavenske kulture tako i za Krležu kao njenog idejnog tvorca i organizatora.

27.12.2011. u 16:44h mravac8 je napisao/la: --------------------------- I ti si elita? Od takve elite i jesmo tu gdje jesmo ..u banani...

osim toga, krleža je bio egoist, sprdao se sa drugim književnicima i umjetnicima, ....