Prije no što će krenuti put Dalekog istoka, popričali smo s našim najjačim adutom na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu koje su upravo započele. A biti jedini realni kandidat za olimpijsku medalju svojevrsni je teret koji Filip Zubčić (29) jako dobro podnosi.
– Meni to nije ništa novo. Osjećam se uobičajeno, kao i ovih posljednjih godina. Utrkujem se s istim ljudima pri čemu neki, iz ovih jačih skijaških zemalja, čak i nisu dobili priliku zbog smanjenih kvota.
Žao mi je što je otpao Rodeš
A tu smo odmah došli do teme koja mnoge žulja, a jednim je dijelom zahvatila i nas. Naime, za ove Igre kvote su smanjene pa smo mi tako ostali bez četvrtog skijaša, a taj pehist bio je Filipov veliki prijatelj i dugogodišnji cimer Istok Rodeš.
– To smanjenje kvote bilo je šokantno jer smo očekivali četiri mjesta. Meni je jako žao zbog Istoka. Mi smo uvijek imali viška mjesta, a sada je manjak. No nismo mi jedina zemlja koju je to pogodilo. Primjerice, Talijani imaju pravo na samo sedam skijaša u pet disciplina, a njih samo u slalomu zna biti po šest. Rekao bih da su velike nacije više stradale nego mi. Austrijanci su trebali imati samo devet predstavnika, no nekako su se izborili za 11, no među njima nije bilo mjesta za, recimo, jednog odličnog tehničara kao što je Fabio Gstrein.
S druge strane nastupaju skijaši iz egzotičnih zemalja koji su se ugurali među olimpijce jer im je netko od roditelja iz zemalja koje nemaju baš nikakvu skijašku tradiciju, ali imaju mogućnost nastupa. Najnoviji je primjer izvjesni jamajčanski DJ Alexander koji je tek prije šest godina naučio skijati.
– Da, gledao sam ga i mogu reći da čovjek ne zna skijati. Više mi je sličio na onog plivača koji se na jednim ljetnim Igrama utapao nego na skijaša koji nešto može napraviti. Koliko čujem, za sve te iz zemalja u kojima zimski sportovi nisu popularni organizirana je kvalifikacijska utrka u Lihtenštajnu i mnogi sumnjaju da tu nije sve bilo čisto. Međunarodni olimpijski odbor forsira svoje geslo "važno je sudjelovati" što se meni ne sviđa. Sjećam se, na prošlim je Igrama u snowboardu, u disciplini half-pipe, nastupila djevojka koja nije izvela ni jedan trik. S druge strane, primjerice, hrvači moraju krv proliti da se kvalificiraju na Olimpijske igre.
Filip se za ove Igre kvalificirao lakoćom zahvaljujući svom statusu top skijaša pa nas je zanimalo s kakvom formom je krenuo u Peking s obzirom na to da na skijama, zbog jake prehlade, nije bio desetak dana.
– Mislim da ta pauza na moju formu može utjecati samo pozitivno jer sam se dobro odmorio. Malo sam prerano počeo trenirati pa me to vratilo unazad, no ne želim tome pridavati veliku pažnju. Pa nisam od pekmeza. Očito se nakupilo svega, što je utjecalo na moj imunitet, no i da se nisam razbolio, trebalo se odmoriti, a ovako se moj odmor odužio. Mi uvijek govorimo da je odmor važan kao i trening, no toga se teško držati dok si zdrav, no onda te samo tijelo upozori i opali ti dva šamara.
Zacijelo se pojavila i sumnja da možda nije pozitivan na COVID-19?
– Testirao sam se tri puta PCR testom i barem deset puta antigenskim. Ove sezone testirao sam se barem 30 puta.
A sačuvati se od omikrona, koji tako lako prelazi s čovjeka na čovjeka, doista nije lako. Zbog njega je, primjerice, naša najbolja skijašica Leona Popović morala propustiti veleslalom i strepjeti hoće li konačno dobiti i drugi negativan nalaz da može krenuti u Peking. Srećom, jučer ga je i dobila.
– Ja sam posljednjih 12 dana živio kao da sam u karanteni. Zapravo, tako mi je posljednja dva mjeseca. Nikamo ne idem, nisam se ni s kim viđao. Prijatelje nisam vidio mjesec dana. A što drugo da radim kada postoji ta opasnost od zaraze. Nije da se ja bojim korone, no ne mogu zbog toga voziti utrke. Ne daj Bože da dođem u Peking i da sam pozitivan pa da moram u karantenu. Onda bi to utjecalo i na ostatak sezone.
Zimski olimpijci su, očito, imali peh da se baš ove Igre održavaju u Kini, zemlji koja je tako rigorozna po pitanju epidemioloških mjera.
– Sigurno bi bilo lakše da su Igre negdje drugdje, a u Kini je, koliko čujem, baš rigorozno. No i u takvim situacijama treba pustiti mozak na pašu i usredotočiti se na ono zbog čega si došao. Takva nam je ova, a bila je takva i prošla sezona. Moramo živjeti asocijalno jer ne želimo propuštati utrke radi kojih treniram kao manijak. To nije lako, no tako se zasad mora živjeti.
Bit će to, poput tokijskih, Igre bez atmosfere.
– Bilo mi je lijepo vidjeti publiku u Val d'Isereu, Alta Badiji, Adelbodenu gdje je bilo 20 tisuća ljudi nakon čega su se mnogi porazbolijevali. Bilo je žalosno vidjeti Schladming i Kitzbühel bez publike. I Sljeme dakako, no očito nismo imali dobre epidemijske brojke i prognoze kada se za to hoćemo li imati publiku ili ne trebalo odlučiti.
No, Zubo je na svašta navikao pa tako i da medalju primi poštom.
– Da, svoju broncu za treće mjesto u veleslalomu Svjetskog kupa u proljeće 2020. godine primio sam putem DHL-a. Bilo je to jedinstveno iskustvo. No, sljedeće sezone sam, a opet sam osvojio broncu medalju ipak primio izravno.
Za razliku od spomenute dvije sezone, Filip je u ovoj uspješniji u slalomu nego u veleslalomu.
– Tako se dogodilo. Bio sam u situacijama za puno bolje plasmane u veleslalomu, ali kiksao bih u drugom laufu, a ponekad bih i prvi vozio slabije. No ne uzrujavam se. Znam da dobro skijam i da ću, kada se stvari poklope, biti na postolju. Nisu me ti neki slabiji rezultati gurnuli u depresiju, nije da se propitujem što ne valja. Uostalom, konkurencija u slalomu i veleslalomu je vrlo jaka i ti moraš riskirati svaku utrku. Eto, u Kitzbühelu mi je nedostajalo 40 stotinki da budem na postolju, a tijekom videoanalize vidio sam sedam mjesta na kojima sam mogao bolje odvoziti. Dovoljno sam i dalje kvalitetan za veliki domet.
Kao da smo na drugom planetu
Što se mora poklopiti da se to dogodi u Pekingu?
– Da se spustim uz puni gas i da ne radim pogreške. Doduše, uvijek ću raditi male pogreške jer to je dio mog skijanja. Kada su u pitanju Olimpijske igre, koje su svake četiri godine, tu se moraš baciti na glavu jer jedino se medalje pamte. Na SP-u u Cortini bio sam četvrti u veleslalomu i zamalo sam plakao u ciljnoj ravnini. Četvrto mjesto nije loše, no mene je jedino medalja zadovoljavala. U Svjetskom kupu druga je priča jer i kao četvrti dobiješ puno bodova.
Zubčiću će ovo biti treći nastup na Zimskim olimpijskim igrama?
– U Sočiju sam bio samo nekoliko dana i u veleslalomu izletio pred ciljem. Bio sam tada klinac i taj nastup mi je bio nagrada za dobre utrke u Europskom kupu. U Pyeongchangu sam bio 12. u kombinaciji i negdje oko 20. mjesta u veleslalomu, a u slalomu sam izletio. Tada smo spavali u apartmanima, imali svog kuhara, a sada smo u olimpijskom selu čemu se radujem. Štoviše, iz sela vozi žičara koja ide na stazu i to je "win-win" situacija.
Kaže da se kod Igora Žiljka, Hrvata koji je pripremao olimpijske staze, nije raspitivao što ga tamo čeka.
– Ja se s njim čujem, ali nisam se raspitivao za konfiguraciju, kvalitetu snijega i slično. Ako sam ja u glavi dobar, mene možeš baciti u bilo kakve uvjete. Nije da moram znati nešto unaprijed.
No zato je unaprijed morao unositi svoje medicinske podatke, bilo je puno papirologije.
– Sestra Tamara time se bavila tijekom Svjetskog kupa, ali i u adminstracijskoj pripremi za ZOI. U Svjetskom kupu trebalo mi je tri minute da ispunim potrebno za nastup, a ovdje tri dana, usto i aplikacija povremeno zašteka. Bilo je toliko toga za ispuniti prije polaska kao da putujemo na drugi planet.
Zubcicu,imas veliku sansu da se docepas medalje,samo pametno i sabrano,zelimo ti svu srecu,i idemo do medalje.