Nakon više od 24 sata mučne i neizvjesne potrage, nade koje su tinjale u srcima obitelji, prijatelja i cijele jedne nacije tragično su ugašene. Ispod betonskih ostataka onoga što je nekoć bio dom, spasioci su pronašli beživotno tijelo Yimverta Berroterána, 18-godišnje nogometne nade Venezuele. Pored njega ležalo je i tijelo njegove partnerice. Vijest je prvi potvrdio novinar Jair Pineda, čije su riječi odjeknule društvenim mrežama i slomile srca tisuća ljudi koji su se nadali čudu.
Yimvert Berroterán bio je oličenje nade za venezuelski nogomet, napadač čiji su talent, brzina i osjećaj za gol obećavali blistavu budućnost. Svoju profesionalnu karijeru započeo je u klubu Universidad Central de Venezuela, jednom od najstarijih klubova u zemlji. Debitirao je 20. travnja 2025. u pobjedi od 2:0 protiv Rayo Zuliana, a do kraja te sezone već je bio dio momčadi koja je ispisala povijest, osvojivši i nacionalno prvenstvo i kup Venezuele. Iako je upisao tek šest nastupa za prvu momčad, njegov je potencijal bio očit svima koji su ga gledali. Smatran je jednim od najsvjetlijih dragulja svoje generacije, mladićem pred kojim su stajale godine uspjeha, golova i slavlja.
Njegov talent nije ostao ograničen samo na klupsku scenu. Berroterán je s ponosom nosio dres nacionalne selekcije, popularnih "Vinotinto", prolazeći kroz sve mlađe uzraste. Najveći trag ostavio je u reprezentaciji do 17 godina, za koju je odigrao 17 utakmica i postigao tri gola. Bio je ključni igrač na Južnoameričkom prvenstvu za kadete 2025. godine, gdje je Venezuela osvojila treće mjesto. Navijači će pamtiti njegove izvedbe; postigao je gol i upisao asistenciju u pobjedi od 2:0 protiv Bolivije na otvaranju turnira, a potom je ponovio isti učinak u utakmici za treće mjesto protiv Čilea, osiguravši svojoj zemlji brončanu medalju. Kruna njegove generacije bio je nastup na Svjetskom prvenstvu U-17 iste godine, gdje je Venezuela iznenadila svijet osvojivši prvo mjesto u teškoj skupini u kojoj je bila i Engleska. Njegov put prema vrhu nastavio se i u lipnju 2026., samo nekoliko tjedana prije tragedije, kada je debitirao za U-20 reprezentaciju na prestižnom turniru Maurice Revello u Francuskoj, odigravši tri utakmice i potvrdivši svoj status budućeg seniorskog reprezentativca.
Vijest o njegovoj smrti odjeknula je zemljom poput još jednog potresa, ovaj put emocionalnog. Venezuelski nogometni savez (FVF) objavio je priopćenje prožeto tugom i boli, odajući počast mladiću koji je predstavljao sve ono čemu teže.
- Venezuelski nogometni savez s neizmjernom tugom žali zbog smrti Yimverta Berroterána. Danas se venezuelski nogomet s golemom boli oprašta od mladića koji je s ponosom, predanošću i ljubavlju predstavljao boje naše zemlje. Njegov odlazak tugom ispunjava cijelu obitelj Vinotinto i ostavlja neizbrisiv trag na svima koji su s njim dijelili vrijeme na terenu i izvan njega. Izražavamo najdublju sućut njegovoj obitelji, prijateljima, suigračima, trenerskom osoblju i voljenima u ovom trenutku duboke tuge. Yimvert, tvoje svjetlo će i dalje sjati u svakom otkucaju srca Vinotinto. Neka počiva u miru.
Tuga se prelila izvan službenih kanala i ispunila srca igrača, klubova i navijača. Reakcije su stizale sa svih strana, a jedna od najemotivnijih došla je od Salomóna Rondóna, legende venezuelskog nogometa i bivšeg napadača engleskih premierligaša Evertona i Newcastlea. Na objavu saveza, Rondón je kratko, ali potresno napisao: Ne može biti, sveti Bože!!! dodavši tri emojija slomljenog srca. Sućut je izrazio i Keiber Lamadrid, krilni igrač West Hama. Posebno dirljivo bilo je priopćenje njegove agencije, Agencia Secasports, koja je s njim planirala budućnost.
- Yimvert, nismo spremni govoriti o ovome. Naša je želja bila gledati te kako rasteš, napredovati zajedno, govoriti o tvojim velikim postignućima i ponosu Venezuele koji izvire iz La Guaire kad god bi svijet govorio o tebi. Ali život je ponekad teško objasniti, a tvoj prerani odlazak ispunjava nas neizmjernom tugom. Yimvert, plačemo pri pomisli da si sada na nebu, uz tolike druge sanjare koji su, nažalost, postali žrtve ove prirodne katastrofe. Venezuelski nogomet i cijela nacija su u žalosti. Počivaj u miru, prvaku! Nikada te nećemo zaboraviti.
Tragedija Yimverta Berroterána, koliko god bila potresna, samo je djelić goleme ljudske patnje koja je zadesila Venezuelu. Dva snažna potresa, magnitude 7,2 i 7,5 po Richteru, pogodila su zemlju u srijedu, ostavljajući za sobom pustoš. Svaka potvrda o pronađenoj osobi slavila se kao mala pobjeda usred nacionalne katastrofe, no vijesti poput one o Yimvertu podsjećale su na okrutnu stvarnost i razmjere uništenja koje je pogodilo zemlju.
U crnom mozaiku tragedije, priča o Yimvertu nije jedina koja je zavila nogometnu zajednicu u crno. Gotovo istovremeno, stigla je vijest o još jednoj potresnoj sudbini. Hector Bello, branič drugoligaškog kluba Maritimo de La Guaira, izgubio je suprugu Andreu u urušavanju njihove zgrade. Andrea je svojim tijelom zaštitila njihovu jednogodišnju kćerkicu i tako joj spasila život. Djevojčica je čudom preživjela i spašena je iz ruševina, no njezina majka nije. Bellove objave na društvenim mrežama ogolile su sirovu bol oca i supruga koji je u trenu izgubio sve.
- Otavila si nas same u borbi, mama. Ostavila si me samog s našom kćeri", napisao je u jednoj objavi.
U drugoj, još potresnijoj, zavapio je:
- Kako da to kažem svojoj kćeri? Andrea, kako da joj objasnim da si izgubila život da spasiš njezin, a ja nisam bio tamo u tom trenutku da učinim bilo što? Kako da joj objasnim? Daj mi snage sada jer ja više ne mogu.
Ove dvije priče, priča o ugašenoj nogometnoj nadi i priča o herojstvu majke i slomljenom srcu oca, postale su lice nezamislive patnje koju proživljava Venezuela.
U danima koji dolaze, Venezuela će se suočiti s teškim zadatkom obnove uništenih gradova i života. Ali ožiljci koje je ova katastrofa ostavila na duši nacije ostat će zauvijek. Yimvert Berroterán neće biti upamćen po broju golova koje je mogao postići ili trofejima koje je mogao osvojiti. Postao je simbol izgubljene generacije, talenta i mladosti koju je progutala tragedija.