Eduardo da Silva (33) u ekskluzivnom razgovoru za Večernji list otkrio je nedavno kako postoji mogućnost njegova povratka u Dinamo već ove zime! Ugovor sa Šahtarom, naime, istječe mu za mjesec dana i, dogovori li se s Dinamovim čelnicima, opet bismo na proljeće mogli gledati ovoga ubojitog strijelca u plavom dresu. Eduardov bi povratak svakako bio najveće pojačanje za uzdrmani Dinamo, no ta je ideja tek u začetku, iako je najvažnije da postoji obostrana volja i želja za razgovorom. A toga dosad nije bilo...
Inače, Eduardo je prije desetak dana diplomirao na trenerskoj Akademiji u Ukrajini! Igrajući paralelno za Šahtar, posljednjih je deset mjeseci u Kijevu pohađao trenersku školu i polagao ispite, pa sad ima Uefinu A trenersku licenciju. S tom licencijom može biti sportski direktor prvoligaških i drugoligaških klubova (uz potvrdu HNS-a o reprezentativnom igračkom statusu), zatim trener mlađih uzrasta prvoligaških i drugoligaških klubova te pomoćni trener seniora prvoligaških klubova. Samostalno može voditi seniorske momčadi trećeligaša...
Ostajem u nogometu
– To je samo prvi korak. Uskoro ću nastaviti školovanje jer želim imati i Uefinu PRO licenciju, s kojom mogu svugdje raditi kao trener i sportski direktor. Nakon igračke karijere sigurno ostajem u nogometu – kaže Eduardo u intervjuu za sportski tjednik Max!.
Jeste li odlučili da ćete biti trener nakon završetka igračke karijere?
– Ne, još imam vremena za takvu odluku. Konkretno, sad mi ne pada na pamet da budem trener! Tko zna što mi nosi budućnost, no siguran sam da, budem li ipak trener, sigurno neću odmah iz kopački sjesti na trenersku klupu, nego ću raditi na sebi. Morat će proći između pet ili deset godina nakon igračke karijere da se eventualno prihvatim takvoga posla, želim malo putovati i vidjeti kako se radi u velikim klubovima – kaže Dudu i ističe zašto je odlučio upisati trenersku akademiju:
– Svjestan sam da za sve što ću raditi nakon karijere moram imati nekakvu školu, dokument o završenom školovanju. Ne želim, naime, poslije igranja nogometa besposličariti i sjediti doma. A budući da kanim ostati u nogometu, svakako je najbolje da imam trenersku diplomu, s kojom mogu biti i sportski direktor i trener. Nakon razgovora s prijateljem Darijom Srnom, u siječnju prošle godine upisao sam akademiju u Kijevu. Srna je već prije upisao tu akademiju i još kako je zaslužan za tu moju odluku, pomogao mi je savjetima. Svakih mjesec i pol išli smo na tjedna predavanja u akademiju, bio je to cjelodnevni boravak, predavanja su trajala od 9 do 18 sati.
Hoćete li sad upisati i tečaj za Uefinu PRO licenciju?
– Zasad ne. Taj ću najviši stupanj upisati kad definitivno odlučim biti trener! S tom diplomom mogu biti sportski direktor u klubu na najvišoj razini.
Koji je trener ostavio najdublji trag u vašoj igračkoj karijeri?
– Imao sam odlične trenere, ali najviše me fascinirao Arsène Wenger! On je pravi nogometni filozof, pazi na svaku potankost, od odijevanja, ponašanja, pa do rada na treninzima i vođenja utakmica. Kod njega se ništa ne prepušta slučaju, mladi treneri doista mogu mnogo od njega naučiti – kaže Eduardo i dodaje:
– Uz Wengera, svakako bih istaknuo i Slavena Bilića! Praktički smo bili skupa osam godina, od 2004. do 2012., u mladoj i u A reprezentaciji. Slaven je moderan trener, njegovi su treninzi izvrsni i uvjeravam vas da bi većina igrača dala sve kad bi imala takvoga trenera. Gledajte, postoje igrači koji igraju i trče isključivo za i zbog sebe, a postoji i onaj drugi tip igrača koji trči za sebe, ali i za momčad i trenera! U Bilićevoj svlačionici svi smo igrali i trčali i za njega, ne samo za sebe! Naše je zajedništvo bilo fantastično, za takvo je ozračje svakako najzaslužniji trener, kojem igrači vjeruju. A Bilić je takav trener...
Budete li trener, kakav će nogomet igrati vaše momčadi?
– Preferirat ću napadački nogomet, prepun kombinatorike, na visokoj tehničkoj razini! U današnjem nogometu igrači se ne dijele po visini i snazi, po mišićima... Nego po tehničkom znanju! Pogledajte koliko samo ima niskih, pa i mršavih igrača u top klubovima. Ali, svi “lete” travnjakom, sve znaju s loptom! A i današnji treneri preferiraju taj tehnički dopadljiv nogomet, svi žele imati veći posjed lopte, sve je manje destruktivaca koji “parkiraju autobuse” s dvometarskim “izbacivačima” i uzdaju se u povremene protunapade.
Naši će treneri napredovati
Nakon dugo godina, napokon su i hrvatski treneri našli svoje mjesto u europskom nogometu. U posljednje su vrijeme mnogi naši mladi treneri (Bilić, Jurić, Kovač, Jurčić, Tudor, Prosinečki, Bjelica...) dobili posao u ozbiljnim klubovima i ligama, kako to komentirate?
– Drago mi je! A pogledate li ta imena, lako se pronađe zajednička nit – gotovo svi su, naime, igrali u velikim europskim klubovima, stekli su potrebno iskustvo i dobro poznaju taj mentalitet. Stoga me, iskreno, ne čudi taj “boom” hrvatskih trenera, jer su dugo vremena kao igrači bili na visokoj razini u Italiji, Engleskoj, Njemačkoj, Španjolskoj..., pa su sad ondje gdje jesu, a siguran sam da će još i napredovati. Ne bih želio uvrijediti ostale hrvatske trenere, ali veliki im je hendikep ako nisu igrali u velikim klubovima na najvišoj razini! Posebno u modernom nogometu, ne znam kako je bilo prije, ali danas će se znatno teže do najblještavije scene probiti trener bez igračkoga imena od onoga koji je već kao igrač bio na toj, najvišoj razini – kaže Dudu.
Uz pretpostavku da ćete se odlučiti za trenerski posao, zanima li vas rad s mladima ili biste se odmah željeli uključiti u seniorski pogon?
– Ne znam, rano je govoriti o tome. Ne bih imao ništa protiv rada s “klincima”, ali najprije moram odlučiti da ću biti trener. Nije lako donijeti takvu odluku, a siguran sam da nije dobro odmah nakon igračke karijere sjesti na klupu! Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti takvi primjeri mladih trenera koji su odmah uspjeli. Smatram da je bolje malo pričekati i skupljati iskustvo na razne načine, pa tek onda, s određenim vremenskim odmakom, kopačke zamijeniti tom vrućom klupom. Imao sam dosta trenera u karijeri, od svakoga od njih sam svašta učio i upijao, od tjelesne pripreme pa do taktičko-tehničkih formacija i nadam se da će mi to iskustvo koristiti – kazao je u intervjuu za sportski tjednik Max! naš bivši reprezentativac Eduardo da Silva.
>> Tjednik Max! i sport Večernjeg lista pratite i na Facebooku
Eduardo je pravi decko velikog srca i klasa od igraca. Dali ti za trenera treba skola ili faks ja mislim da ne to isto ko za politicara.Dobar politicar bi trebo raspoznat dobro od loseg a to za njih uz sve diplome nemoguca misija.Trener treba znat uzgajat balavce koji imaju puno love a malo pameti.Tehnika najmanje vazna disciplina ,trk taktika uvjek pobjeduju tehniku u modernom nogometu igrac nesmije imat loptu u nogama duze od 15 sekundi.Ja sam ih moto ko panjeve ali me izludili tipovi kojeg predes 10 puta a on nikad da zgubi volju.Posle kad poceli tuc bilo mi glupo