Damir Krznar pametan je čovjek, k tome, iako nije dugo samostalni trener, jako je iskusan jer je u tom poslu jako dugo. Jako je veliki period života proveo i u Dinamu, a riječ je o posebnom okruženju u kojem se ne traži samo rezultat, nego i lepršava, atraktivna igra. K tome, treba razvijati igrače, prodavati najbolje. I ako većina od tih uvjeta nije ispunjena, Krznar zna da će se razgovarati o njegovoj poziciji na trenerskoj klupi.
Argumenti za i protiv
Nakon što je s Istrom 1961 igrao u Maksimiru samo 1:1 i sam je ustvrdio:
– Znam da će sad svi govoriti o dvije posljednje utakmice (Rapid i Istra, nap. a.), aludirati na malu krizu ili megakrizu, no jednostavno se dogodila takva utakmica. Igrači su igrali sa željom, stvarali prilike.
No, kako je Krznar pametan, zna da će mu se spočitavati i više toga. Najmanji je problem utakmica s Istrom iako ni ona ne ulazi u red uspješnih, po rezultatu nikako, a i po dojmu nije bila baš dobra iako je bila bolja nego neke prethodne. Nejasno je zašto Dinamo ne ulazi u utakmice kao što je ušao kad je primio gol od Istre, kad ju je sabio pred vrata i tako došao do pogotka.
Problem je što je Dinamo sad već skupio dosta utakmica koje nikako nisu bile dobre. Kad se bude razgovaralo o njegovu statusu, svi će mu pobrojiti ispadanje porazom od Sheriffa i užasno izdanje u toj prvoj utakmici, domaći poraz od Slavena Belupa, dva neodlučena rezultata s Rijekom, oba 3:3, s time da je onaj na Rujevici u prvih 45 minuta bio uz gore izdanje nego protiv Sheriffa. Brzo se na to nadovezala utakmica s Rapidom u Beču uz poraz i ponovno jako lošu igru.
Sve su to argumenti koje će upotrijebiti kritičari lika i djela Damira Krznara na klupi Dinama, pa i oni koji će mu pokušati sapunati dasku u klupskim kuloarima ili onima blizu klubu. Krznar u ovom trenutku ne može biti miran, koliko god mu je mir potreban da bi posložio kockice svoje momčadi u nekakav lijepi mozaik kakvim se u većem dijelu utakmica i predstavljao otkako je prošle sezone naslijedio Zorana Mamića i debitirao briljantnom pobjedom nad Tottenhamom. Ako ćemo nabrajati dobre stvari koje je Krznar napravio, onda ih je puno više nego spomenutih loših partija. Istina je da previše mijenja sustav igre, a s promjenom sustava mijenja i igrače na travnjaku više nego što bi to bilo potrebno.
Ne smije se zaboraviti da je jako tešku sezonu završio sjajno, da je ne samo pobijedio Tottenham i došao do četvrtfinala Europske lige, da je u velikoj borbi na kraju sigurno osvojio naslov prvaka te mu dodao i Hrvatski kup. K tome, već je ostvario zacrtani europski cilj ove sezone, istina ne u željenoj skupini Ligi prvaka već u Europskoj ligi što je bio osnovni cilj. U HNL-u i dalje stoji dobro bez obzira na zadnja dva remija, s Rijekom i Istrom, ima dvije utakmice manje od Rijeke i Osijeka, a tri boda manje. Učinak u ligi mu je vrlo sličan onome iz prošle sezone po postotku osvojenih bodova, dakle, ni tu nema nikakvog podbačaja.
Mamić i Bjelica ostali dulje
No, svi ti argumenti koji mu idu u prilog neće biti dovoljni ako oni koji vuku poteze odluče drukčije. Bilo je već priče o mogućoj smjeni u rujnu ove godine, no tada su u klubu stali uz Krznara tvrdeći da ni jedan cilj plavih u sezoni nije ugrožen. Napomenuli su da je možda javnost naviknula na drukčije poteze kada se trenere smjenjivalo svaki tren, da su sad neka druga vremena.
Da podsjetimo, do dolaska Nenada Bjelice na klupu plavih u zadnjih desetak godina samo je Zoran Mamić opstao dulje na njoj, svi ostali nisu se uspjeli dulje zadržati. Evo kako je to izgledalo:
Zajec (svibanj – kolovoz 2010.), Halilhodžić (kolovoz 2010. – svibanj 2011.), Jurčić (svibanj 2011. – prosinac 2011.), Čačić (prosinac 2011. – studeni 2012.), Jurčić (studeni 2012. – kolovoz 2013.), Ivanković (rujan 2013. – listopad 2013.), Mamić (listopad 2013. – srpanj 2016.), Kranjčar (srpanj 2016. – rujan 2016.), Sopić (rujan 2016.), Petev (rujan 2016. – srpanj 2017.), Cvitanović (srpanj 2017. – ožujak 2018.), Jurčević (ožujak 2018. – svibanj 2018.), Bjelica (svibanj 2018. – travanj 2020.), Jovićević (travanj 2020. – srpanj 2020.), Mamić (srpanj 2020. – ožujak 2021.) te sada Krznar nakon što je Zoran Mamić morao odstupiti.
Dakle, promjene trenera nisu donosile poseban boljitak, ali u tom razdoblju ni posebne padove jer je Dinamo svih tih godina osvajao naslov prvaka. U Dinamu su nedavno rekli da i dalje vjeruju Krznaru, da je siguran sve dok ne kompromitira klupske ciljeve ili izgubi sposobnost vođenja momčadi. Ni jedno od toga dosad se nije dogodilo, bar koliko znamo, iako je bilo pokojeg iskakanja pojedinih igrača, ali jako rijetko i ne posebno opasno. No, Krznar zna da mora biti oprezan, da mu je sad svaka nova utakmica pod sve većim povećalom.
Dosad učinjenim zaslužuje ostanak, ali mora upotrijebiti više oportunizma, više se oslanjati na provjerene igrače, igrati na sigurno. Uostalom, sjetimo se kako je Bjelica reagirao kad su plavi igrali užasno u Varaždinu s kombiniranim sastavom. Već u utakmici Kupa s Karlovcem igračima koji su smatrali da trebaju više igrati, a do Varaždina nisu, pokazao je zube i nije ih koristio već je na teren poslao udarnu postavu. Pitanje je koliko Krznar ima ovlasti lupiti šakom o stol, pa i nekoga potjerati u drugu momčad, ali da u ovom trenutku nije zaslužio da se govori o njegovoj poziciji – nije. No, u srijedu utakmica Kupa s BSK Bijelim Brdom pa sraz s Goricom sigurno će biti pomno gledani. Drugim riječima, ne smije više kiksati.
>> Pogledajte i video
Dobar članak, uz koji bih dodao...i složeno je to, i nije sve u treneru, zadnjih godina smo imali velike uspjehe, ljestvicu smo digli visoko, i svi želimo nastavak toga, no i okolnosti su od uticaja...a okolnosti preuzimanja glavne uloge, nakon višegodišnjeg zajedničkog rada sa Zokijem, nisu bile lagane, Dinamo sa nikad boljom ekipom i igrom, a okolnosti nikad teže, i tu je trebalo nastaviti, zadržati taj kontinuitet, uz značajne odlaske...pri tome njegov trenerski potencijal nebi trebao biti upitan...no ipak pojedine izvedbe dovode do takvog upitnika, imamo prevelike oscilacije u igri...i Damir tu mora nastupiti odlučnije, hrabrije, tražiti od ekipe punu angažiranost, time i brzinu i presing u igri i odlukama...u svakoj utakmici, jer u pojedinim smo pokazali da možemo, biti na tom istom nivou, dosegnutom u godinama prije...i Damir to može...no kako kažem, nije sve u treneru, i klub bi morao konačno posegnuti ka odlukama koje su nužne za daljni napredak i opstojnost kluba, te pozitivnu atmosferu i viziju napredka...stadion i suvremeni kamp...nužnost za razvoj, i akademije i kluba, debelo kasnimo, bez toga, umjesto da idemo naprijed, isto može biti i uteg za nazad, a na prijelomnici smo, nema više odlaganja...trenutak je za kompletnu angažiranost, svih koji dišu za klub...idemo dalje...nema predaje...ale ale dinamo ale...