Shvatili smo, naravno, kasnije. Kao i uvijek kad je u pitanju okus mističnosti. I priče o legendama. A ljeto 1998. u Francuskoj ostat će zauvijek optočeno zlatom. Iako je Hrvatska tada osvojila "samo" broncu. Paradigma za povijest i ostavština koju ćemo, realno, teško više doživjeti.
Možda, možda je moguće, ali autohtonost zauvijek pripada njima. Ćiro, Boban, Prosinečki, Šuker... Briljanti kakve imaju samo povlašteni. Premda smo, u skladu s vlastitim iskrivljenim stavovima, i njih gurali prema izlazu. Nisu nam, tko zna zašto, bili dovoljno dobri. Iako su, zapravo, bili i ostali najbolji. Saga o velikanima koja traje. I trajat će, zauvijek, bez obzira na to što se u budućnosti događalo...
Očekivanja? Jest, bili su dobri, premda ni sami nismo znali koliko. Paradoksom sudbine, mogli su, možda, otići i do kraja. Zamalo je Ćiro, kojeg su uoči odlaska u Francusku tako rado mnogi htjeli strpati u ludnicu nakon što je urlikao da ćemo biti svjetski prvaci, pogodio.
Svladali smo u skupini Jamajku i Japan, izgubili u nevažnoj utakmici od Argentine. Osmina finala donijela je Rumunjsku. Ponovljeni jedanaesterac Davora Šukera, koji je stih kontroverzne Azre "hladan kao led" pretočio u stvarnost i promovirao Hrvatsku u sudionika četvrtfinala. Naši su potom nevjerojatnom silinom nalupali Nijemce (3:0), u Lyonu je Elf doživio jedan od najtežih, najbolnijih poraza u povijesti. Jarni, Vlaović i Šuker zalijepili su društvu koje se nikad ne predaje hrpu frustracija na leđa. Kakva noć...
A onda smo stigli u predvorje besmrtnosti. Samo minuta do otvaranja raja. Samo minuta. Prokletih šezdesetak sekundi. Futuristički stadion Stade de France na Saint Denisu nije mogao vjerovati. Zapravo, osim nekoliko tisuća Hrvata, ostali su uglavnom tupo gledali dok je Šuker poentirao kraj nemoćnog Bartheza. Francuska je, kod kuće, na svom stadionu, pred 76.000 gledatelja, u 46. minuti nosila - gaće na štapu. I tada se, valjda su takve priče s primjesama bajkovitosti i tragičnosti, dogodio - Lilian Thuram. Samo minutu nakon Šukera, čovjek koji je do tada odigrao 110 utakmica za tricolore, postigao je svoj prvi reprezentativni pogodak. U 69. nam je Thuram uvalio i drugi. Ukupno dva gola postigao je u svim dvobojima za Francusku. Nikad prije a ni poslije toga više nije bio strijelac. I oba Hrvatskoj. Teško je objasniti...
Na kraju, Francuska je u finalu ispljuskala neprepoznatljivi Brazil. Mogli smo se, onda i danas, samo pitati što bi bilo da smo mi ušli u finale. Sigurna oklada na Hrvatsku? Vjerojatno, Ronaldo je bio bolestan, Brazil umoran, a mi smo izgledali savršeno. Nažalost, nikad nećemo saznati. Iako, pobijedili smo Nizozemsku (2:1) i osvojili broncu. Zlatnog sjaja. Usto, Davor Šuker je sa šest golova postao najbolji strijelac SP-a. Ima li čovjek, uopće, pravo tražiti više. Naravno, pogotovo ako je iz Hrvatske. Makar smo danas, napokon, shvatili.
Nacija je tjednima živjela u transu. To se, iskreno, više nikad ne može ponoviti. Legenda koja živi...
Otvori KEKS Pay
