Najprije nekoliko retoričkih: kako je moguće da jedna momčad koja posjeduje takav koncentrat globalno priznatih velemajstora (Brozović, Modrić, Kovačić, Perišić, Kramarić, Vlašić) igra tako neizrecivo jalov, bezličan i neproduktivan nogomet, lišen svake živahnosti i poleta? U čemu je tajna te njihove tajanstvene suzdržljivosti? Je li problem u njima i, ako jest, što je njegovoj jezgri, ili je problem u čovjeku koji ih vodi?
POGLEDAJTE VIDEO:
Uglavnom, dok mi dokučimo odgovore, hrvatska reprezentacija nalazi se u Opatiji u fazi resetiranja i iščekivanja sudbinske utakmice s Ciprom; održavaju se krizni sastanci, traže se uzroci podbačaja u Ljubljani, stručni stožer promišlja kako prodrmati momčad i zaustaviti silazni trend.
Rekao bi netko zločest – stožer vatrenih u istoj je onoj fazi u kojoj smo se s njim rastali nakon Portugala prije četiri mjeseca. Pomak, naravno, postoji i evidentan je: sada igramo još lošije.
Da nismo dobro upoznati s iscjeliteljskim sposobnostima Zlatka Dalića, možda bismo u ovom trenutku i posumnjali da će nam prvo mjesto u skupini pobjeći. No Dalić je ipak Dalić, najpronicljiviji kada je najvažnije, i sad mu samo treba doza odlučnosti za poneki radikalan potez. Do sada je uspješno izbjegavao konfrontacije, ali sada ih naprosto ne može izbjeći. Vrijeme je za nekoliko smionih i nepopularnih odluka.
Najprije, Dalić mora napokon razriješiti kojim sustavom želi da mu momčad igra. U posljednje vrijeme izbornik jaši na formaciji s rombom u sredini terena, ne zato što misli da je on idealan, nego zato što tako igra “alibi-igru” ne želeći se zamjeriti svojim zvijezdama. U toj formaciji zastupljeni su svi koji su mu važni (oni s početka ove priče), a netko od njih sada će morati podnijeti žrtvu i ostati u čekaonici. Najprije zato kako bi se Hrvatska vratila formaciji s jednom špicom, pa makar se ona zvala i Ante Budimir, a ne ispaštala u bjesomučnoj i dozlaboga besplodnoj kombinatorici.
Žrtvovat će Kramarića?
Dalić je svoj famozni romb utvrdio još protiv Francuza u Parizu u rujnu prošle godine i od tada ga je koristio četiri puta; u sve te četiri utakmice (Francuska, Švedska, Portugal, Slovenija), primjerice, na poziciji polušpice bio je drugi igrač: Kramarić, Modrić, Pašalić, Vlašić. U sve te četiri utakmice u prvih 11 u veznom redu nastupio je samo Mateo Kovačić. U tri od četiri te utakmice Hrvatska je bila poražena, pobijedila je samo Švedsku u Zagrebu. Dakle, taj romb očito više nema nikakvoga smisla. E sad, koga će žrtvovati Dalić i hoće li uopće nekoga žrtvovati u utakmici protiv Cipra, to možemo samo nagađati. Kada bi na kladionici postojao tečaj na “koga će Dalić izbaciti iz momčadi”, favorit bi kao i uvijek bio Kramarić. S koeficijentom 1,10.
U iščekivanju Dalićevih sudbinskih odluka ne preostaje nam ništa drugo nego utvrditi činjenice, a one glase: u ofenzivnom sektoru reprezentacije postoje četvorica igrača za krilne pozicije, Brekalo, Oršić, Perišić i Lovrić, tri izvrsne polušpice (Modrić, Kramarić, Vlašić) i, nažalost, samo jedna, ali dragocjena špica – Budimir. Iz tog bazena može se zagrabiti doista prvoklasna napadačka formacija, ali za nju treba imati trenerske drskosti, a netko od zvijezda mora zatomiti taštinu i podnijeti klupu.
Vatrenima se tako događa nevjerojatna situacija, da jedna Zlatna lopta svjetskog nogometa, pa onda i uzdrmani izbornik, moraju spašavati ugled, čast i obraz protiv Cipra, stote reprezentacije sa svjetske rang-liste. Odjednom je Cipar za nas kao finale Svjetskog prvenstva, a tri boda nasušno potrebna kako bi se izbjegao negativan rekord. Naime, samo dva puta u povijesti kvalifikacija Hrvatska je nakon prve dvije utakmice imala manje od tri boda: u ciklusu za EP 2004. kada smo pod vodstvom Otta Barića osvojili samo jedan bod u dvije utakmice te u ciklusu za SP 2002. kad je Ćiro na startu remizirao s Belgijom i Škotskom.
Čačić stradao nakon 2 poraza
Zanimljiva je situacija i oko Dalićevih brojki. Primjerice, Zlatko je u Ljubljani doživio svoj već 13. poraz na klupi reprezentacije u 39. nastupu. Više poraza ima samo Miroslav Blažević, 15, ali u 72 nastupa.
Također, srebrni izbornik sad već ima pet utakmica zaredom bez pobjede ili četiri u nizu u natjecateljskim utakmicama. Četiri službene u nizu bez pobjede imao je i Igor Štimac (Škotska, Srbija, Belgija, Škotska) i Šuker ga je zbog toga bio hladno smijenio. Zanimljivo, Zlatka Kranjčara su 2006. izborničkog posla stajale samo tri službene utakmice zaredom bez pobjede, kao i Niku Kovača 2015. godine (Italija, Azerbajdžan, Norveška), dok je Ante Čačić u listopadu 2017. godine odletio nakon samo dva uzastopna neuspjeha: s Turcima 0:1 i Fincima 1:1.
Dalić ih ima četiri, pa i dalje čvrsto, nepokolebljivo jaše. Zato što je – Dalić. Izbornik s kredibilitetom svjetskoga srebra.
A što mislite, kako bi Zlatko Dalić postupio s trenerom Varaždina koji nije pobijedio četiri ili pet utakmica zaredom?
Dalic je vec bivsi to i sam zna. Igraci ga ne slijede i ne trude se, nitko ne voli stalno gubiti. Izjave i objasnjenja zasto se lose igra su mu na razini djece iz osnovne skole kao da on samm ne poziva igrace i odreduje tko ce igrati i kako. Dok druge reprezentacije isprobavaju i uigravaju nove sisteme i igrace on se vrti u krugu i lovi svoj rep.