Tužna vijest potresla je hrvatski nogomet. Ivan Gudelj, legenda Hajduka i hrvatskog nogometa, preminuo je u 67. godini nakon teške bolesti. Ivan Gudelj bio je jedan od nogometaša čija se veličina ne mjeri samo trofejima i brojkama. Bio je jedan od najboljih igrača Hajduka 80-ih godina prošlog stoljeća, reprezentativac i kapetan Jugoslavije koji je karijeru morao završiti karijeru na vrhuncu, sa samo 25 godina, zbog hepatitisa B.
Tuguju brojni Gudeljevi prijatelji, a vijest je strašno pogodila njegova bivšeg suigrača, velikog prijatelja i susjeda Iku Buljana.
– Iznimno me šokirala ta vijest, kad su me nazvali i rekli što se dogodilo s Ivanom. Ne mogu vjerovati, velika je to tragedija – uplakan, drhtavim glasom javio nam se Iko Buljan, Gudeljev cjeloživotni prijatelj i bivši suigrač, ali i susjed.
– Znali smo se doslovno cijeli život. Ja sam rođen u Runovićima, a on u Zmijavcima, no kuće su nam udaljene svega kilometar i pol. Sjećam ga se kao talentiranog klinca, kada je prve ozbiljne nogometne korake napravio kod Marinka Bobana, Zvonina oca – prisjetio se Buljan, pa nastavio:
– Kakav je hrabar i dobar čovjek bio Ivan, to je neopisivo. Proživio je dvije velike životne tragedije, tu nesretnu bolest hepatitisa B te kasniju tragediju kada je ostao bez supruge. Malo bi tko izdržao takve stvari, ali on je bio neizmjerno jak čovjek.
Prisjetio se Buljan i Gudeljeve borbe s bolešću.
– Ja sam hepatitis B imao prije Ivana, no imao sam blaži oblik, pa sam već za 3 mjeseca igrao nogomet. On je, nažalost, dobio taj najteži, agresivni oblik hepatitisa, od kojeg se nije mogao izliječiti. Sjećam se da sam njegovoj obitelji u Zmijavcima išao priopćiti vijest da je obolio, tješio sam ih, ublažavao moguće posljedice bolesti. Tih dana organizirao sam mu i pregled u Hamburgu gdje sam igrao, a nažalost, brzo se vidjelo da boluje od tog najtežeg tipa hepatitisa B. Šteta što mu je bolest uništila karijeru, i to kad je bio na vrhuncu. Mogao je birati gdje će igrati. Znam da ga je tada želio Real Madrid, ali i brojni drugi europski velikani. Teško je današnjim generacijama objasniti kakav je on igrač bio – kaže Buljan, te zaključuje:
– Ma još ne mogu vjerovati da ga nema. Bio je prije tri mjeseca kod mene u Brelima, obećao sam mu da ću idući put ja doći k njemu. Sad kad vrtim film, i tada, prije tri mjeseca, djelovao je malo lošije, ali nije pričao o bolesti. Bio je takav, nije druge htio opterećivati. Šteta, šteta, otišao si premlad, prijatelju.
Otvori KEKS Pay
pocivaj u miru dobri covjece