Često se treneri nakon poraza znaju požaliti na snagu kadra, raspoloživost igrača, velik broj prodanih igrača. I Austrijanci su nakon hladnog tuša protiv Rijeke izvukli podatak – u odnosu na spektakularnu utakmicu s Romom prije godinu dana (3:3) na Olimpicu, Thorsten Fink imao je na raspolaganju samo trojicu igrača: Holzhausera, Piresa i Serbesta. Osmorica preostalih ili su sad ozlijeđeni (Grünwald, Almer, Venuto, Martschinko) ili su u drugim klubovima (Kayode, Filipović, Larsen, Stronati).
Westermann je izjavio da Rijeka nije Übermannschaft. I nije, pa nisu ni u odnosu na nju bili ni AEK i Milan, ali u četvrtak je u Prateru bila za klasu bolja od Bečana i odnijela je prvu gostujuću pobjedu u skupinama europskih kupova.
Gavranović je zabio dva gola u stilu klasičnih bundesligaških topnika, no i kad gubi i kad pobjeđuje, Rijeka uvijek radi kao momčad, i to je njezina najveća snaga. Sluga je na vratima odličan, koncentriran, a žestok, brani sa strašću. Tko zna u kojem bi smjeru sve otišlo da nije vadio i u prvom i u drugom dijelu. Vešović besprijekorno obavlja zadatke na desnoj strani, baš je nekad šteta da češće ne može naprijed, dar-mar je napravio u 48. minuti. Za Zutu se govorilo da je najslabija karika šampionskog lanca, često suparnici i grade napadačku strategiju za desnu stranu, ali taj dečko ove sezone igra u životnoj formi, ne znaš je li bolji prema naprijed ili prema nazad, fintom je čuvara poslao u svlačionicu kao da je Prosinečki.
Župarić i Elez jako rijetko griješe, no nedostaje im odmora, i njih i Punčeca napadaju i ozljede i kartoni, a u derbijima koji slijede i koji će odrediti smjer sezone i suparnici će graditi strategiju upravo na tome da se nagazi ta zadnja linija ispred Sluge. I zato će Rijeka morati što više biti “gore”.
Acosty je živa napast
A “gore” je zaista širok izbor dobrih igrača koje je jako teško zaustaviti kad su sto posto u utakmici, konkurencija je zaista velika, a pun pogodak ispalo je dovođenje Acostyja u završnici prijelaznog roka. U Milanu i Beču sudjelovao je u tri pogotka, živa je napast s loptom, dinamit, težak za čuvanje. Odlično ga je zamijenio Kvržić koji je konačno i zabio, preblizu je golu da bi tako rijetko poentirao, ne trebaju mu ona rješenja u stilu “nit’ je dodao, nit’ je pucao”. Iskusan je, može puno i nije bez razloga Rijeka s njim produžila ugovor.
O Bradariću ne treba previše trošiti riječi, vidi se da je s pravom u reprezentaciji, njegova se uloga u Rijeci pretvara u “modrićevsku”, on je trenerova ruka na terenu, odgovoran, pametan i vrlo opasan kad se približi šesnaestercu.
A sad derbi s Osijekom
Od Pavičića se tek očekuje eksplozija, a već se može reći da je u odnosu na dane u matičnom Dinamu – proigrao.
S takvim izborom hrvatski prvak ima vrlo lijepe šanse u prijelomnim danima koji slijede i najpametniju stvar su napravili na Rujevici kad su odlučili pomaknuti kup utakmicu s Goricom za sredinu studenog, nakon još jedne prvenstvene pauze. Osijek, Dinamo i još jednom Austria Beč. Sa svakim ti dečki mogu igrati, svakog mogu pobijediti, no ključno je pitanje mogu li naći u sebi dovoljno snage da uđu u seriju pobjeda, da u svaku sljedeću utakmicu uđu gladni golova kao lavovi koji dobiju jogurt tjedno.
U nedjelju je na Rujevici derbi s Osijekom. Ne treba tražiti motiv u prvoj utakmici u Gradskom vrtu kad je Rijeka više kartonirana nego nadigrana. Zekićeva je momčad zapravo teži i jači suparnik nego bečka Austria, i zbog kvalitete i zbog toga što dolazi dva i pol dana poslije noćnog povratka iz Beča, nakon vrijedne pobjede u Europskoj ligi. Iako dobro kaže ekipa s foruma – nabijem ti i tu ligu koju Rijeka igra kad ti bar dva gola po tekmi ne ponište.
Bravo za clanak super napisano