Četiri gola Talijanima. Finale kakvo je samo poželjeti mogao. Ljevoruka napast dobila je najljepši rođendanski dar. U petak se pali i 27. svjećica na torti, sa svjetskim zlatom oko vrata. Konstantin Harkov, hrvatsko vaterpolsko otkriće. Rođeni Moskovljanin pod kapicom s kvadratićima crveno-bijelima. Slika za pamćenje.
Rotterdam, veljača 2021. Hrvatska sa svjetskom broncom iz Gwangjua dvije godine ranije s četvrtim mjestom s Europskog prvenstva u Budimpešti. Upravo prije nego li će na scenu stupiti koronavirus. Bez karte za Olimpijske igre u džepu, bez predodžbe o tome kuda će sve krenuti jednom kad "lockdown-kaos" za sobom zatvori vrata.
Za olimpijske pobjednike iz Londona i srebrne iz Rija, ne nastupiti u Tokiju bilo bi... Nećemo ispisivati tu riječ. Olimpijske kvalifikacije u Rotterdamu proći – moramo. A tamo smo nakon naporne skupine i nešto lakšeg četvrtfinala s Gruzijom stigli među četiri najbolje momčadi. Hrvatska, Crna Gora, Grčka i Rusija. Tri mjesta za Olimpijske igre, četiri polufinalista.
Izgubila je Hrvatska od Crne Gore, izgubila je i Rusija od Grčke. A to znači da će Hrvatska i Rusija u međusobnom okršaju odlučiti o tome tko ide, a tko ne ide u Tokio...
Epilog, naravno, znate. Konstantin Harkov izluđivao je Hrvate u utakmici za koju se ispostavilo da će mu biti zadnja pod ruskim nacionalnim obilježjima. Doduše, bila je to i zadnja utakmica ruske vaterpolo reprezentacije uopće, do današnjeg dana. Ne zbog Harkova, već zbog ruske priče u Ukrajini...
"Gotovo je, odlazim u Hrvatsku. Želim ondje osvajati medalje, želim novu priliku za sebe u vaterpolu. Da smo dobili Hrvatsku i otišli na OI? Ne znam bih li ostao u Rusiji, ne želim o tome tako razmišljati", rekao je Harkov ruskim medijima još u Rotterdamu, u vrijeme dok se pripremala papirologija za prijam u Hrvatsku.
Konstantin Harkov od 2018. već je doduše bio u Hrvatskoj, ali na klupskoj razini, igrajući tada za zagrebačku Mladost. Već se tada vidjelo o kakvom se potencijalu na desnoj strani radi, već je tada njegov šut bio razoran, a rješenja suparničkih obrambenih postava za njega sve tanja. Od ljeta 2021. jednu je sezonu proveo u splitskom Jadranu, uzeo hrvatski Kup, a onda je počela i hrvatska reprezentativna priča.
Nije tajna, a znao je to i sam Kosta, kako ga svi zovu, godinu dana trebalo je pauzirati od bilo kakvih nacionalnih aktivnosti prije no što se dobije mogućnost igranja za drugu reprezentaciju. Isto su, uostalom prolazili i Xavi Garcia, još jedan sjajni naturalizirani ljevak koji je iz španjolske prešao u hrvatsku kapicu, kao i Josip Vrlić koji se nakon igranja za Brazil vratio u domovinu. Period od Rotterdama 2021. do Svjetskog prvenstva u Budimpešti 2022. Harkov je maksimalno iskoristio.
Toliko dobro da je, u jeku spomenutog SP-a u mađarskoj prijestolnici stigla ponuda – Talijana. Po tadašnjeg igrača splitskog Jadrana stigla je Brescia, a naš novinar Anton Filić upitao ga je:
Kažete da ne moramo strahovati da ćete se dati vrbovati za talijansku reprezentaciju?
– O tome nismo uopće razgovarali niti bih ja o tome uopće razgovarao. Meni je Hrvatska definitivno trajno opredjeljenje, tu sam stasao kao igrač i tu su želim boriti za medalje, pa i za onu olimpijsku, što je san svakog sportaša.
Tom nas je izjavom nekako kupio, osvojio za sva vremena. Prošlog se ljeta odlučio vratiti u Jadran, u Split u kojem svakodnevno uživa. Europsko srebro i svjetsko zlato razlog su zbog kojeg je i došao u naš vaterpolo. A predstava u finalu samo pokazuje koliko nam je bio potreban. Kosta, hvala ti...
Zaboravili ste navesti da je bio jedan od nasih najboljih pojedinaca u finalnoj utakmici Europskog prvenstva u Splitu - takodjer nas je prvo poluvrijeme vukao. Nadam se da ce tako i na Olimpijadi s istim konacnim rezultatom :)