Bol Zenice, promašeni jedanaesterci Pija Esposita i Bryana Cristantea te konačni trijumf Esmira Bajraktarevića ostat će duboko urezani u sjećanje talijanskih navijača. Po prvi put u povijesti, četverostruki svjetski prvak propustit će treći Mundijal zaredom, a poraz od Bosne i Hercegovine nije bio samo eliminacija, već nacionalno poniženje i konačna potvrda "duboke krize", kako je to priznao i sam bivši predsjednik Talijanskog nogometnog saveza (FIGC) Gabriele Gravina. Očajni izbornik Gennaro Gattuso, koji je nakon svega podnio ostavku, jedva je smogao snage izustiti: "Ovo je udarac koji je teško probaviti." Riječi su to koje savršeno opisuju raspoloženje cijele nacije, koja se od pobjednika Eura 2020. u samo nekoliko godina pretvorila u nogometnog patuljka.
Usred te kolektivne tuge, dok se prašina s neuspjeha u Zenici još nije ni slegla, pojavila se vijest koja je dodatno šokirala Italiju. Nogometni savez je, čini se, pronašao rješenje za svoje probleme u napadu - i to u Brazilu. Yuri Alberto, 25-godišnji napadač Corinthiansa, koji je nedavno dobio talijansko državljanstvo, postao je glavna opcija za dres "Azzurra". Iako je upisao jedan nastup za seniorsku reprezentaciju Brazila, radilo se o prijateljskoj utakmici, što mu prema pravilima FIFA-e omogućuje promjenu nogometnog državljanstva. Interes za njega nije novost, još početkom godine boravio je u Italiji radi finalizacije papirologije, no objava ove vijesti odmah nakon ispadanja od BiH djelovala je kao sol na otvorenu ranu.
Vrijeme objave ne može biti slučajno. Informacija je procurila praktički istog dana kad je Gattuso napustio klupu, zbog čega je cijela priča u javnosti protumačena ne kao strateški plan, već kao paničan i očajnički potez. Navijači, ionako bijesni zbog manjka kvalitete i zalaganja domaćih igrača, reagirali su s nevjericom i frustracijom. Pomisao da bi Brazilac, koji je veći dio karijere proveo u domovini uz kratku europsku epizodu u ruskom Zenitu, trebao postati spasitelj talijanskog nogometa mnogima je bila uvredljiva. Društvene mreže i forumi eksplodirali su komentarima koji propituju identitet reprezentacije i budućnost nogometa u zemlji koja je nekad bila sinonim za vrhunske braniče i napadače.
Slučaj Yurija Alberta, baš kao i ranije Matea Reteguija, samo je simptom puno dublje bolesti. Talijanski nogomet godinama se bori s krizom proizvodnje igrača. Akademije ne stvaraju dovoljno talenata spremnih za najveću scenu, a klubovi u Serie A prečesto se oslanjaju na strane igrače, što mladim Talijanima zatvara vrata prvih momčadi. Dok se neki nadaju da bi Alberto mogao biti dio dugoročnog plana za Svjetsko prvenstvo 2030., brojni kritičari upozoravaju da je traženje "oriunda" (igrača stranog podrijetla) samo krpanje rupa i izbjegavanje suočavanja sa strukturnim problemima koji su "Azzurre" i doveli na samo dno. Povratak u svjetski vrh bit će dug i težak, a ovakvi potezi samo produbljuju sumnju u viziju vodstva talijanskog nogometa.
Moram priznati da mi je ovo s Italijom pomalo ''enigma''. Već tri puta za redom ispadaju u prednatjecanju za svjetsko prvenstvo!! :I