Usporedba nogometnih epoha često se svodi na rasprave o taktici, brzini igre ili genijalnosti pojedinaca (tko je najbolji u povijesti Pele, Maradona ili Messi), no prava istina o tome kako se sport transformirao tijekom desetljeća zapravo leži u golim brojkama i ekonomiji. Uzrečica "nova vremena, novi običaji" nigdje nije toliko očita kao u omjeru cijene kapitalne sportske infrastrukture i tržišne vrijednosti najboljih nogometaša današnjice.
Kada je 1972. godine za potrebe Olimpijskih igara sagrađen velebni Olimpijski stadion u Münchenu sa 63.118 mjesta, budući dom nogometnoga giganta Bayerna, cijena samoga stadiona bez okolne infrastrukture i pomoćnih objekata iznosila je tada astronomskih 307 milijuna njemačkih maraka (DEM). Ako taj iznos preračunamo u današnju vrijednost, uzimajući u obzir uvođenje zajedničke europske valute (euro) i inflaciju tijekom proteklih više od pola stoljeća, taj münchenski arhitektonski dragulj danas bi koštao otprilike 573 milijuna eura.
Prenapuhane vrijednosti igrača
U to vrijeme najskuplji nogometaš svijeta bio je Nizozemac Johan Cruyff, čiji je povijesni transfer iz Ajaxa u Barcelonu 1973. godine iznosio 920.000 funti, odnosno oko 5,7 milijuna maraka (10,6 milijuna današnjih eura). Matematika tog doba bila je neumoljiva: za cijenu jednog novog stadiona u Münchenu mogli ste kupiti čak 53 Johana Cruyffa. Vrijednost nogometnoga genija bila je tada samo djelić vrijednosti u usporedbi s betonom, čelikom i vizijom modernog sportskog doma.
Pola stoljeća poslije ekonomska piramida potpuno se okrenula naglavačke. Planirana gradnja novog stadiona u Zagrebu, na kultnom Maksimiru, prema pobjedničkom projektu – koji je izazvao buru u hrvatskoj općoj javnosti i trebao bi imati oko 35.000 mjesta – trebala bi koštati 174 milijuna eura, bez okolne infrastrukture. I dok je za hrvatski standard to ogroman trošak, u modernom globalnom nogometnom poretku za taj iznos ne može se kupiti ni jednog jedinog igrača s vrha nogometne ljestvice. Prema podacima Transfermarkta, najskuplji nogometaši svijeta, Erling Haaland iz Manchester Cityja i Lamine Yamal iz Barcelone, danas pojedinačno vrijede nevjerojatnih 220 milijuna eura. To nas dovodi do frapantnog zaključka: onaj tko želi u svoj klub dovesti Haalanda ili Yamala, mora izdvojiti 1,26 puta više novca nego što je potrebno za gradnju novog maksimirskog stadiona. Drugim riječima, najskuplji nogometaš današnjice skuplji je čak 26 posto od pobjedničkog projekta novog stadiona Maksimira. Četvrti najskuplji nogometaš svijeta Michael Olise iz Bayerna malo je jeftiniji od planiranog Maksimira i na Transfermarktu vrijedi 170 milijuna eura. Hrvatska nogometna reprezentacija prema Transfermarktu vrijedi 437 milijuna eura te je dva i pol puta skuplja od planiranog novog maksimirskog stadiona.
Ako pak münchenskih 573 milijuna eura iz 1972. godine usporedimo s današnjim vrijednostima Haalanda i Yamala, vidimo da je Olimpijski stadion i dalje bio gotovo trostruko skuplji od njih pojedinačno. Ako taj stadion iz 1972. pak usporedimo s planiranim novim Maksimirom, bio je 3,3 puta skuplji u današnjim cijenama. Prema toj matematici novi Maksimir vrijedio bi 16,4 Johana Cruyffa iz 1973. godine.
Kada je München 2005. odbacio već zastarjeli Olimpijski stadion i sagradio svoj novi nogometni dom, Allianz Arenu sa 75.000 mjesta, trošak je iznosio 340 milijuna eura, što bi u današnjim cijenama iznosilo oko 535 milijuna eura. To je vrijednost gotovo dva i pol Yamala ili Haalanda.
Obnova Bernabeua 1,4 milijarde!
Pogledajmo trenutačno i najskuplji stadion u Europi, onaj Real Madrida. Spektakularna rekonstrukcija Santiago Bernabéua premašila je vrtoglavu cifru od 1,4 milijarde eura. Taj je megastadion s više od 83.183 mjesta cjenovno jednak paketu od čak šest Yamala ili Haalanda. Nogometni je biznis stvorio novi poredak u kojem manji stadioni poput novog Maksimira vrijede manje od jedne zvijezde, dok globalni giganti moraju uložiti cijelo bogatstvo u infrastrukturu kako bi uopće mogli platiti i udomiti nogometne ikone današnjice.
Dakle, maksimirski projekt ogoljuje modernu realnost: vrijednost vrhunskih nogometaša nadrasla je cijenu cigle, čelika i fasade. Stadion u Münchenu nekada je vrijedio kao cijela jedna liga nogometnih superzvijezda, dok je novi Maksimir u ekonomskom smislu postao samo manji trošak od kupnje jedne svjetske nogometne ikone.
Otvori KEKS Pay
