In-line koturaljkanje je sport koji u Hrvatskoj nije previše popularan. Riječ je o sportu koji je vrlo sličan umjetničkom klizanju. Naravno, jedna od većih razlika je što se ne održava na ledu već na betonu ili u dvorani, odnosno na parketu. U Hrvatskoj se trenutačno samo dvije sportašice ozbiljno bave ovim sportom – sestre Čižmek, Lorena i Pia. Obje su nedavno nastupale na Europskom prvenstvu u Italiji gdje je starija, Lorena, osvojila sjajno četvrto mjesto.
– Prošle godine na Svjetskim igrama u Buenos Ariesu bila sam peta. Polako napredujem pa vjerujem da ću na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji, krajem ovog mjeseca, konačno biti na postolju – kaže Lorena i dodaje:
Sestra Pia natjecala se među kadetkinjama i to joj je bilo prvo veliko natjecanje.
Što je nedostajalo za medalju?
– Možda jači elementi. Za svjetsko prvenstvo moramo ubaciti jače elemente ako želim na postolje. Na Europskom prvenstvu do bronce mi je nedostajalo jako malo bodova. Da sam imala koju jaču piruetu, to bi bilo to. Šteta, išla sam na EP-u sigurniji program, možda da sam samo malo više riskirala, bila bih na postolju. Opet, zadovoljna sam rezultatom i bodovima koje sam osvojila sam jer znam da mogu puno više – rekla je Lorena.
– Glavni sport mi je umjetničko klizanje, ali kako ljeti nema leda, počela sam trenirati in-line rolanje koje je dosta slično klizanju. Čak ima dosta sličnih elemenata, pirueta, skokova, samo što na cipeli nije nož, nego kotačići. In-line klizaljke su vrsta koturaljki koje se koriste za rolanje. Za razliku od quad klizaljki, koje imaju dva prednja i dva stražnja kotača, roleri obično imaju dva do pet kotača raspoređenih u jednoj liniji.
Hoće li mlađa sestra dostići vaše rezultate?
– U njezinoj dobi ja sam imala puno slabije rezultate tako da mislim da hoće. Mlađe generacije puno brže napreduju, puno brže uče. Ne znam hoćemo li se jednog dana zajedno natjecati u istoj kategoriji, ali bih to voljela. Njoj će trebati pet godina da dođe do seniorki, a ja ću za pet godina možda prestati. Znam, zvuči čudno, imat ću tek 25 godina, a neke rolerice danas nastupaju na svjetskoj razini s trideset godina.
Sigurno vam nedostaje malo više natjecanja u sezoni?
– Da, naravno, kod nas možda ima jedno natjecanje godišnje, odem na neke nastupe u Italiju i Sloveniju. Ispada da su mi jedini pravi nastupi na Europskom ili Svjetskom prvenstvu.
Što je opasnije, klizanje ili rolanje?
– Rekla bih rolanje jer je puno opasnije pasti na beton nego na led. Na betonu padneš i to je to, a na ledu ipak malo odskližeš pa je bol blaža – rekla je Lorena.
Oprema?
– Ista kao za klizanje. Morate imate klizačku haljinicu, a cipela je nešto teža kod rolanja. Možda kilogram i pol teža od klizaljke. Evo, upravo mi se šiva nova haljina za Svjetsko prvenstvo. Za sada sam imala uglavnom haljinice plave i ljubičaste boje. Ova nova bit će crvena. Naručila sam nove role, samo ih moram čekati dva tjedna pa ću na Svjetskom prvenstvu nastupati u starima, bez jezika. Naime, na Prvenstvu Hrvatske, dvije minute prije nastupa, povukla sam jezik na cipeli i samo je puknuo. Nažalost, nisam ga mogla zakrpati. Nekako sam ga složila i s takvom rolom ću nastupati na Svjetskom prvenstvu. Nažalost, za izradu novih rola treba puno vremena, one se rade po narudžbi, to mi radi jedna tvornica u Italiji.
Je li sportsko rolanje skup sport?
– Rekla bih da jest. Cipele za rolanje koštaju 600 eura, tu je i haljinica, zamjenski kotači. Godišnje za opremu treba oko 1000 eura, što je puno ako znate da sve sama financiram, odnosno moji roditelji. Ovog ljeta malo sam pomagala u klubu trenirajući djecu pa se nešto sitno zaradilo. Pokušat ću sljedeće ljeto osnovati u Novalji na otoku Pagu školu rolanja. Tamo imaju lijepu dvoranu. Što se tiče troškova putovanja, to pokriva Savez. Što se tiče kotača, imam posebne za beton, posebne za parket. U jednoj sezoni promijenim tri-četiri kompleta. Uz sebe na natjecanju uvijek moram imati 12 kotača, šest za natjecanje, po tri na svakoj roli, te još šest u rezervi.
Pravila?
U rolanju su potpuno ista kao u klizanju. Imamo kratki i slobodni program.
Na Svjetskim igrama u Buenos Airesu ispunila vam se jedna želja?
– Da, posjetila sam čuveni nogometni stadion La Bombonera. Obožavam gledati Svjetska prvenstva u nogometu i moram priznati da sam uživala gledajući kako Hrvatska osvaja svjetsku broncu u Kataru.
sretno i nek se digne Hrvatska zastava