Lukrativni ugovor o prodaji televizijskih prava na domaća natjecanja i dio utakmica nacionalnih selekcija koji je vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza ispregovaralo, a Davor Šuker potpisao sa stranom kompanijom Endorphin Magine LTD, taman u osvit 30. izdanja Prve HNL, ima brojne preduvjete da postane najbolji poslovni potez u povijesti HNS-a.
Mada i krije zamke. Čelnike saveza naljutilo je što su već i otvaranje kuverti ponuđača pratili glasovi sumnje, što iz nogometnih krugova, što iz šire javnosti, a naročito konačno proglašenje pobjednika. Nemojte se ljutiti, dragi ljudi, jer ovaj se narod tijekom desetljeća nagledao svakakvih prijevara i podvala na ugovorima, pa koliko je toga samo bilo u nogometu, da mu je svaki papir sa sitnim slovima sumnjiv, a svaki potpisnik “sanader”.
Pa ipak, već sama činjenica da su naši nogometni oci unosno prodali nešto što fizički ne nosi kopačke i nije mlađe od 21 godinu govori da je bar nogometni savez zagazio s obje noge u tržišno doba, kad već mnogi drugi nisu. Jer, ako pratite redovite sportske žalopojke kako nema novca i sustava za sport, vjerojatno ste primijetili i da na protupitanje kako bi to trebalo riješiti odgovori i danas uglavnom počinju s “pa država bi trebala...” A tu se neopaženo vraćamo u davno minulo vrijeme TIPSS-a, SOUR-a i sličnih skraćenica.
Na prvu bi se moglo reći da je vodstvo HNS-a samo kapitaliziralo uspjehe reprezentacije. Kad baciš na stol kartu “nudimo vam ligu svjetskih doprvaka”, mala je vjerojatnost da se nitko neće upecati. Ali, s druge strane prodali su Šveđanima i kadrove koji su daleko od glamura liga petice, pa čak i nekih istočnih liga poput turske ili ukrajinske s punim ili bar uglancanim stadionima.
Uz poneku iznimku, naša liga uglavnom ima stadione iz aorista građene tako da oko kamere ponekad puca na pašnjake i žitna polja naše mladosti, pa kada netko nezainteresiran ulovi prve kadrove, promrmlja “gle ti ovo, pa tko to gleda” i prebaci na nešto drugo. A ima odličnog nogometa i u HNL-u. Dobro je rekao Bjelica – sad bez publike, ni Bundesliga nije puno uzbudljivija.
Fora s novcem od TV prava je ta što može izbiti gadna svađa oko raspodjele po klubovima. Talijanima je moralo intervenirati ministarstvo da riješi zavrzlamu. Sad zamislite moguću opasnost kod nas. No, da ne uranimo s brigom na veselje, vratimo se još malo na pregovore u kojima je važnu riječ vodio i trofejni Rijekin boss braneći posao od kritičara.
Od samog dolaska u hrvatski nogomet Damir Mišković zazivao je prvo uređenje travnjaka u cijeloj ligi (napravljeno na način da već dugo nismo vidjeli slike kaljuža), a zatim i izlazak na tržište s TV-pravima kao injekciju za spas klubova, što se sada i ostvaruje. Miškovića čak ni u njegovoj Rijeci svi ne vole, ali mora mu se priznati poslovni gen i kao takav je savršeni partner “u napadu” Davoru Šukeru koji je prije svega – nogometaš.
O javnom imidžu i nepopularnosti u puku, naročito u svom Osijeku, tek bi Šuker imao što reći, a već samim ulaskom u dužnosničku arenu brzo je uvidio i da nema više kultnog transparenta “Šorom, šorom, hladom...”, niti se više govori “Šuker i Bokšić”, nego “Šuker i Mamić”, s tim što je tu, za razliku od igračkih dana, bio drugi u tandemu.
Brzo je shvatio i da će na toj funkciji za sve biti kriv, a ni za što zaslužan. U novoj utakmici Šuker je dobio čuvara koji ga je i uveo u momčad te ga i strpao u mali džep, ali iskustvo iz golgeterskih dana govorilo je da se samo treba primiriti i čekati trenutak.
Uz poljubac sreće i sudački poguranac iz Osijeka, Zlatna kopačka riješila se čuvara kojeg više i ne spominje. Jesu li uopće u kontaktu, samo oni znaju, ali Šuker bar kod svakog gola reprezentacije ne ponavlja “znate, i za ovo je Zdravko zaslužan”, što je valjda radna obaveza u Maksimiru. Uz poneki kiks, poput onog slanja Dinamovih juniora u LP mladih preko leđa vodećeg Hajduka, moglo bi se reći da ovaj sastav Saveza dobro igra, s obzirom i na to da je riječ o vladi koalicijskog tipa.
A popularnost je ionako sad rezervirana za nove zvijezde, nove junake nacije. Šuker se svoje za igračkih dana itekako nauživao. I da... Mislite da će i onaj tko za 50 godina, kad vjerojatno i nas i Šukera ne bude, otvori arhive i pročita da je bio najbolji strijelac SP-a kad je Hrvatska bila treća, a šef saveza kad je bila druga na svijetu, reći “ma taj je bio niškoristi”?
O kojem vi odličnom poslu pričate!? Grčka liga godišnje 58 milijuna eura, Švedska 54 milijuna eura godišnje, Norveška 44 milijuna eura godišnje, naša liga svjetskih viceprvaka cca 10 milijuna kao i liga Sjeverne Irske. I to svi prodaju na par godina, a ne kao mi na deset(7+3) i to svi direkt tv kućama. Zato svagdje novi, moderni stadioni(AEK), a mi još na livadama skoro. Zašto HNS nije prodao direkt Tcom-u, za koji se šuška da će otkupiti prava dalje, a ne da neki Šveđani zarade lijepu razliku. Loš posao zbog iznosa, naročito zbog dugotrajnosti posla. P. S. Travnjaci su riješeni kad su se Šimić i ekipa kandidrali i potakli to pitanje, a reflektore je riješio notorni Štimac kroz udrugu prvoligaša, znači ekipa iz HNS-a ništa, tj. onu guraju ideju nekih jedinstvenih nižih liga, a klubovi kao Zadar bankrotiraju.