Sandra Perković ostvarila je sve naše snove, opravdala sva naša očekivanja i na Olimpijskom stadionu u Londonu, pred 60.000 ljudi, osvojila zlatnu medalju u bacanju diska.
- Ne znam što bih rekla, ovo mi je najsretniji dan u životu, najbolja godina. Ponosna sam što sam pobjednica, što sam osvojila prvo žensko zlato za Hrvatsku, prvo zlato nakon osam godina - rekla je Sandra za HTV.
Ušla je u natjecanje mirno, maksimalno usredotočeno, svjesna svoje snage i svoje vrijednosti. Niti nešto slabiji prvi hitac, 64.58, s kojim je odmah zasjela na treće mjesto, nije ju previše uznemirilo.
No, već je drugo bacanje Sandra popratila svojim karakterističnim urlikom a to je značilo samo jedno: hitac je bio pravi! I doista, s dostignutih 68.11 metara izbila je na prvo mjesto, ispred Kineskinje Li (u prvom bacanju prijestup, u drugom 67.22) i Kubanke Barrios (66,38, također u drugom bacanju). A kad je u trećem nizu njezin disk poletio čak 69.11, zlato se već moglo naslućivati. Bio je to njezin novi hrvatski rekord, nadmašila je svoj stari (68.24) za čak 87 centimetara!
Govor tijela govorio je da se Sandra sjajno osjeća, vremenski uvjeti su bili odlični, podrška iz publike naših sportaša, predvođenih stolnotenisačem Zoranom Primorcem i sestrama Zaninović nije izostala, i sve je govorilo da niti jedna od konkurentica ne može našoj bacačici preoteti pravo na zlato.
Perković je u četvrtoj seriji prestupila, došlo je do nekih pomicanja u poretku iza nje (Ruskinja Piščaljnjikova je sa 67.56 izbila na drugo mjesto), u petoj je bila nešto slabija (66.96), ali bila su to ipak čak tri hica iznad 65 metara, s čime se nije mogla pohvaliti niti jedna njezina konkurentica.
- Kad sam vidjela da sam pobijedila - pukla sam, rasplakala se. Puno pozdravljam rukometašice koje su bile tu uz mene danas, s njima ću kasnije malo proslaviti - dodala je Sandra.
Nitko se nije mogao primaknuti ni blizu njezinom najboljem učinku i ubrzo je sve bilo jasno. Sandra je osvojila zlato, četvrto olimpijsko zlato naših sportaša od hrvatske neovisnosti, prvo koje je osvojila jedna sportašica. Nije mogla sakriti suze dok je potrčala u zagrljaj svojem treneru Ivanu Ivančiću, a potom je uzela hrvatsku zastavu i optrčala pobjednički krug.
>>Perković: Rekla sam vam da ću se vratiti jača nego ikad!
>>Sandrin put u šest godina: Od 44.11 do 69.11 metara
>>Jake snage u publici: Sandru bodrili veslači, Ivana Brkljačić...
Čestitke Sandra,svaka čast!! Konačno je netko (osim rukometaša i vaterpolista) shvatio da je za zlato potrebno 110%.