Danas u Torinu, Beogradu i Manilli započinju kvalifikacijski turniri za nastup na Olimpijskim igrama. U bubnju je 18 zemalja, po šest na svakoj lokaciji, a samo će pobjednici turnira izboriti vize za Rio.
Koji su izgledi da u tome uspije i Hrvatska, u konkurenciji favoriziranog domaćina Italije i reprezentacije Grčke, kojoj košarkaški analitičari također daju prednost pred našom reprezentacijom? Pitali smo to hrvatskog izbornika Aleksandra Petrovića prije jučerašnjeg polaska za Torino?
Želimo ponoviti Peking
– Ne procjenjujemo naše izglede, ni u postocima ni ikako drugačije. Čvrsto stojimo na zemlji i svjesni što moramo napraviti za polufinale, a to je pobjeda nad Tunisom, ma kako završila prva utakmica s Talijanima. A oni po svim parametrima imaju megaroster, no i premalo lopti za toliko zvijezda, ali i premalo igre leđima košem. Grčka je pak sjajna na otvorenom terenu, a ako preživiš njihovu tranziciju onda im u obrani pet na pet možeš dosta toga taktički oduzimati. Ako naša obrana bude prava mi ćemo imati svoju priliku.
A Italija i Tunis igraju prvog dana i hrvatski stožer će tu utakmicu uživo gledati kako bi se što bolje pripremili za utorak (21 sat) i ogled s azzurrima.
Talijani su posljednji puta igrali na OI 2004. kada su osvojili senzacionalno drugo mjesto čega se prisjetio tadašnji talijanski razigravač Gianmarco Pozzeco, inače pomoćni trener u Cedeviti.
– Otišli smo na Igre bez bilo kakvih izgleda da učinimo nešto ozbiljnije, a vratili smo se kući sa srebrnom medaljom. Ni danas mi nije jasno kako se to dogodilo, kako smo mi u skupini uspjeli pobijediti kasnije olimpijske pobjednike Argentince, a potom i favorizirane Litavce u polufinalu, no to je draž sporta.
Draž sporta je i to kako su se Hrvati probili na Olimpijske igre u Pekingu, na kvalifikacijskom turniru u Ateni. Tada se sve igralo u jednoj dvorani (OAKA), 12 momčadi raspoređenih u četiri skupine, a Hrvatska je u skupini pobijedila Portoriko (95:81), u četvrtfinalu Kanadu (83:62), a u polufinalu Njemačku i Dirka Nowitzkog (76:70), koja je potom morala razigravati s Portorikom za treću olimpijsku vizu.
Dakle, tada je i treće mjesto na turniru bilo dovoljno, a ovoga puta na Igre idu samo pobjednici turnira pa će u očima hrvatske javnosti samo to biti mjerilo uspješnosti naših.
– Ja sam toga svjestan od prvog dana preuzimanja reprezentacije. Preuzeo sam reprezentaciju jer će u slučaju neprolaska u Rio tada šteta biti puno manja no što bi bila da je to preuzeo netko mlađi poput Mršića ili Nazora.
Ne želi ostaviti Cibonu
Bez obzira kako Hrvatska prošla u Torinu, Petrović na njenom čelu neće ostati.
– Ne mogu ostaviti Cibonu na cjedilu jer se neki sponzori i članovi uprave vežu na moje ime. No, vjerujem da ću imati što reći mom nasljedniku koji mora biti profesionalac koji mora imati jasnu viziju i mora se pozabaviti pitanjem razvoja razigravača. S obzirom na niz vrlo talentiranih momaka koji dolaze, poput Bendera, Žižića, Zupca, Arapovića, Slavice, ali i na Šarića i Hezonju koji će ih dočekati, mi za četiri godine možemo biti u svjetskom vrhu, ali samo ako pametno premostimo pitanje organizatora igre. A ja sam za to da vežemo s četverogodišnjom obvezom nekog potentnog mladog stranca dok mi ne stvorimo nekog svojeg – zaključio je Aco.
Iako je katkad konfliktan i nezgodan,Aco hrvatskoj kosarci treba kao žednom voda