Neki dan u NBA ligi dogodila se gotovo pa nevjerojatna stvar. U domaćem porazu protiv Atlanta Hawksa, trener Indiana Pacersa Rick Carlisle koristio je samo šest igrača. Ne, nije razlog tome bio što je ovaj iskusni stručnjak odlučio, kako se to kaže, "skratiti rotaciju" već je tome bilo zbog toga što on jednostavno više od tog broja zdravih igrača na raspolaganju imao nije.
To je najbolja ilustracija problema (masovne ozljede) koji sve više brine vlasnike i menadžment NBA klubova, igrače i trenere ali i navijače koji sve češće nemaju priliku gledati najbolje igrače momčadi za koju navijaju.
Prema podacima koji se svakodnevno ažuriraju u službenim izvještajima, na dnevnoj se bazi izvan parketa nalazi između sedamdeset i devedeset igrača sa statusom izostanka ili upitnog nastupa. Kada se u obzir uzme ukupan broj košarkaša koji su pod ugovorima s trideset momčadi u ligi, dolazimo do zabrinjavajućeg podatka da je oko 15 posto ukupne lige trenutačno ozlijeđeno ili pod nekakvim oblikom strogog medicinskog nadzora. Nedavne brojke iz jednog od službenih izvješća pokazale su čak 79 igrača s prijavljenom ozljedom ili bolešću u samo jednom danu, što najbolje oslikava razmjere ove svojevrsne epidemije. Takva situacija izaziva veliku zabrinutost među onima koji kupuju skupe ulaznice, jer sve češće ostaju uskraćeni za nastupe svojih omiljenih sportskih heroja.
Zbog ovakvog stanja, brojne su se velike zvijezde današnjice našle na rehabilitaciji umjesto u žaru borbe na terenu. A prije svih to su Anthony Edwards (Minnesota), Jalen Williams (Oklahoma), Tyrese Haliburton (Indiana), Paolo Banchero (Orlando), Chet Holmgren (Oklahoma), Jimmy Butler (Golden State), Kristaps Porzingis (Golden State), Kawhi Leonard (Toronto), Jaren Jackson Jr (Utah)....
Među onima koji trenutačno ne igraju su i najbolji BiH košarkaš Jusuf Nurkić (Utah) te hrvatski reprezentativac Ivica Zubac (Indiana) čiji se povratak, nakon pet propuštenih utakmica, očekuje noćas.
Jasno je da ovakvi izostanci ne narušavaju samo kvalitetu same igre, nego i dugoročne planove momčadi koje ulažu desetke milijuna dolara u svoje najvrednije eksponate na parketu. Cijela liga polako postaje talac ortopedskih dijagnoza a ljubitelji košarke s pravom se pitaju je li ljudsko tijelo uopće stvoreno za ovakve nadljudske napore.
Tijekom prošle sezone igrači su propustili nevjerojatnih 6779 utakmica zbog ozljeda, što predstavlja ozbiljno povećanje od 14 posto u odnosu na godinu prije toga. Taj je broj samo jednom premašio granicu od šest tisuća, i to u onoj specifičnoj sezoni koja je bila snažno pogođena pandemijom koronavirusa te brojnim sigurnosnim protokolima. Zanimljivo je da su podaci certificiranih sportskih trenera koji prate baze ozljeda pokazali kako je broj izgubljenih utakmica zbog raznih bolesti prešao brojku od pet tisuća u čak sedam od proteklih osam sezona. Prije toga, između 2006. i 2017. godine, to se dogodilo samo jednom u povijesti ove lige. Objavljeni podaci jasno dokazuju da problemi s mekim tkivima postaju sve izraženija prepreka s kojom se liječnički timovi moraju svakodnevno boriti.
U jednoj dugogodišnjoj studiji (kroz 17 godina) analizirano je 12.594 ozljeda i ustanovljeno je da se pola njih dogodilo na utakmicama a pola na treninzima i da bi se ozlijedio svaki 19. izloženi igrač od njih 1000 koji bi zaigrali. A najčešća ozljeda (25 posto) u košarci je uganuće gležnja kakva je udaljila s parketa i našeg Zupca.
Vodstvo lige pokušalo je raznim formalnim mehanizmima suzbiti praksu odmaranja zdravih igrača, no rješavanje samog uzroka ozljeda pokazalo se znatno složenijim i nezahvalnijim zadatkom. Iako je nedavno uvedeno pravilo o sudjelovanju igrača s ciljem da zvijezde odigraju više utakmica, pogotovo onih koje se prenose na nacionalnoj televiziji, stvarnost na terenu neumoljivo ukazuje na to da su tijela modernih košarkaša pod golemim pritiskom.
Stoga je i razumljivo što se trenutačno vode vrlo ozbiljne rasprave o samom formatu natjecanja te mogućem smanjenju dosadašnjeg broja od 82 utakmice osnovnog dijela sezone na nešto prihvatljiviju brojku.
Jedan od najvažnijih razloga za drastično povećanje broja ozljeda leži u samom načinu na koji se današnja košarka igra na najvećoj pozornici. Suvremeni napadi u potpunosti se oslanjaju na ubrzani tempo i maksimalno širenje prostora, što zapravo znači da je svih pet igrača na terenu neprestano uključeno u akciju. Za razliku od nekadašnjih vremena kada bi visoki igrači jednostavno stajali u reketu i čekali skok, danas centri moraju trčati na vanjske linije, zatvarati brze šuteve za tri poena i sudjelovati u stalnim obrambenim rotacijama. Takav izuzetno dinamičan stil igre prisiljava obrambene igrače na nagle promjene smjera, agresivna zaustavljanja i dugačka lateralna kretanja koja stvaraju ekstremna opterećenja na sve zglobove. Svaka pojedina akcija zahtijeva pokrivanje golemog dijela terena, a konstantno trzanje s jedne na drugu stranu višestruko povećava rizik od neugodnog pucanja mekog tkiva. Uz to, današnji su profesionalni igrači u prosjeku viši, teži i nevjerojatno atletski eksplozivniji nego u prijašnjim legendarnim erama košarke. To posljedično pri svakom skoku i doskoku generira silovite biomehaničke udare na njihova već ranije preopterećena koljena i osjetljive gležnjeve.
Značajan faktor u porastu službeno evidentiranih izostanaka s parketa svakako je i taj iznimno oprezan, gotovo zaštitnički pristup modernih medicinskih službi u klubovima. Današnji klubovi bogato su opremljeni najsuvremenijom dijagnostičkom tehnologijom koja u stvarnom vremenu vrlo precizno očitava razinu nakupljenog stresa na tijelo svakog pojedinca na treningu. Zahvaljujući tim nevjerojatnim podacima, klupski liječnici mogu vrlo rano uočiti najsitnije mikrotraume ili prekomjerni zamor materijala mnogo prije nego što igrač uopće subjektivno osjeti prvu fizičku bol u nozi. Iz tog se konkretnog razloga najvećim zvijezdama danas često preventivno savjetuje potpuno propuštanje jedne ili više važnih utakmica samo iz mjera krajnjeg opreza, kako bi se na vrijeme spriječilo da sitna nakupljena upala preraste u ozbiljnu i dugotrajnu rupturu tkiva. U ranijim su razdobljima sportaši vrlo često potpuno ignorirali takve manje bolove i uredno nastupali pod jakim medicinskim blokadama, što je, nažalost, nerijetko dovodilo do trajnih oštećenja zdravlja po samom završetku njihovih uspješnih karijera.
Osim strogog i preventivnog liječničkog nadzora, ogroman sistemski problem predstavlja i sam nesmiljeni kalendar natjecanja koji je izuzetno brutalan prema organizmu vrhunskih igrača. U jednoj sasvim normalnoj godini svaka momčad obvezna je odigrati ravno 82 utakmice, što neminovno uključuje stalne letove ali i učestalo igranje iz dana u dan. Kronični nedostatak dubokog sna uslijed neprestanih noćnih letova pokazao se kao jedan od glavnih, tihih preduvjeta za nastanak brojnih ozljeda, jer tijelo bez adekvatnog odmora naprosto gubi svoju prirodnu sposobnost regeneracije oštećenih vlakana. Čelnici ove velike lige više su puta javno razgovarali o mogućem praktičnom skraćivanju rasporeda na 72 utakmice, no za sada na stolu nema dovoljno jasnih znanstvenih podataka koji bi upravu nepobitno uvjerili da bi takav financijski riskantan potez automatski i drastično smanjio broj teških ozljeda. Dok se na razini cijele organizacije ne pronađe idealan model natjecanja koji bi uspješno balansirao između velikih televizijskih zahtjeva i očuvanja zdravlja igrača, franšize će se morati isključivo oslanjati na vlastito pametno raspoređivanje minutaže svojih najvažnijih i najskupljih ljudi na terenu. Bilo kako bilo, danas je svima potpuno jasno da moderni košarkaši plaćaju prilično visoku zdravstvenu cijenu u zamjenu za golemo bogatstvo i globalnu slavu koju redovito donosi igranje u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu.
Otvori KEKS Pay
