Te 2002. godine, Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityju započele su s malom hrvatskom delegacijom od svega 14 sportaša. Čast da nosi zastavu na otvaranju pripala je 20-godišnjoj Zagrepčanki Janici Kostelić, koja je u SAD stigla kao aktualna osvajačica Svjetskog kupa, ali i kao sportašica koja se tek oporavila od teških ozljeda koljena. Hrvatska do tada nikada u povijesti nije osvojila medalju na zimskim igrama, a očekivanja su bila skromna. Nitko, pa čak ni najveći optimisti, nije mogao predvidjeti da će upravo ta djevojka u samo nekoliko dana postati globalna sportska senzacija i zauvijek promijeniti percepciju Hrvatske kao zemlje bez velikih planina i skijaške tradicije. Njezin pohod nije bio samo sportski uspjeh; bila je to priča o nevjerojatnoj upornosti, žrtvi i obiteljskom projektu koji je prkosio svim izgledima.
Put do olimpijskog trona bio je sve samo ne lagan. Janica, njezin stariji brat Ivica i otac te trener Ante Kostelić godinama su živjeli kao nomadi, putujući po europskim skijalištima u starom automobilu. Zbog nedostatka financijskih sredstava, obitelj je često spavala u autu ili šatorima, dokazujući da se vrhunski rezultati mogu postići i bez luksuznih uvjeta, isključivo snagom volje i beskompromisnom predanošću. Ta skromna pozadina učinila je njezin uspjeh još impresivnijim. Nakon što je 2001. osvojila Veliki kristalni globus, u Zagrebu je dočekana s buketom od 1256 ruža, simboličnim brojem osvojenih bodova, i postala prva sportašica čiji se lik našao na hrvatskoj poštanskoj marki. No, sve je to bio samo uvod u ono što će se dogoditi u Utahu.
Olimpijski san počeo se ostvarivati u utrci kombinacije, gdje je Janica deklasirala konkurenciju i osvojila prvo zlato s uvjerljivom prednošću od gotovo sekunde i pol. Bio je to povijesni trenutak – prva zimska olimpijska medalja za Hrvatsku, i to odmah zlatna. Slavlje se nije ni stišalo, a uslijedila je utrka superveleslaloma u kojoj je, u iznimno tijesnoj borbi, osvojila srebrnu medalju. Tri dana kasnije, na rasporedu je bio slalom, njezina najjača disciplina. Hladnokrvnom i tehnički savršenom vožnjom ponovno je stala na najvišu stepenicu postolja, osiguravši drugo zlato. Svijet je bio u čudu, a hrvatska heroina postala je glavna zvijezda Igara. Ipak, ono najveće tek je slijedilo.
U veleslalomu, disciplini u kojoj joj se nisu davale velike šanse za medalju, Janica je pokazala svu raskoš svog talenta i mentalne snage. Budući da je već imala tri medalje u džepu, izjavila je kako može skijati potpuno bez pritiska. To se i vidjelo na stazi. Bila je najbrža u obje vožnje i s ukupnom prednošću od čak 1.32 sekunde ispred Šveđanke Anje Pärson osvojila treće zlato. Time je postala prva alpska skijašica u povijesti koja je na jednim Olimpijskim igrama osvojila četiri medalje, od čega tri zlatne. Njezin podvig odjeknuo je diljem svijeta, a ona je postala simbolom da ništa nije nemoguće.
"Mentalno je najjača od svih nas"
Njezine suparnice nisu skrivale divljenje. Šveđanka Anja Pärson, koja je u veleslalomu osvojila srebro, izjavila je kako je iznimno sretna zbog uspjeha svoje dobre prijateljice, pogotovo jer je Janica imala tešku sezonu oporavljajući se od čak tri operacije koljena. "Dokazala je da je mentalno najjača od svih nas. Ona je nevjerojatna. Može skijati pod golemim pritiskom. Trenutačno je ona ta koju svi moramo pobijediti i presretna sam zbog nje jer je imala grubu sezonu s ozljedama", rekla je Pärson. Njezine riječi potvrdile su ono što su svi vidjeli na stazi – Janica nije bila samo tehnički superiorna, već i mentalno neslomljiva.
Odgovor koji je odjeknuo svijetom
Nakon povijesnog trijumfa, novinari su je pitali kako je netko iz zemlje bez velikih planina uspio postati tako dominantan u alpskom skijanju. Njezin odgovor postao je legendaran i inspirirao je mnoge. "Mislim da uopće nije važno odakle dolazite. Možete biti s bilo kojeg mjesta, s Fidžija ili iz Kameruna. Ako naporno trenirate i volite ono što radite, sigurno ćete uspjeti", skromno je poručila Janica. Ta je izjava sažela cijelu filozofiju obitelji Kostelić i poslala snažnu poruku da granice postoje samo u glavama, a ne na geografskim kartama. Njezin uspjeh, zajedno s bratom Ivicom koji je na istim Igrama osvojio deveto mjesto u veleslalomu, postao je jedan od najvećih obiteljskih pothvata u povijesti sporta.
Nasljeđe Snježne kraljice
Iako je vrhunac njezine karijere bio u Salt Lake Cityju, Janica se nije zaustavila. Četiri godine kasnije, na Igrama u Torinu, obranila je zlato u kombinaciji i osvojila srebro u superveleslalomu, čime je sa šest olimpijskih odličja (četiri zlata i dva srebra) postala najuspješnija alpska skijašica u povijesti Olimpijskih igara. Tijekom karijere, koju je prerano završila 2007. godine zbog stalnih bolova i deset operacija koljena, osvojila je i pet zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima te ostvarila 30 pobjeda u Svjetskom kupu. Postala je jedna od samo tri skijašice u povijesti s pobjedama u svih pet disciplina, a jedina uz Petru Kronberger koja je to uspjela u jednoj sezoni. Njezino nasljeđe, rođeno iz leda, snijega i nevjerojatne volje, zauvijek je upisano ne samo u hrvatsku, već i u svjetsku sportsku povijest.
