Bio je to nekoć nogometni ritual, prepoznatljivi dašak glamura koji je na Poljud, a ranije i na splitski Stari plac, donosio najnovije trendove europskog i svjetskog nogometa. Trofej Marjan, utemeljen 1974. godine, nije bio tek običan pripremni turnir, nego i apsolutno stvar prestiža, prilika da usred sezone, u siječnju ili veljači, ili pak uoči početka sezone - u srpnju, najbolji jugoslavenski klubovi odmjere snage s jakim europskim suparnicima.
Hajduk, kao domaćin i organizator, redovito je u goste pozivao ne samo rivale iz velike četvorke jugoslavenskog nogometa, Dinamo, Crvenu zvezdu i Partizan, već i ugledne klubove poput Ajaxa, brazilskog Vasco da Game, engleskog WBA, belgijskog Anderlechta ili francuskih prvaka Bordeauxa i Nantesa. Turnir je stekao takav ugled da su na njemu u počecima sudjelovale i nacionalne reprezentacije, poput moćne selekcije SSSR-a (1976.) i Rumunjske (1979.).
Nakon tradicionalnog održavanja sve do 1989. godine, uslijedila je duga stanka od trinaest godina. Rat i raspad države prekinuli su jednu od najljepših sportskih tradicija u regiji. Ipak, 2002. godine turnir je obnovljen, a godinu dana kasnije, u veljači 2003., organizirano je njegovo, kako se kasnije pokazalo, posljednje izdanje. Format je bio drugačiji, prilagođen novim okolnostima. Uz domaćina Hajduka, pozvane su tri nacionalne selekcije: Hrvatska, koja se pod vodstvom izbornika Barića, pripremala za kvalifikacijske izazove, te Poljska i Makedonija. Bio je to pokušaj vraćanja starog sjaja, no okolnosti su bile bitno drugačije. Nogomet se promijenio, klupski kalendari postali su pretrpani, a interes publike, nekoć golem, na žalost znatno je splasnuo. Unatoč tome, natjecateljski naboj nije izostao, a turnir je na kraju ispisao jedinstvenu stranicu svoje povijesti.
Natjecanje je započelo 9. veljače 2003. utakmicom Hrvatske i Makedonije na šibenskom Šubićevcu, koja je završila bez pobjednika, rezultatom 2:2. Za Hrvatsku su pogađali Marijo Marić i Srđan Andrić, dok su za Makedonce precizni bili Goce Sedloski i Goce Toleski. Tri dana kasnije turnir se preselio u Split, gdje su na Poljudu odigrane dvije utakmice. Hrvatska i Poljska odigrale su tvrdu utakmicu bez golova, pred samo tisuću gledatelja na Poljudu, dok je Hajduk s Makedonijom podijelio bodove odigravši 1:1. Takav rasplet ostavio je sve otvoreno uoči posljednjeg dana turnira, kada su na rasporedu bili dvoboji Hajduka i Hrvatske te Poljske i Makedonije. U ogledu domaćina i nacionalne selekcije, Hrvatska je slavila s 2:1, čime je preuzela vodstvo na ljestvici i došla na korak do osvajanja trofeja. Sve je ovisilo o posljednjem susretu.
Utakmica koja je odlučivala o pobjedniku 18. Trofeja Marjan odigrana je 12. veljače 2003. pred sablasno praznim tribinama Poljuda. Prema službenim zapisima, dvoboju između Poljske i Makedonije prisustvovalo je svega pedesetak gledatelja, što je predstavljalo tužan kontrast nekoć ispunjenom stadionu koji je s oduševljenjem pratio europske velikane. Poljacima je za osvajanje turnira trebala uvjerljiva pobjeda, a oni su je i ostvarili. U potpunosti su nadigrali makedonsku selekciju i slavili s visokih 3:0. Golove za pobjedu i povijesni trofej postigli su Andrzej Niedzielan u 27., Adam Majewski u 37. i Rafał Lasocki u 44. minuti. Ovom je pobjedom Poljska, za koju je branio čuveni Jerzy Dudek (na fotografiji), preskočila Hrvatsku na ljestvici i postala jedina nacionalna reprezentacija u povijesti koja je osvojila Trofej Marjan. Drugo mjesto pripalo je Hrvatskoj, treće Hajduku, a posljednje Makedoniji.
Time je spušten zastor na jedan od najcijenjenijih klupskih turnira u ovom dijelu Europe. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Poljak Tomasz Davidowski, dok je nagradu za najboljeg strijelca, pomalo kuriozitetno, dobio Miljenko Mumlek, i to zbog najljepšeg postignutog pogotka. Trofej za fair-play uručen je treneru Hajduka Zoranu Vuliću, čija je momčad napravila najmanje prekršaja.
Otvori KEKS Pay
