Kako je to sav kredibilitet hrvatske reprezentacije stao u samo jednu utakmicu? Devedeset očajnih minuta poništilo je gotovo sve što smo zadnjih desetljeća mukotrpno stvarali. Zašto su Hrvati tako lagano okrenuli leđa svojim dojučerašnjim idolima? Više nema onog opreza ni respekta kada pričamo da Luka Modrić igra svoje zadnje minute u nacionalnom dresu, sada ga prosječan Hrvat naglavačke izbacuje iz reprezentacije. A što stoji iza te silne negativne emocije koja je, nakon bolnog poraza od Engleza, erumpirala u hrvatskom javnom prostoru!? Mentalitet krda nešto je od čega se nikada nismo znali obraniti i lagano je i toplo iz njega bacati blato i omalovažavati. Puno lakše nego promišljati i hladne glave probati donijeti pravu odluku. Davno je o tome pisao Miroslav Krleža, a od doba kada je on, prije stotinjak godina detektirao taj civilizacijski problem, malo se toga, nažalost, promijenilo.
U oprečnosti sa svim vrijednostima koje smo promovirali oko naše nacionalne vrste, kao što su nacionalni ponos, zajedništvo, ljubav prema domovini, pune trgove, dočeke, identitet... 99 posto platformi i javnih osoba lakoćom je odabralo - iživljavanje! A to je, dragi moji, licemjerno.
U cipelarenju Slavena Bilića, pa onda igrača, kao glavnih krivaca za šamar na Rujevici, uključili su se svi, od domaćica, do onih koji su barem jednom na satu tjelesnog odgoja šutnuli loptu. Ne nužno nogometnu... Naravno, ne može se braniti poraz i izvedba protiv Engleske niti je to namjera ovog teksta, no odbojna je posebna doza ogorčenja naspram Bilića i izvedbe nacionalne vrste u stručnim nogometnim krugovima.
Na jednu stranu idu oni koji se sada ne bi htjeli miješati, a oni koji su i ponudili svoja stručna mišljenja (doduše ne svi), uglavnom ne sadrže nikakvu stručnu supstancu, već sušto naslađivanje. Pa zar su ovi dečki sada takvi antitalenti nakon poraza od svjetskog prvaka, sedam komada od Engleske i kako god završila druga utakmica sa Španjolcima? Sigurno nisu. Pa zašto, u skladu s vrijednostima o kojima tako pričamo i desetljećima gorljivo branimo, ne pružimo podršku u prvoj većoj krizi nacionalne vrste u zadnjih desetak godina!? Nećemo iz više razloga, jedan dio stvara narativ kako Slaven Bilić nije dovoljno 'veliki domoljub'. Ma kako god se to mjerilo!
Drugi relativizira njegovu stručnost, o čemu uvijek možemo pričati. Treći kaže da ga igrači ne slijede, što je potpuna idiotarija! Pa Bilić je doveden nakon što su svi igrači u reprezentaciji, na ovaj ili onaj način, konzultirani i upitani za mišljenje. Jedno je konstruktivna kritika, a drugo je korištenje izvanrednog stanja kako bi se liječile frustracije najrazličitije vrste ili još jednom kmetovski odalo priznanje nekoj drugoj struji! A davanje političkog konteksta ovoj nogometnoj krizi samo je jedan dokaz koliko bezglavo jurimo - prema zidu!
Niti uz najveći trud, na bespućima svemrežja nisam pronašao previše pokušaja da se pokrene konstruktivna rasprava.
Otkaz Biliću? I što bi se dogodilo? Došao bi mesija kojeg desetljećima čekamo da riješi sve naše probleme i povede nas? Naravno da ne bi. Osim što bi otkaz Biliću bio glup potez, nema tog maga na nogometnom tržištu koji bi vam jamčio trenutačni izlazak iz krize. I sada dolazimo do ključne stvari. Usporavanje sustava u kojem je egzistirala i rasla naša nacionalna vrsta, sigurno je najgori put. A taj scenarij moramo spriječiti pod svaku cijenu. Tko god to ne vidi, nema pameti ili je zlonamjeran.
Otkaz Biliću samo bi produljio krizu i sasvim sigurno gurnuo cijeli sustav u crnu rupu. Ponudimo malo poštenja i objektivno prosudimo što je Bilić mogao napraviti u sedam dana? A je li možda problem što neke procese nismo odavno počeli kako bismo se pripremili na ovakve izvanredne situacije?- pitanje je za apologete nekih 'prihvatljivijih i moralnijih' ideoloških koncepata!
Smjenu generacija, pozne godine Luke Modrića ili Ivana Perišića, nespremnost ključnih aduta, viroze, loš dan u kojem bi se sustav sam korigirao, dugogodišnje deficite na ključnim pozicijama...
Najlakše je pričati o apstraktnim pojmovima iza kojih se najčešće krije subjektivan stav o Biliću, odnosno, nekom drugom konceptu i novoj eri našeg nogometa. Novoj eri, a možda i otrježnjenju koje će vrlo brzo pokazati koliko su važni procesi rada u omladinskim školama, postojanje strategije, selekcija i principi treninga, infrastruktura, praćenje svjetskih trendova...
To su stvari koje bi nas trebale zanimati. Naravno, one su sa stručnog područja koje traži dugoročne planove od pet ili deset godina. Spore su, nisu toliko probavljive za mainstream niti prigodne za prizemna cipelarenja, već iziskuju promišljanje. A to je najčešće ono što ne biramo. Sličnim problemima u jednom su se trenutku bavile najveće nogometne nacije, Italija koje već dugo nema na Svjetskim prvenstvima, Njemačka koja, unatoč logistici i sistematičnom radu, već desetak godina ne može do nekog novog iskoraka na reprezentativnoj razini, a promijenila je četiri izbornika...
To su teme kojima se trebamo baviti, sve ostalo znači da nismo dorasli situaciji i radimo protiv sebe! Nekako, nažalost, znam put kojim će se krenuti... I što će se dogoditi ako ispadnemo iz elitne skupine Lige nacija, ili ne izborimo plasman na sljedeći EP ili Svjetsko prvenstvo? Pad vrijednosti našeg nogometnog proizvoda, loša reklama za ligu, slabiji utjecaj na globalnom tržištu, manje novca koji treba uložiti u razvoj sustava... Ova energija nikako nije ozračje u kojem takve probleme dugoročno možemo rješavati.
Volio bih da neki ovaj tekst shvate kao stav obrane Slavena Bilića, jer, ne branimo Bilića, već princip. Bilić je pomoćno sredstvo kako bismo ukazali na stanje društva u kojem, čini se, može proći samo negativan u rušilački stav. A najčešće nije u skladu s postavkama za koje mislimo da promoviramo...
Otvori KEKS Pay
Ma nemoj, otkaz dokazanoj neznalici bi bio pogreška? Jel mogu ja dobiti repku da malo eksperimentiram kao on? I prije nego što pitaš, da sam ih ja vodio protiv engleza prošli bi bolje.