Sve se češće u nogometu pod izlikom "profesionalnosti" pokušava ušutkati i omalovažiti bilo koja osoba koja je beskompromisno transparentna i iskrena. Istina ne zvuči uvijek ugodno, a pogotovo ne zvuči tako kad je netko spreman bez filtera javno iznositi svoja mišljenja, uvjerenja i stavove. Nogometna zajednica često se žali kad igrači i treneri u izjavama zvuče kao medijski trenirani roboti koji paze na svako izrečeno slovo, a s druge strane dionici iste te zajednice često se znaju ponašati kao lako uvredljivi pojedinci i moralne vertikale kad se pojavi netko tko upravo u svojim nastupima nije "robotiziran". Jedan od najboljih primjera direktnosti i izražavanja bez filtera u našem nogometnom okruženju je Igor Štimac, bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, koji trenutačno radi kao trener Hrvatskog športskog kluba Zrinjski Mostar.
Premašena očekivanja
Prije nego što nastavimo analizirati njegovu posebnost u današnjem sterilnom komunikacijskom svijetu, dotaknimo se na trenutak onog ipak najvažnijeg – sportskih rezultata. Zrinjski je u četvrtak, pod Štimčevim vodstvom, prvi put u klupskoj povijesti došao do europskog proljeća, ostvarivši plasman u nokaut fazu Konferencijske lige. Mostarski klub je do tog povijesnog postignuća došao na najdramatičniji mogući način; autogolom u trećoj minuti sudačke nadoknade drugog poluvremena za 1:1 protiv bečkog Rapida, a upravo taj bod Zrinjskom je donio skok na 23. mjesto ljestvice i plasman među 24 momčadi koje su osigurale proljeće u Europi. Granica između povijesnog uspjeha i ispadanja bila je vrlo tanka, kao što je to u nogometu često slučaj.
Zrinjski je u šest utakmica ligaške faze Konferencijske lige osvojio sedam bodova, upisavši pobjede protiv Lincolna i Häckena, remi s Rapidom te poraze od Dinama Kijeva, Rakówa i Mainza. Uzevši u obzir da je po vrijednosti momčadi Zrinjski bio na 28. mjestu u ovosezonskoj Konferencijskoj ligi, plasman na 23. mjesto je itekako pozitivno iznenađenje i premašivanje rezultata koji bi prema stanju na papiru bio očekivan.
U rezultatskom smislu ne može se reći da je Štimčev mandat u Zrinjskom baš med i mlijeko. Mostarski klub u prvenstvu zaostaje šest bodova za Borcem iz Banje Luke (sutra je u 15 sati na rasporedu derbi Borca i Zrinjskog), a Štimac u svojem mandatu osvaja 1,79 bodova po utakmici. Od tog učinka bio je uspješniji svaki od sedam prethodnih trenera Zrinjskog (Slišković, Vukas, Žižović, Jakirović, Rendulić, Petrović, Ivanković). Međutim, kontekstu se treba dodati i to da je Zrinjski pod Štimcem zbog Konferencijske lige imao zahtjevniji set protivnika negoli pod bilo kojim od ovih drugih trenera, a tu je i činjenica da mu prvo europsko proljeće u povijesti kluba nitko neće moći oduzeti.
Ono po čemu se Štimac najviše razlikuje od svojih prethodnika jest njegov psihološki pristup momčadi, odnosno motivatorski element, te već spomenuta komunikacija. Bivši izbornik vatrenih ne libi se u bilo kojoj situaciji javno prozivati novinare, suce, ali i pratitelje nogometa koji ga često znaju vrijeđati na društvenim mrežama. Koristi svoj Facebook profil kako se ne bi skrivao iza klupskih službi za odnose s javnošću te bez ikakve zadrške ulazi u verbalne duele s, kako i sam kaže, "dušobrižnicima te svima koji zlonamjerno prate Zrinjski".
Dok je u današnje vrijeme postalo društveno prihvatljivo da treneri kažu kako ne čitaju članke i komentare na društvenim mrežama o sebi (a iz prve ruke znamo da većinom nisu iskreni kad to kažu), Štimac glasno i žestoko brani vlastite igrače i stručni stožer, posebice pred ljudima koji si dopuštaju komentirati o nogometu, a da pritom imaju iznimno nisku razinu znanja.
Nema izlizanih fraza
U tim objavama Štimac je, primjerice, analizirao postotak osvojenih bodova svoje momčadi te ga usporedio s klubovima poput Dinama, Rijeke i Arsenala, iznosio činjenice o manjku dana odmora pri ritmu od 26 utakmica u 120 dana, podatak o tome da Zrinjski ima najbolju obranu lige, da mnogi igrači nisu igrali utakmice visoke razine svaka četiri dana, da je pri takvom naporu ljudski i normalno nekada imati i slabije predstave, te da momčadi nitko osim samog kluba i navijača nije pomagao pri svim tim postignućima. Također, često se referira na one koji Zrinjskome "zapinju nogu gdje god stignu". Sve to hrvatski stručnjak analizira i ističe u svom osebujnom, nefiltriranom stilu.
Takav je pristup, naravno, iznjedrio polarizirajuće reakcije. Dok jedni izričito cijene i poštuju direktan i transparentan način komunikacije, drugi tvrde da to nije primjereno i da bi se Štimac trebao više fokusirati na svoj trenerski posao. No vrlo je važno istaknuti da je komunikacija s javnosti jedna od najvažnijih stavki trenerskog posla. Uza sve to, Štimac se često glasno izjašnjava i ideološki te politički, no taj dio je na njemu i njegovu poslodavcu. Ako su se oni dogovorili da je to dopušteno i primjereno, nitko mu to ne može braniti ili kažnjavati dok je izražavanje u granicama zakona.
Da se razumijemo, autor ovih redaka ne slaže se nužno sa svakom rečenicom koju je Štimac izustio na konferencijama za medije ili napisao na društvenim mrežama. Međutim, u tome i nije poanta. Poanta je u tome da je dobrodošlo osvježenje slušati nekoga tko u javnom komuniciranju ima svoje ja, a ne po tisućiti put slušati o tome da "momčad treba ići utakmicu po utakmicu", da je "lopta okrugla", izlizane fraze u stilu "to je nogomet" ili svakog tjedna slušati kako su "igrači dobro trenirali". To sve već znamo, nema potrebe za ponavljanjem, a Igor Štimac to jako dobro razumije.
Otvori KEKS Pay
Tako je Đenerale- što partija ne odobri nema da se desi...