Iako je ovo ludilo, ipak postoji metoda u tome. Ovu rečenicu u Hamletu izgovara Polonius, savjetnik danskoga kralja Claudiusa, referirajući se na neki ludi, nerazumljivi Hamletov govor. Prevedeno: ako se netko ponaša čudno, onda za to postoji i neki razlog.
Naša se reprezentacija u Hamletovoj domovini ponašala - čudno. Čudno – dobro. Dapače, čudno i gotovo pa neočekivano izvanredno, dostojna svoje reputacije svjetskoga doprvaka, i naravno čudno s razlogom: zato što su je mnogi uoči ovoga gostovanja otpisali proglasivši je autsajderom. A kada je tako, odgovor Hrvatske uvijek je zastrašujući.
Čudno je bilo puno toga, osobito u onim 'nehumanim uvjetima' na koje stalno, pa i nepotrebno upozorava izbornik Dalić. Čudno, jer smo se na njih adaptirali i u njima sada izgledamo kao muškarčine, kao prava punokrvna, samouvjerena momčad. Poletna i energična. Je li netko na njima sinoć uočio znakove umora?
Čudno je bilo nakon godinu dana vidjeti u reprezentaciji Šimu Vrsaljka, očito napravljenoga od nekog nepoderivoga materijala. Iza Šime je mučna godina, isprekidana ozljedama i stankama, oporavcima i rehabilitacijama, a ništa od toga nije ga pokolebalo. I Vrsaljko je i dalje čvrst i postojan, britak i žustar, onakav kakav je nekada bio.
Čudna je i pojava Juranovića na lijevome braniču, čudno i smjelo od izbornika bilo je u obrani upariti najmlađi stoperski par ikada, 22-godišnjega Šutala i 24-godišnjega Erlića, koji su do jučer zajedno imali jedan jedini nastup za vatrene. A protiv Danaca izgledali su kao da imaju sto nastupa zajedno. Neobično, da ne kažemo čudno, bilo je vidjeti i Marcela Brozovića prvi put s kapetanskom vrpcom, a on je s njom doista izgledao kao vojskovođa na terenu.
Sva ta čudesa u prvom poluvremenu spokojno i bez nerviranja s klupe su gledali oni za koje mislimo da bez njih ne možemo, Luka Modrić i Mateo Kovačić. A kada su oni preuzeli konce igre u drugom poluvremenu, Hrvatska je izgledala doista nedodirljivo.
Za kraj, još malo Hamleta. Samo jedna kap zla dovoljna je da baci zloglasnu sjenu na bilo koju vrlinu, kaže tamo upozoravajuće Shakespeare. Zna se kako nama malo treba da 'kapnemo' zlo tamo gdje mu nema mjesta, a naša reprezentacija nikada ne smije biti poligon za takve kapi. Kakva god bila, i kako god ona prolazila. Pa i protiv svjetskih prvaka Francuza na St. Denisu u ponedjeljak. Ovakva Hrvatska u stanju je razbiti i to prokletstvo. Sada stvarno imamo razloga vjerovati u to.
>>> Navijači Hrvatske u Kopenhagenu
Oduvijek smo znali da imamo svjetski moćan vezni red...a čini mi se da se upravo rađa i svjetski moćna zadnja linija, ovi mladi, Gvardiol, Šutalo, Erlić, Stanišić...jaaako vesele nove mogućnosti vatrenih...do Katra ćemo biti top, sami vrh...