Ako se Vladimir Putin ne zaustavi, ne prestane li razarati Ukrajinu i ne obustavi li rusku vojnu agresiju na susjeda, Olimpijske igre u Parizu mogle bi doživjeti bojkot pa i fijasko. A to bi se moglo dogoditi ako čelni čovjek Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach ne promijeni stav o tome treba li ruskim i bjeloruskim sportašima dozvoliti da nastupe na sljedećim Igrama.
Nijemac na čelu MOO-a sklon je ideji da se tim sportašima pruži prilika da izvade olimpijsku vizu, što zagovara i francuski predsjednik Macron, a jedan od prijedloga je da to pokušaju kroz azijska kontinentalna natjecanja. S obzirom na to da se Rusija proteže i azijskim kontinentom, "kreativan" je to prijedlog s kojim si bi se Ruse i Bjeloruse pripustilo na OI na mala vrata.
"Stav MOO-a nije pametan"
No, ta vrsta "kreativnosti" ne sviđa se nekim zemljama, ponajprije članicama Sjevernoatlantskog saveza (NATO) koji je u svojevrsnoj pripravnosti za slučaj da Putin poželi prekrajati granice i s nekim od članica kao što su Estonija i Letonija, odnosno kandidatkinja za članstvo Finska. Zapravo, protiv nastupa bjeloruskih i ruskih sportaša u Parizu je navodno čak 14 zemalja, što ukrajinskih susjeda što zemalja u okruženju, a te zemlje su na prethodnim Olimpijskim igrama u Tokiju osvojile 900 medalja.
– Osmišljavati uvjete za uključivanje ruskih sportaša u olimpijske kvalifikacije je prerano i ukrajinski saveznici, zapravo cijela Europa, opravdano su zabrinuti – kazao je Gerhard Heiberg, bivši norveški član MOO-a i industrijalac koji je bio ključni čovjek organizacije Zimskih olimpijskih igara u Lillehammeru 1994. godine.
– Potrebno je prikupiti više informacija o Putinu i njegovim vojnim čelnicima i njihovim planovima jer su još uvijek strahovito agresivni. Po meni, prerano je da čelnici Olimpijskih odbora Azije razmatraju moguće rupe u pravilima da bi integrirali ruske sportaše u natjecanja. Ako se to nastavi, ukrajinski susjedi mogli bi pribjeći bojkotu Igara, a s obzirom na to da je Putin opsjednut sportskim trijumfima, isključivanje Rusije iz predstojećih Olimpijskih igara moglo bi ga natjerati da okonča svoj terorizam – Heibergov je pogled na situaciju.
Slično njemu govori i Alain Lunzenficher, olimpijski kroničar iz francuskog sportskog dnevnika L'Équipe. A kada glasno razmišlja ugledni novinar iz najuglednijeg europskog sportskog dnevnika, to zacijelo reflektira i stav francuskih organizatora Igara.
– Ovakav stav MOO-a nije pametan. Zapravo, to je ludo i takav plan bi mogao ubiti Igre u Parizu. Moglo bi se dogoditi da ne organiziramo Olimpijske, već ratne igre. Kada uzmemo u obzir sve ratne užase u Ukrajini, Rusiji ne treba dozvoliti nastup u Parizu.
Moguće je da slično razmišlja i predsjednik pariških Igara, višestruki kanuistički olimpijski pobjednik Tony Estanguet, no on se za sada mudro ne izjašnjava da se ne bi konfrontirao s predsjednikom svoje države. No, zato se ne suzdržava kazati što misli direktor Olimpijskih igara u Londonu (2012.) Craig Reedie, bivši predsjednik Svjetske antidopinške agencije (WADA):
– Predsjednik MOO-a Thomas Bach upoznat je s mojim stavom da ovo nije pametan smjer.
Prije nekoliko mjeseci bivši član MOO-a Kanađanin Dick Pound, kazao je da bi se MOO trebao držati načela da zemlje agresori nisu dobrodošle u olimpijsku obitelj. Uostalom, nakon obaju svjetskih ratova zemlje koje su ga izgubile nisu nastupale na Igrama koje su uslijedile. Nakon Prvog svjetskog rata u Antwerpenu 1920. zabranjen je bio nastup Njemačkoj i Austriji, a nakon Drugog svjetskog rata s istom takvom zabranom uoči Londona 1948. suočile su se Sile Osovine Njemačka i Japan.
Šest OI bojkota dosad
Dođe li do bojkota, ponovit će se nekoliko situacija iz političke povijesti olimpijskog pokreta. Prvi se dogodio 1956. u Melbourneu gdje je odbilo nastupiti osam zemalja. Najbrojniji bojkot je bio 1980. kada je čak 66 zemalja odustalo od slanja svojih sportaša u Moskvu. Četiri godine poslije tzv. Istočni blok uzvratio je sa 16 zemalja koje su prihvatile "sugestiju" drugova iz Moskve da se njihovi sportaši ne zapute u Los Angeles. Tome se usprotivio rumunjski komunistički diktator Ceauşescu pa su Rumunji u LA-u osvojili rekordne 53 medalje (20 zlatnih).
Velik broj zemalja (29), većinom afričkih, nije nastupio i na OI u Montrealu 1976. Bila je to reakcija nakon što je MOO odbio zabraniti nastup Novom Zelandu čiji su ragbijaši, suprotno preporuci Ujedinjenih naroda, te godine otišli na turneju po Južnoj Africi u kojoj je još uvijek vladao sustav rasne segregacije poznat kao aparthejd.
Ne sjećam se da se itko usprotivio sudjelovanju na OI zemljama koje su izvršile agresiju na Irak, Afganistan, Libiju...