Više od desetljeća nakon što je svijet potresla vijest o brutalnom ubojstvu na Valentinovo 2013., Oscar Pistorius, osramoćeni paraolimpijski prvak, gradi novi život u tišini elitnog predgrađa Pretorije. Bivši “Blade Runner”, čije su proteze od karbonskih vlakana postale simbolom trijumfa ljudskog duha, danas je gotovo neprepoznatljiv. Sijede kose i brade, 39-godišnji Pistorius namjerno se prikriva, često noseći odjeću koja skriva njegove protetske noge. Njegova svakodnevica svela se na jutarnje šetnje s malim pudlom i povremene posjete lokalnom kafiću, gdje rijetko tko prepoznaje čovjeka koji je nekoć osvajao šest paraolimpijskih zlata i postao prvi sportaš s dvostrukom amputacijom koji se natjecao na Olimpijskim igrama. Nakon što je izgubio sve sponzorske ugovore, a sportska zajednica ga se odrekla, pronašao je nove fizičke izazove daleko od očiju javnosti. Navodno igra padel i sudjeluje u Ironman triatlonima pod lažnim imenom, a zaposlio se i u tvrtki za zvučni inženjering, iako mu, s obzirom na bogatstvo ujaka Arnolda, novac navodno nije potreban.
Njegov dom je prostrana i strogo čuvana vila imena “Bateleur”, nazvana po vrsti afričkog orla, smještena u bogatom predgrađu Waterkloof. Imanje pripada njegovu ujaku Arnoldu, jednom od najbogatijih ljudi u regiji, koji je Oscara i odgojio nakon smrti majke. Bateleur nije topla mediteranska vila kakve su česte u tom kraju; umjesto toga, to je sumorna utvrda s visokim zidinama, suhim jarkom i stražarskom kućicom u kojoj danonoćno dežura naoružano osiguranje. To je prikladno okruženje za čovjeka čiji svaki korak nadziru vlasti. Uvjeti uvjetne slobode, koja će trajati sve do prosinca 2029., nalažu mu da ne napušta okrug Waterkloof bez dopuštenja, ne smije konzumirati alkohol i zabranjeno mu je davati izjave za medije - prekršaj koji bi ga odmah vratio u zatvor. Život u neprestanoj pripravnosti nije stranost za stanovnike Waterkloofa, enklave starog novca i stranih veleposlanika, gdje su privatne zaštitarske tvrtke, bodljikava žica i električne ograde dio svakodnevice. Paradoxalno, Pistoriusov život unutar zidina sličan je životu njegovih susjeda koji se također skrivaju iz straha od nasilja u zemlji u kojoj broj privatnih zaštitara višestruko nadmašuje broj policajaca.
U osobnom životu, Pistorius je navodno pronašao novu partnericu, Ritu Greyling, za koju mnogi kažu da nevjerojatno podsjeća na ubijenu Reevu. Njihova veza postala je javna kada su se zajedno pojavili na vjenčanju njegove sestre prošle godine. Par redovito posjećuje modernu, mladima orijentiranu evanđeosku crkvu, što je odmak od tradicionalne afrikanerske kongregacije koju je njegova obitelj nekoć favorizirala. Članovi crkvene zajednice opisuju ga kao aktivnog volontera koji pomaže pri parkiranju automobila i posluživanju osvježenja, te kažu kako se čini da je ondje pronašao osjećaj pripadnosti i mira. Upravo je njegov ujak Arnold, duboko religiozan čovjek, inzistirao na tome da se Oscar okrene vjeri kako bi pronašao ravnotežu u životu. Arnold je bio ključna figura podrške od samog početka, prvi koji je stigao na mjesto zločina i koji je od prvog dana bio glasnogovornik obitelji, odlučno odbacujući optužbe za ubojstvo s predumišljajem.
Sve se srušilo u ranim jutarnjim satima 14. veljače 2013., kada je Pistorius kroz zaključana vrata kupaonice ispalio četiri hica iz svog pištolja kalibra devet milimetara i usmrtio Reevu Steenkamp, 29-godišnju diplomiranu pravnicu, manekenku i televizijsku voditeljicu s kojom je bio u vezi tri mjeseca. Njezina smrt bila je nacionalna tragedija. Reeva je bila lice kampanje protiv vršnjačkog nasilja, promicala je ravnopravnost spolova i često govorila o nasilju nad ženama. Pistorius je od početka tvrdio da je mislio da puca u provalnika, probudivši se usred noći u strahu. Tvrdio je da nije shvatio da Reeve nije u krevetu pokraj njega i da je u panici, bez protetskih nogu, ispalio hice. No, za obitelj Steenkamp, kao i za tužiteljstvo, ta priča nikada nije imala smisla. Ostavili su ih da se pitaju kako nije provjerio gdje mu je djevojka i zašto Reeva ne bi vrisnula nakon prvog hica. Za njih, Pistorius je bio ubojica, a njegova uvjetna sloboda samo je produžetak njihove vlastite doživotne kazne.
Prije tragične noći, Oscar Pistorius bio je više od sportaša; bio je globalni fenomen. Rođen s fibularnom hemimelijom, zbog čega su mu obje noge amputirane ispod koljena s jedva 11 mjeseci, njegov životni put bio je priča o nevjerojatnoj upornosti. Odrastajući, bavio se ragbijem, vaterpolom i tenisom, a njegova odlučnost bila je, kako je rekao jedan od njegovih trenera, “izvan svake mjere”. Svijet ga je upoznao kao “Blade Runnera”, najbržeg čovjeka bez nogu, čije su “Cheetah” proteze postale njegov zaštitni znak. Osvajao je paraolimpijska zlata, rušio svjetske rekorde i vodio pravnu bitku s Međunarodnom atletskom federacijom kako bi dokazao da mu proteze ne daju nepravednu prednost. Kulminacija njegove karijere dogodila se 2012. na Olimpijskim igrama u Londonu, gdje je postao prvi sportaš s dvostrukom amputacijom koji se natjecao rame uz rame s atletičarima bez invaliditeta. Bio je inspiracija milijunima, lice Nikea i drugih velikih brendova, simbol da su granice samo u glavi.
Ta slika heroja raspala se u trenutku kad su odjeknuli smrtonosni hici. Tijekom suđenja koje je prikovalo svijet za ekrane, tužiteljstvo je slikalo potpuno drugačiju sliku Pistoriusa. Predstavljen je kao posesivan i temperamentan muškarac, sklon ispadima bijesa. Pročitane su Reevine poruke u kojima mu je pisala da ga se ponekad boji i da hoda kao po jajima oko njegovih promjena raspoloženja. Njegova bivša djevojka, Samantha Taylor, svjedočila je da je i sama strahovala da će je ubiti, opisujući incident kada je iz bijesa pucao kroz krov automobila. Sudu su predočeni dokazi o njegovoj opsjednutosti oružjem; neposredno prije ubojstva naručio je još šest komada vatrenog oružja. Obrana je, s druge strane, gradila priču na njegovu generaliziranom anksioznom poremećaju i strahu od visoke stope kriminala u Južnoj Africi, tvrdeći da je djelovao u uvjerenju da štiti sebe i Reevu od uljeza. Jedna od najupečatljivijih scena suđenja bila je kada je Pistorius, na zahtjev suda, hodao po sudnici na svojim batrljcima, demonstrirajući svoju ranjivost bez proteza.
Pravna saga bila je duga i iscrpljujuća. U rujnu 2014., sutkinja Thokozile Masipa proglasila ga je krivim za ubojstvo iz nehaja, a ne za ubojstvo s predumišljajem, zaključivši da nije imao namjeru ubiti Reevu, ali je djelovao nerazumno i s prekomjernom silom. Osuđen je na pet godina zatvora, što je tužiteljstvo odmah nazvalo “šokantno blagom” kaznom. Nakon odsluženja samo jedne šestine kazne, pušten je u kućni pritvor. No, tužiteljstvo se žalilo Vrhovnom žalbenom sudu, koji je u prosincu 2015. donio ključnu odluku. Vijeće od pet sudaca jednoglasno je preinačilo presudu u ubojstvo. Zaključili su da je Pistorius, pucajući četiri puta u mala zatvorena vrata, morao znati da će osoba iza njih umrijeti, bez obzira na to tko je to bio. Presuda je vraćena na niži sud radi izricanja nove kazne, a Pistorius je 2016. osuđen na šest godina zatvora za ubojstvo. Tužiteljstvo se ponovno žalilo, tvrdeći da je kazna i dalje preblaga, te je Vrhovni sud na koncu 2017. povećao kaznu na 13 godina i pet mjeseci, što je u skladu s minimalnom kaznom od 15 godina za ubojstvo u Južnoj Africi, umanjenom za već odsluženo vrijeme.
Vrijeme u zatvoru proveo je uglavnom u popravnom centru Atteridgeville, ustanovi prilagođenoj osobama s invaliditetom. Prema navodima njegovih odvjetnika, bio je uzoran zatvorenik. Ključan dio procesa za dobivanje uvjetne slobode bio je program restorativne pravde, u sklopu kojeg se 2022. susreo s Reevinim ocem, Barryjem Steenkampom. Barry je kasnije izjavio da bi podržao njegovo puštanje da je Pistorius priznao da je namjerno pucao u Reevu u naletu bijesa nakon svađe. No, Pistorius je ostao pri svojoj priči o provalniku. “Gubio sam vrijeme, on je ubojica; trebao bi ostati u zatvoru - rekao je Barry za Daily Mail. Unatoč protivljenju obitelji, komisija za uvjetni otpust odobrila je Pistoriusovo puštanje 5. siječnja 2024. Reevina majka, June, nije se protivila, izjavivši da “jednostavno nema snage ponovno se suočiti s njim”.
Dok Oscar Pistorius pokušava izgraditi novi život, obitelj Steenkamp nastavlja služiti svoju, kako kažu, doživotnu kaznu. June Steenkamp je u izjavi nakon njegovog puštanja postavila retoričko pitanje:
- Je li pravda za Reevu zadovoljena? Je li Oscar odslužio dovoljno vremena? Nikada ne može biti pravde ako se vaša voljena osoba nikada neće vratiti.
Tragedija ih je gotovo financijski uništila zbog ogromnih sudskih troškova i prisilila ih da se presele. Barry Steenkamp preminuo je u rujnu 2023., slomljenog srca, nikada se uistinu ne oporavivši od gubitka kćeri. June je nedavno pretrpjela težak moždani udar, a oporavak je neizvjestan. U spomen na svoju kćer, osnovala je Zakladu Reeva Steenkamp, s ciljem pomoći žrtvama obiteljskog nasilja i sprečavanja sličnih tragedija u budućnosti.