Kada netko provede veći dio svog odraslog života pomičući krajnje granice ljudske izdržljivosti na nekim od najopasnijih i najnegostoljubivijih terena diljem planeta, očekivali biste da će najveće prijetnje po njegov život dolaziti iz ekstremnih uvjeta surovih planinskih masiva. Max Riese, 36-godišnji njemački ultrabiciklist s dugogodišnjim prebivalištem u austrijskom Elsbethenu, u okrugu Flachgau, preživio je nevjerojatne uspone na kojima je zrak rijedak, temperature znaju biti nepodnošljive, a fizički umor toliki da ljudsko tijelo doslovno počinje otkazivati poslušnost. Ipak, njegova nevjerojatna životna priča i blistava sportska karijera okončane su na mjestu gdje se vjerojatno osjećao najsigurnije, nedaleko od vlastitog doma, na naizgled sasvim rutinskom poslijepodnevnom treningu.
Tragična vijest koja je odjeknula svjetskom biciklističkom zajednicom ostavila je tisuće njegovih vjernih pratitelja, bliskih prijatelja i kolega natjecatelja u stanju potpunog šoka i duboke nevjerice. Čovjek koji je mogao danima voziti bez prestanka i koji je svojim radom inspirirao cijelu jednu novu generaciju zaljubljenika u vožnju izvan zadanih okvira, izgubio je život u bizarnom spletu nesretnih okolnosti koji apsolutno nitko nije mogao predvidjeti niti na bilo koji način spriječiti. Njegov odlazak označava kraj jedne epohe za sve one koji prate ekstremne sportove, ostavljajući za sobom ogromnu prazninu u sportu u kojem je bio puno više od pukog natjecatelja.
Nesreća se dogodila na nadaleko poznatoj alpskoj cesti Roßfeld-Panoramastraße, smještenoj u slikovitoj neposrednoj blizini Berchtesgadena, na samoj granici između Austrije i Njemačke. Prema prvim službenim policijskim izvješćima i informacijama prikupljenim od kolega iz svijeta utrka izdržljivosti, Riese se u tom kobnom trenutku kretao nizbrdo poprilično velikom brzinom, uživajući u spuštanju nakon odrađenog napornog penjanja. Riječ je o izrazito zavojitoj i strmoj cestovnoj dionici koja u svakom trenutku zahtijeva maksimalnu koncentraciju, no za iskusnog i tehnički potkovanog vozača poput njega to je trebao biti samo još jedan uobičajeni radni dan na dva kotača, kilometrima daleko od stvarnih opasnosti koje vrebaju na utrkama. Iznenada, iz guste šume na cestu je istrčao jelen, a izravni sudar pri toj velikoj brzini bio je jednostavno potpuno neizbježan. Silina udarca u nesretnu životinju bila je toliko razorna da je njegov skupocjeni bicikl u potpunosti uništen, dok je sam Riese snažno odbačen na tvrdi asfalt s iznimno teškim, po život opasnim ozljedama.
Slučajni prolaznik u prolazećem automobilu ubrzo je naišao na ovaj stravičan prizor, odmah se zaustavio i bez odgode alarmirao sve dežurne hitne službe. Vatrogasne postrojbe iz obližnjih mjesta Au i Berchtesgaden reagirale su u rekordnom vremenu, a na mjesto događaja ubrzo je stigao i specijalizirani spasilački helikopter s vrhunskim medicinskim timom, no usprkos svim nadljudskim naporima prisutnih liječnika, Riese je podlegao stravičnim ozljedama na samom mjestu nesreće. Regionalni istražitelji su naknadno na teren pozvali tehničkog vještaka i javno uputili apel za eventualnim svjedocima kako bi se apsolutno precizno utvrdile sve mikrolokacijske okolnosti ove nezapamćene sportske tragedije.
Rođen u njemačkom gradu Dresdenu, svoje formativne godine proveo je odrastajući u Hamburgu i Würzburgu, gdje je već zarana otkrio veliku strast prema biciklizmu i boravku u prirodi. U samom početku svog sportskog puta posvetio se isključivo klasičnom cestovnom biciklizmu, redovito sudjelujući na lokalnim i regionalnim utrkama, pokazujući pritom izniman prirodni talent i nevjerojatnu radnu etiku koja ga je izdvajala od vršnjaka. Međutim, kako je sam u kasnijim intervjuima znao isticati, već s 22 godine donio je prilično radikalnu životnu odluku da trajno prekine natjecateljsku karijeru u tom tradicionalnom formatu. Klasična cestovna scena postala mu je previše natjecateljski nastrojena, previše proračunata i, prema njegovim vlastitim riječima, suviše toksična i zagrižena za puke rezultate. Njemu je kronično nedostajalo ono iskonsko, dječje veselje vožnje, osjećaj apsolutne slobode i nesputanog istraživanja prirode bez pritiska štoperice i taktičkih zamisli momčadi. Ipak, njegova duboka ljubav prema pedaliranju nikada nije nestala, već je samo podsvjesno tražila neki novi, slobodniji oblik izražavanja. Pojava i nagli rast popularnosti gravel bicikala, specifično dizajniranih za vožnju po grubom makadamu i izrazito neravnim terenima, otvorila mu je vrata u potpuno novi, neistraženi svijet. Zajedno s uskim krugom bliskih prijatelja počeo je ozbiljno testirati vlastite fizičke i psihičke granice, upuštajući se u avanture koje su mnogima drugima zvučale kao čista ludost, poput maratonskih vožnji dužih od 500 kilometara u samo jednom jedinom danu.
Prijelomni trenutak koji ga je konačno gurnuo u nemilosrdni, ali predivni svijet ultrabiciklizma dogodio se sasvim slučajno, kada je na internetu otkrio postojanje brutalne utrke Silk Road Mountain Race u dalekom, brdovitom Kirgistanu. Gledajući fascinantne snimke nepreglednih planinskih lanaca, surovih klimatskih uvjeta i iscrpljenih vozača koji se nadljudskim naporima bore sa samima sobom u potpunoj geografskoj izolaciji, Riese je osjetio snažnu i neobjašnjivu privlačnost koja mu je promijenila životni kurs. Netaknuta ljepota tog surovog krajolika i epske priče onih malobrojnih koji su uspjeli završiti tu ekstremno brutalnu utrku probudile su u njemu goruću želju da se i sam okuša u nečem toliko monumentalnom. Njegova prva prava službena ultra utrka bila je upravo ta nevjerojatna kirgistanska avantura, nakon koje je, kako je kasnije iskreno priznao, postao doslovno ovisan o ovoj nevjerojatno teškoj disciplini.
Ultrabiciklizam nije samo sport sirove fizičke snage, već prvenstveno sport nesalomljivog uma, a Riese je posjedovao nevjerojatnu mentalnu čvrstoću koja mu je omogućavala da nastavi metodično okretati pedale čak i kada bi mu apsolutno svaki mišić u tijelu vrištao od bolova. Svaka pauza za odmor u ovim specifičnim utrkama nemilosrdno se uračunava u ukupno ostvareno vrijeme, što zapravo znači da je precizno upravljanje snom, prehranom i navigacijom jednako presudno kao i sama sirova snaga u nogama, a Max je u svim tim taktičkim segmentima vrlo brzo postao istinski, neokrunjeni majstor svog zanata.
Njegova sportska postignuća u godinama koje su uslijedile zauvijek su zacementirala njegov prestižni status kao jednog od najboljih i najsvestranijih vozača na svijetu u ovoj iznimno iscrpljujućoj biciklističkoj disciplini. Ako postoji jedan konkretan povijesni pothvat koji će zauvijek ostati upisan zlatnim slovima u anale ekstremnog biciklizma, onda je to nedvojbeno njegov nevjerojatni svjetski rekord u trostrukom Everestingu. U kolovozu 2025. godine, Riese je hrabro odlučio iskoristiti poznato brdo Gaisberg, smješteno u neposrednoj blizini njegovog obiteljskog doma u Salzburgu, kako bi izveo nešto što se u stručnim krugovima graničilo s apsolutno nemogućim. Osnovni koncept Everestinga podrazumijeva višekratno i uzastopno penjanje na isti odabrani uspon sve dok se ne dosegne ukupna nadmorska visina mitskog Mount Everesta, no ambiciozni Riese je tu ljestvicu odlučio podići do potpunog apsoluta.
Nadljudskim naporom uspio je savladati nevjerojatnu visinsku razliku od točno 26.553 metra, penjući se neumorno na isti vrh zapanjujućih 25 puta zaredom, bez ikakvog pravog sna. Ovaj zastrašujući sportski poduhvat nužno je zahtijevao neprekidnu vožnju dugu više od 479 kilometara uz neprestane, oštre strme uspone i tehnički opasne brze spusteve, a sve je to maestralno odradio u fantastičnom ukupnom vremenu od 37 sati i 37 minuta. Tim je nevjerojatnim rezultatom uvjerljivo srušio prethodni rekord, koji je samo nekoliko tjedana ranije postavio vozač Jakob Wagenhofer, popravivši ga za gotovo tri puna sata, čime je demonstrirao potpunu i neporecivu sportsku dominaciju.
Međutim, taj povijesni rekord nipošto nije bio njegov jedini vrhunski međunarodni rezultat te naporne sezone, već samo dio šire slike njegovog neograničenog potencijala. Uspješno je sudjelovao na zloglasnoj i kultnoj utrci Tour Divide, koja se u svijetu sporta s pravom smatra svojevrsnom plavom vrpcom i svetim gralom ultra bikepackinga, a koja se neprekidno proteže na zastrašujućih više od 4000 kilometara, s nevjerojatnih 48 000 metara kumulativnog uspona protežući se kroz surovu divljinu Sjeverne Amerike. Ovu nezamislivo tešku, dugačku i opasnu rutu uspio je herojski svladati za manje od 14 dana provedenih u sedlu, zauzevši izvanredno visoko četvrto mjesto u konačnom ukupnom poretku, usprkos brojnim mehaničkim i tehničkim poteškoćama koje su ga pratile na tom iscrpljujućem putu.
Ulaskom u novu, obećavajuću 2026. godinu, njegove su osobne sportske ambicije dodatno rasle te je pred sebe postavio kolosalan cilj sudjelovanja u sve četiri najteže međunarodne planinske utrke u jednoj jedinoj sezoni, pothvat koji je u uskim specijaliziranim krugovima poznat pod nazivom puni Nelson. Već u svibnju te godine doslovno je pomeo svu jaku međunarodnu konkurenciju pobijedivši na iznimno zahtjevnoj Hellenic Mountain Race utrci dugoj gotovo tisuću kilometara preko strmog gorja Pind u Grčkoj, pokazujući apsolutno nadmoćnu natjecateljsku formu. Nedugo zatim, u kolovozu, ponovno je ponosno stao na pobjedničko postolje, osvojivši briljantno drugo mjesto na svojoj staroj i omiljenoj ruti Silk Road Mountain Race. Svi sportski analitičari s nestrpljenjem su očekivali da će u nadolazećem listopadu spektakularno okruniti ovu godinu nastupom na izazovnoj Taurus Mountain Race utrci, no tragična prometna nesreća nepovratno je i zauvijek prekinula te velike planove, odnijevši u nepovrat jedan neponovljiv, generacijski sportski talent.
Unatoč svojim zaista impresivnim brojkama na štoperici i općoj surovosti ekstremnog sporta kojim se aktivno bavio, Riese nikada u privatnom životu nije bio tipičan, hladan, distanciran profesionalac opsjednut isključivo rezultatima i vlastitim egom. Ljudi koji su ga osobno jako dobro poznavali i s njim provodili dragocjeno vrijeme opisivali su ga prvenstveno kao izrazito srdačnu, neprestano nasmijanu i svima pristupačnu osobu koja je voljela male, svakodnevne životne radosti jednako snažno kao i samo sportsko natjecanje. Njegova nevjerojatna, gotovo komična ljubav prema kaloričnoj hrani postala je apsolutno legendarna unutar bliske bikepacking zajednice, a posebno se u sjećanje urezala jedna presmiješna anegdota koju je s osmijehom ispričao gostujući u jednom od najpopularnijih globalnih biciklističkih podcasta.
Prisjećajući se s nostalgijom svojih ranih amaterskih početaka, detaljno je opisao jednu ludu noćnu avanturu kada su on i njegovi prijatelji pomalo lakomisleno odlučili odvoziti dugačku rutu od Salzburga do Münchena i natrag unutar strogo zadanih 24 sata. Nakon teških 14 sati neprekidne mukotrpne vožnje i uspješno prijeđenih nevjerojatnih 300 kilometara, premoreni Riese je u rano jutro ušetao u jednu lokalnu, tek otvorenu pizzeriju u Münchenu, mrtav umoran, te nonšalantno naručio dvije velike, bogate pizze odjednom samo za sebe, čime je u potpunosti zbunio osoblje restorana koje ga je blijedo i u nevjerici gledalo, ne shvaćajući kako jedan čovjek može toliko pojesti. Njegova fascinantna biološka sposobnost da u kratkom vremenu apsorbira ogromne količine kalorija bila je prijeko nužna za golo preživljavanje takvih nadljudskih napora, ali on je u tome iskreno dječji uživao, slaveći apsolutno svaki ukusni zalogaj kao zasluženu nagradu za svaki litar prolivenog znoja na prašnjavoj cesti.
Vrlo rano u svojoj karijeri kristalno jasno je shvatio da ultrabiciklizam, iako u svojoj srži duboko individualan, usamljenički i psihički iscrpljujući sport, dugoročno ne može opstati niti rasti bez snažne mreže ljudske podrške, nesebične razmjene znanja i međusobnog ohrabrivanja svih sudionika. Vođen tom plemenitom idejom, samoinicijativno je osnovao poznatu i cijenjenu platformu GravGrav, ambiciozno zamišljenu kao centralno digitalno okupljalište za sve strastvene ljubitelje gravela i dugačkih ultra vožnji. Na toj iznimno popularnoj platformi tisuće posjetitelja mogle su potpuno besplatno pronaći pedantno planirane, provjerene biciklističke rute diljem cijele Europe, bogato opremljene detaljnim uputama za snalaženje, preciznim visinskim profilima i preporukama za skrivene lokacijske dragulje koje je Max osobno pronalazio i bilježio na svojim nebrojenim putovanjima. Uz to, ova je inovativna platforma fantastično služila kao siguran prostor gdje su vozači svih razina spremnosti aktivno razmjenjivali svoja autentična iskustva iz prve ruke, korisne savjete o odabiru opreme, tehnike za bolju navigaciju i ključne strategije za mentalnu pripremu u kriznim situacijama na cesti.
Otvori KEKS Pay
