Ako je Luj XIV. rekao “država to sam ja”, u rukometu ne trebaš kralja da ti kaže “Francuska, to je sustav”. Na terenu i izvan njega. Brojali smo dane, prvenstva, godine kad će se već jednom maknuti sa scene onaj Jerome Fernandez, kad će već jednom sletjeti Air France s imenom Daniel Narcisse, kad će nam s očiju nestati lik Thierryja Omeyera... I dočekali smo da ih nema više, a Francuska je opet najveći favorit za zlato na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj. I to kao svjetski prvak.
Projektirani da osvajaju
Didier Dinart, nekad najbolji obrambeni igrač svijeta, rođen na otoku Gvadalupe u prekomorskom francuskom departmanu u Malim Antilima, zasjeo je na prijestolje nakon odlaska najtrofejnijeg rukometnog izbornika u povijesti Claudea Oneste i sjajno posložio nove trikolore. Oslonio se na prekaljene majstore i pridodao im neke nove dečke nastale u savršeno razrađenom proizvodnom sustavu francuskog rukometa. Tu je i dalje Guigou. Pogled luđaka, srce prvaka. Tu je još uvijek Sorhaindo, zvijer iz Martinika, kao skinut s Amistada i poslan na rukometni teren. Tu je i dalje Abalo, krilo NBA pokreta i poteza. I naravno, Nikola Karabatić, veliki lider, najtrofejniji rukometaš u povijesti koji je prije devet godina iz one antologijske “face to face” scene s Ivanom Balićem, ponio krunu novog kralja ove čarobne igre.
Njih svi znamo, a tko su novi ljudi, oni koje znaju samo rukometni fanatici? Tko su nove zvijezde trikolora koji već daju obilan doprinost novim pobjedama Francuske?
Najmlađi među njima Dika Mem već je u Barceloni, a ima 20 godina. Dinart ga gura, a u utakmici protiv Bjelorusije u Poreču bio je najbolji strijelac s devet golova. Zovu ga Dikson, braća su mu rukometaši, kao i mnogi u Francuskoj kasno je krenuo i to nije bio nikakav problem da razvije potencijal koji je Barca prepoznala. Naviknimo se na o egzotično ime, gledat ćemo ga godinama.
Tu je i dvije godine stariji Nedim Remili, rođen u Creteilu, alžirsko-tuniskog podrijetla! I otac Kamel bio je rukometaš, direktor kluba. Kao važan projekt francuskog rukometa gurnut je u prvu postavu PSG-a kao jedan od rijetkih stranaca pored svjetskih zvijezda Gensheimera, Sagosena, Hansena... Bit će opasan u završnici turnira.
Nicolas Tournat (23) prije dvije i pol godine bio je svjetski juniorski prvak u Brazilu, u finalu je Dancima zabio pet golova. Prokektiran je da jednog dana naslijedi Sorhaindoa kojem je već sada odlična nadopuna na poziciji kružnog napadača. Jedan je iz plejade talenata Nantesa, kluba koji se jako izdigao u francuskoj rukometnoj revoluciji, preskočio Montpellier i Chambery koji su nekad vladali. Još nije promašio šut na ovom Europskom prvenstvu.
Dvojac vratara iz pakla
Među novim nositeljima igre, koji nisu baš klinci ali nisu ni imali tako značajne uloge do sada, odskače Kentin Mahe, jedan od rijetkih Francuza koji se odlučio na odlazak u neki istočni klub – Veszprem. Neizostavan je u novoj vanjskoj liniji Francuza, a može igrati i krilo, slično kao Valentin Porte. To je možda i najgore od svega kad su oni u pitanju. Školovani su da igraju više pozicija, nikad ne možeš predvidjeti tko će opaliti i tko će bljesnuti. To je sustav. I golmani, naravno. Omeyer je bio “one man show”, Dumoulin i Gerard su dvojac iz pakla. Naročito ovaj posljednji koji se približava najboljim vratarskim godinama. I kad ga gledaš, imaš dojam da će kao Leclerc iz serije Alo, alo podići odjednom naočale i reći: “It is I, Omeyer!”.
Pa nije ni čudo obzirom na ulaganja pa s pravom možemo reći da je obzirom na omjer ulaganja i osvojenih medalja HR prvak svjeta.