Dok su se drugi bebači još gegali, Nika Fleiss je s tri godine već skijala. Dok su vršnjaci stasali do godina za izlaske, ona je naporno trenirala i redala dobre rezultate i pobjedničke pokale. Iz skijanja se povukla prije šest godina, ali skijanje i dalje pomno prati, a uzbuđenja joj u životu ne manjka. Poslovne aktivnosti vode je po cijelom svijetu. Posljednja, voditeljice komunikacija na netom završenom turniru odbojke na pijesku serije Major u Poreču, pretvorila se u višegodišnji angažman. Molbom za intervju zatekli smo je u Klagenfurtu, na putu iz Poreča za Rio de Janerio, nakon čega putuje za Kanadu. Unatoč svemu, spremno je i brzo odgovorila na naša pitanja, a odgovor je uskratila samo na jedno; je li još u ljubavi s profesionalnim vozačem relija Danijelom Šaškinom, s kojim je mediji povezuju još od 2011. godine. O svemu ostalom Nika Fleiss govori sportski kratko i nedvosmisleno.
I dalje živite dinamično kao kad ste bili dio svjetske ski karavane?
- Istina. Nakon što smo izuzetno uspješno odradili ovogodišnji Poreč Major, od vrha same organizacije, točnije g. Hannesa Jagerhofera (CEO Beach Majors GmbH), dobila sam ponudu za cijelu svjetsku seriju turnira Swatch Major Serije kao voditeljica komunikacija. Prihvatila sam posao te sam morala u Klagenfurt gdje se protekli vikend održavao Klagenfurt Major, a potom, odmah sutra, letim iz Beča za Rio de Janerio gdje će odbojka na pijesku biti sport broj jedan. Na Copacabani imamo kuću odbojke gdje ćemo organizirati razna događanja, konferencije, druženja. Nakon Ria, pak, idem direktno za Toronto gdje imamo završnicu, finale Major serije.
Samobor je ipak i dalje baza, koliko vremena provodite u svome gradu i kako izgleda svakodnevica negdašnje skijaške zvijezde?
- Samobor je bio baza do nedavno, od sada nadalje će to biti Beč između mnogih putovanja. Iako je Samobor još uvijek dom i mjesto na koje se najradije vraćam. Jako sam malo bila u Samoboru zadnjih godina, no kada sam tamo srce mi je na mjestu, sve je kako treba. Znate kako je, mama je blizu.
Koliko vam je obitelj važna, čujete li se redovito sa svojima kad ste na putu?
- Obitelj je sve, tamo sve počinje i završava. Ja sam zahvalna na obitelji koju imam i bez obzira što smo svi nonstop na raznim stranama, kad je potrebnu tu smo jedni za druge. Mama je ta koja je uspjela sve te godine održati nas sve na okupu, jer je, naravno, bilo i teških vremena. Brat i ja smo kao mali s tatom odlazili na skijanje, a mama bi čekala i čekala. I dandanas je dosta sama, pa kad bi me netko pitao tko je ta najvažnija osoba u životu, rekla bi mama. To nimalo ne umanjuje ni tatinu ulogu. koji je uvijek bio tu za sve nas i još je uvijek. On je čuvar obitelji, netko tko se uvijek pobrinuo da nam ništa ne nedostaje.
Ima li žala za vremenima kad ste bili jedna od najbržih skijašica na svijetu?
- Ni najmanje. Da treba, ponovila bih sve. Skijanje mi je otvorilo mnoga vrata, poznanstva. Naučilo me disciplni, odricanju i teškom radu, odgovornosti. Danas mi sve to samo pomaže u poslu.
Godinama ste bili u skijaškom vrhu, poznati, u medijima, promijene li čovjeka reflektori javnosti i ta opća pažnja?
- Da, promijene. Htjeli ili ne, morate početi paziti na detalje, obične male stvari. Jednom kada stanete pod reflektor javnosti, tamo, pogotovo u malim sredinama, i ostajete. A moj najveći strah je oduvijek bio da ne razočaram javnost, fanove..., da mladim budem uzor, a ne na sramotu.
Brzine se niste posve odrekli, bijele staze zamijenili ste cestom i prije nekoliko godina okušali se kao vozačica na reliju, koliko ste danas tome posvećeni?
- Reli sam samo jednom probala voziti da sama sebe uvjerim koliko je dobro i zabavno.
Od mora ništa ove godine, no gdje inače najradije ljetujete?
- Na Cresu. Otok Cres je moj drugi dom. Tamo sam odrasla, tamo je srce. Cres je najljepši otok u Hrvatskoj.
Skijanje ste napustili 2010. u međuvremenu ste završili studij novinarstva, radili za Hrvatski skijaški savez, viđamo vas u ulozi televizijskog komentatora skijaških natjecanja, a komentirali ste i netom završene Europske sveučilišne igre, u kojem se poslu dugoročno vidite?
- Istina, nakon skijaške karijere sam radila dosta toga. Zadnje dvije godine bila sam zadužena za komunikacije u Hrvatskom skijaškom savezu i taj mi je posao također puno pomogao u mom učenju, poslovnom odrastanju. HRT je tu skoro oduvijek, rekla bih. Počela sam sukomentirati utrke odmah nakon završetka karijere, pa sam dobila šansu za Sochi, a sada i za Europske sveučilišne igre. Ipak, trenutno se vidim sa svjetskom pješčanom odbojkaškom elitom. I to sigurno slijedećih tri do pet godina.
Da se ne bojite izazova pokazali ste i fotografiranjem za Playboy, kako danas na to gledate?
- Isto kao i tada. Bez žaljenja.
Je li vam moda važna, volite li šoping, kupujete li brendiranu odjeću?
- Volim si priuštiti i kupiti lijepe stvari. Sam šoping kao takav ne volim, zamoran je i često se poslije osjećam loše. No, volim razveseliti ljude i kupovati za druge, najčešće malim stvarima, neočekivano, mimo važnih datuma. Brendirana odjeća mi nije bitan, kupujem ono što mi se svidi i ako je cijena razumna. Brendove ne volim isticati, osim ako nisu hrvatski.
Zanima li vas politika i što mislite o kolegama, poput Janice Kostelić, koji su se i u tome okušali?
- Zanima me politika u tolikoj mjeri da mogu razumjeti u kakvim okolnostima ću živjeti, u kom smjeru će se stvari kretati. Ne valja žmiriti pred politikom i svakako treba imati otvorene oči i uši, no za ulazak u politiku nemam dovoljno znanja i kompetencija. Ne zanime me to kao poziv. Nemam tako debelu kožu i srce. Ja sam emocionalna duša, ja još uvijek koristim boje kada crtam.
Nemate baš visoko mišljenje o našim političarima, znači li to da nemate ni političkih favorita?
- Ma, ne bih baš tako rekla, je niti ne mogu imati ispravno mišljenje o nekom koga dovoljno ne poznajem. Nitko od hrvatskih političara nije među mojim prijateljima i, stoga, ne mogu previše o njima javno govoriti. No, očito je da mnogi od njih svoj posao ne rade dovoljno dobro, niti su mu predani koliko bi trebali biti. Čast izuzecima. No, ponavljam, politika nije područje o kojem bi se ja usudila opširnije...
Kad ste napuštali reprezentaciju bili ste, kako su mediji tada pisali, razočarani što vam se Janica nije javila, je li to izglađeno, čujete li se danas?
- Zaista ne znam od kuda vam taj podatak, jer to nije istina. Janica se nikada nije otuđila od skijanja kao ni od skijaša. Uvijek je bila blizu i bit će. Pa tako i kod mog odlaska. Ona je možda bila od rijetkih koja je zaista mogla razumjeti jer je i sama otišla tri godine prije. Naš je odnos danas baziran na poštivanju.
Pratite li što se događa s hrvatskim skijanjem, vidite li neke od naših mladih skijašica i skijaša u svjetskom vrhu?
- Skijanje pratim i uvijek ću ga pratiti. To je moja prva ljubav, možda i posljednja... Imamo izuzetno jaku mladu reprezentaciju koja je sposobna za dobre rezultate. Imaju dobro trenersko vodstvo, podršku Saveza te izuzetno sposobnog direktora Vedrana Pavleka. No ljudi moraju razumjeti da ni on nije čarobnjak i da je u ovim vremena izuzetno teško pronaći sponzore i novce. Remeni su stegnuti do zadnje, pa i preko zadnje, rupice što se ekonomije i gospodarstva tiče.
A nemaš baš niti nekih uspjeha.... Kako na sportskom tako ni na osobnom planu.... U rangu si Severine