Zašto Zagrepčani još uvijek više vole Cibonu premda nije ni sjena kluba kakav je nekad bio, a zašto ne vole dovoljno Cedevitu? Netko ciničan rekao bi da je tome tako zato što je puno više njihova novca (javnog gradskog novca) uloženo u Cibonu, za razliku od Cedevite koja najvećim dijelom funkcionira na teret privatnih sponzora, ponajprije Atlantic Grupe.
Zašto je tome tako, priupitali smo i Cibonina tvorca Mirka Novosela, čovjeka koji je svojedobno htio spojiti obje strane u jedan klub.
– To da Zagrepčani najviše vole Cibonu uvijek je bilo i uvijek će biti. Pa sjetite se samo one godine kada je NK Zagreb bio prvak države, svi su navijali za Dinamo. Zagrepčani uvijek najviše vole svoje brendove, klubove koji imaju značajnu povijest.
Cibona nema svog Mamića
No vremena su se promijenila i sada svi Zagrepčani baš i ne navijaju za Dinamo. Štoviše, mnogima je drago što je NK Rijeka postala prvak, a to košarkaški izbornik Aco Petrović objašnjava ovako:
– Kada je Dinamo u pitanju, ljudi su se okrenuli kontra jednog čovjeka koji je postao sinonim za upravljanje Dinamom. Bez obzira na teško financijsko stanje kluba, Cibonu na taj način nisu imali s kim identificirati. Uostalom, lijepo je rekao Mirko Novosel da Cibona i, kada je u velikim problemima, pridonosi hrvatskoj košarci izbacivanjem talenata kao što su Zubac i Žižić.
A Cibonin tvorac Novosel nam je pak rekao još i ovo:
– Privrženost ljudi nekom klubu stvara se godinama. Moraš napraviti velike rezultate, imati kvalitetne igrače ili igrati atraktivno. To što vole Cibonu ne znači da mrze Cedevitu, nego ljudi radije pamte neka bolja vremena nego sadašnjost kakva jest. Cedevita je odlično organiziran i vođen klub, no uz takve uvjete kakve imaju oni moraju postati tvornica atraktivnih mladih igrača kojom bi pridobili Zagrepčane.
Sportski direktor Cedevite Matej Mamić četiri je godine bio igrač Cibone (2000.-2004.), ali u vrijeme kada taj klub nije imao ozbiljnog gradskog rivala. On stvari danas vidi ovako:
– Ima tu ponešto i onoga da promatrač borbe Davida i Golijata obično stane na stranu onog slabijeg, po rezultatima iz proteklih godina i financijskoj stabilnosti klubova. Cibona je ta koja je u ovoj priči David. Koliko je Cedevita zdrav sportski projekt, to i vrapci na grani znaju, no kada su frustracije u društvu toliko velike, onda rijetko tko razmišlja na zdrav način. Kada sam došao u ovaj klub, Cedevita je bila mali i svima simpatičan klub, a sada kada se “razgoropadila” mnogima smeta da netko funkcionira uspješno. Dosta je ljubomore na račun kluba koji funkcionira besprijekorno pa mi se čini da je ovo neka situacija koja se na sport preslikava iz cijelog društva.
Cedevitin profesionalizam
Zanimljivu tezu iznio je i Franjo Arapović, čovjek koji je igrao za Cibonu iz najboljih dana, ali kojemu je sin Marko Cedevitin igrač.
– Ime Cibona još je uvijek nešto više od same košarke. Cibona je tih 80-ih bila pokret i Zagrepčanima starijih naraštaja i danas je ona više od sporta. A ljudi, kada vide da igrači odlaze iz kluba, da se priča o tome da bi klub mogao nestati, onda se s njim solidariziraju jer je u stanju u kojem mu žele pomoći.
Cedevitu se nerijetko etiketira kao umjetni klub pri čemu se pitamo što to ljudima smeta u klubu koji redovito plaća sve igrače i koji nikome nije ostao dužan?
– Meni je to trenutačno neobjašnjivo. Tako uzoran klub koji toliko dobroga donosi sportu, a nije simpatičan ljudima u gradu i onima koji vode Grad. Ljudi iz Cedevite sve čine ne bi li se približili puku, a čini mi se da su svakim danom sve dalje i dalje.
O Cedeviti kao klubu lijepo je govorio i trener velikog rivala Cibone Damir Mulaomerović:
– Cedevita je u našu košarku uvela novu razinu profesionalizma i na tome im se mora odati priznanje. No očito je da su se ljudi nostalgično poistovjetili s bogatom tradicijom Cibone, a vjerojatno im se svidjelo i što vide na terenu od aktualne momčadi.
O kolektivnom sjećanju govorio je i direktor ABA lige Krešo Novosel:
– Cibona predstavlja tradiciju s kojom su naraštaji odrastali, Cedevita je tek 12 godina na sceni, a simpatije javnosti ne stječu se tako brzo.
zato je Mirko, uz ogromne zasluge za nastajanje Cibone, momački opelješio i Cibonu a onda i Dinamo!!!