Moćna i prelijepa slika stadiona Kalinjingrad ispratila je naše heroje; uz zaglušujuće zvuke ‘Srca vatrenog’ i pjesmu zadivljujućega zbora od barem deset tisuća hrvatskih navijača! Svi kao jedan uz svoje vatrene, u čarobnoj noći na sjeveru Europe.
Moćna, zrela, opojna i očaravajuće ubojita bila je i izvedba naše reprezentacije na ruskoj premijeri, toliko dojmljiva da goropadni Hrvati od ove večeri nastupaju kao glavni favoriti naše skupine. Messijevi gauči, i ne znate što vas čeka za pet dana u Nižnjiju!
Uz toliku odgovornost, besprijekornu discipliniranost, trkačko i tehničko gotovo pa savršenstvo u svakoj sekvenci utakmice, koje Nigerijcima nije ostavljalo ni mrvicu nade, našim reprezentativcima ubrizgana je i standardna injekcija kreativnoga zanosa.
I prava je šteta što neke od briljantno odrađenih akcija u režiji Modrića, Mandžukića, Rebića, na kraju i Kovačića nisu okrunjene pogocima. Na Nigerijcima smo i te kako mogli ‘napumpati’ gol-razliku...
Ako je kapetan Luka Modrić u svom 107. nastupu za Hrvatsku još jednom demonstrirao sve osobine velikoga, genijalnoga vojskovođe, ovacije je zaslužio i dobio Zlatko Dalić, čija je priprema ove utakmice također odrađena minuciozno, studiozno i seriozno, kako i dolikuje izborniku koji vodi Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu.
Ne sumnjajte, Livnjakova trenerska nadarenost dostojna je golemih ambicija ove velike momčadi.
Krajnje smiona izbornikova odluka o formaciji s čak četiri izrazita ofenzivca i te kako je imala uporište i ispunila svoju svrhu. Ako ovom zgodom Kramarić možda nije imao svoj dan, u najblistavijem izdanju eksponirao se stari, dobri Mario Mandžukić.
Njegov, Mandžin je onaj prvi pogodak, kada je ‘natjerao’ Nigerijca na fatalan gaf i otvorio Hrvatskoj vrata pobjede.
Jedan je pametan čovjek kazao: ‘Uspjeh nije nikakva čudesna, nedokučiva božanska stvar koju mogu dosegnuti samo neki od nas. To je nešto što zaista postoji, u svima nama. Vrlo je jednostavno - to želim i spreman sam umrijeti za to!’ U tom duhu, odlučniji nego ikada pokoriti i zadiviti svijet, u Rusiji nastupaju naši reprezentativci i njihov vođa.
Međutim, jedan još pametniji kazao je ovo:
‘Uspjeh je loš učitelj. Zavede pametne ljude da misle da ne mogu izgubiti’.
I tu poruku Zlatko Dalić i njegov stožer stalno moraju imati na umu. Priuštili su nam večer iz najljepših snova, a kada se ujutro probude, shvatit će da nisu napravili još ništa epohalnoga. Dalek je još put do Moskve, premda se teško oteti dojmu da Hrvatska tom stazom korača uspravna, silovita, punoga srca i superiornija nego ikada ranije.
