Nakon što je postao najdugovječniji trener u povijesti Rijeke, a onda i srušio najdulju dominaciju u povijesti našeg nogometa, Matjaž Kek (56) s prvim danom novog tjedna postao je i rekorder Prve HNL u njenoj 25-godišnjoj povijesti. Budući da Rijeka pod Miškovićem nije klub u kojem navečer legnete u krevet s jednim trenerom, a ujutro se probudite s drugim, Slovenac je ponedjeljak dočekao kao veliki rekorder.
Nijedan trener nije doživio 1647. dan u nizu na klupi jednog kluba u HNL-u, a dosad je najdulji niz držao Igor Pamić u Istri 1961 (2011. – 2015.). Veliki rekord i 56. rođendan u subotu igrači su mu čestitali na najbolji način – sedmicom protiv Cibalije, kojom je najavljen novi rast Rijeke, našeg jedinog preostalog predstavnika u Europi. U četvrtak (19 sati) na Rujevicu stiže grčki AEK.
Držali su me i kad nije išlo
– Meni su vam to samo brojke. Ne pratim. Ali normalno je da mi je izuzetna čast i zadovoljstvo što sam opstao tako dugo u hrvatskom nogometu. Zadovoljan sam i zbog činjenice da sam iza sebe imao ljude koji su me podržavali i kada mi je bilo teško, kada smo bili u krizi, kada nisam donosio dobre odluke, kada igra nije bila dobra... Nisu reagirali, poštujem to i želim im vratiti taj dug povjerenja. S godinama čovjek počne drukčije razmišljati, gleda objektivnije i na svoj rad. A sve zajedno je potvrda da je bilo više rada nego foliranja... – kaže slovenski stručnjak koji je rezultatima zadužio Rijeku, a našu ligu ponašanjem i stavom da ne treba tražiti uvijek krivca u drugima.
Kek nikad nema popusta za sebe samog, pa ga ne daje ni drugima, i zato je uspio ostvariti ono što veliki majstori poput Blaževića, Skoblara ili Gračana nisu prije njega – dovesti Rijeku do njena prvog naslova prvaka države.
A uz Keka rekorder je postao i Rijekin predsjednik Damir Mišković, koji ga je zadržao tako dugo iako je imao i drugih ponuda. Vjerojatno nema klupskog čelnika u HNL-u koji bar jedan rezultatski pobačaj, a u četiri i pol godine i to je neizbježno, ne bi iskoristio da mu se zahvali. No, da je to učinio, recimo, nakon Aberdeena ili Slaven Belupa lani u kupu (obje utakmice 0:3), vjerojatno ne bi dočekao dvostruku krunu – krunu njihove suradnje.
Velika era ide dalje, Kek je nastavlja s trogodišnjim ugovorom u džepu potpisanim početkom ljeta, a u razgovoru za Uefinu televiziju, jutro nakon poraza od Olympiakosa, koji je označio kraj borbe za skupinu Ligu prvaka i nastavak puta u Europskoj ligi, Rijekin je trener odgovorio i na pitanje ima li neku posebnu želju za budućnost.
Turbulentni Maksimir
– Imam! Da dođemo opet u takvu situaciju u kojoj smo bili protiv Olympiakosa, a da na kraju mi pobijedimo.
Za to bi bilo potrebno osvojiti još jedan naslov prvaka. Teško, ali opet ne i nemoguće, pogotovo ne za ovaj sastav Rijeke koji je, kad je odmoran i spreman, kao protiv Vinkovčana u subotu, gromovit za mnoge u HNL-u. Nakon Hajdukova posrtaja u Gradskom vrtu, Rijeka je opet prvi Dinamov pratitelj, a upravo se njenim primjerom vodio Osijek kad je ušao u novu priču na čelu s mladim predsjednikom Ivanom Meštrovićem.
Zoran Zekić je dvostruko kraće od Keka na klupi bijelo-plavih, ali je unatoč tome već sada njihov najdugovječniji trener otkako je HNL-a (sad je na 742 dana). Još dulje traju Željko Kopić u Slaven Belupu (825 dana) i Samir Toplak u Interu (1247 dana).
Gdje su oni slavni dani legendarnog Mihe Mioča, predsjednika Šibenika iz devedesetih, stasitog brke koji bi “svako treće kolo” u kameru HTV-a objašnjavao: “Ha, gledajte... Kad nema rezultata, promjena trenera je jedino rješenje.”
A naš najtrofejniji klub Dinamo? Nakon odlaska Zorana Mamića, koji je 2016. postao najdugovječniji Dinamov trener u HNL-u s 33 mjeseca u nizu (973 dana) te je bio i velika Kekova noćna mora, Maksimir je ušao u turbulentno razdoblje čestih promjena trenera – Kranjčar je trajao 88 dana, Bugar Ivajlo Petev 260 dana, Cvitanović je tek krenuo, a negdje iz šume već viri Sedloski.
Ogledni primjer koliko kvalitetan trener znači za klub...