Već prvog dana natjecanja na Olimpijskim igrama u Tokiju nastupit će cijeli niz hrvatskih sportaša, a pored zračne puške na 10 metara (Snježana Pejčić) medalje će se dijeliti još i među tekvondašicama u kategoriji do 49 kilograma.
A tu će nas zastupati Zagrepčanka Kristina Tomić, jedna od četvero kvalificiranih Hrvata u ovom atraktivnom olimpijskom sportu korejskih korijena.
U danima prije odlaska u Tokio, pričali smo s Kristinom u dva navrata i stekli dojam da je prilično optimistična. Još u Splitu, prije mjesec dana, kazala nam je da joj njen dijabetes tipa jedan ne predstavlja nikakav problem baš kao niti borba s kilogramima.
- Puno mi je lakše kontrolirati dijabetes kada ovako intezivno treniram jer ne mogu toliko pojesti koliko sam s treninzima trošila. Stalno sam na donjoj granici razina na kojima bih trebala biti što se tiče šećera pa si jako malo inzulina dajem. Što god da pojedem za sat i pol do dva je nov treninga pa se to samo iznivelira.
Iz Zagreba je krenula s tri kilograma više, već u Tokamachiju je to svela na kilogram manje, pa nemamo razloga ne vjerovati da će u petak, dan prije natjecanja, Kike zadovoljiti vagu.
- Možda bi u skidanju kilograma pomognu iznimna tokijska vrućina i prekomjerna vlažnost zraka. U svakom slučaju, sve je pod kontrolom.
Njena radna kilaža bila je na 52-53 kilograma, a kako se nastup približava viška je sve manje. Još tada u Splitu kazala nam je:
- Taj posljednji kilogram skinut ću posljednji dan uoči vaganja uz trčanje u šuškavcu ili tako nekako.
Kazala je da će joj veći stres biti svakodnevna testiranja na COVID-19 i isčekivanje rezultata.
- Taj stres isčekivanja rezultata testa prolazimo svakodnevno. Ne mogu zamisliti kako bih se osjećala da budem pozitivna i da mi ktome još nedaju da taj test ponovim jer on može biti i lažno pozitivan.
Da bi skrenula misli s takvih tema, i usmjerila ih isključivo prema svom nastupu, Kristina je sa sobom ponijela knjigu poznatog osobnog trenera Tima Grovera, čovjeka koji je radio s najvećim američkim košarkašima poput Michaela Jordana i Kobea Bryanta.
- Iz svoje bogate karijere u radu s elitnim sportašima, Grover nudi niz zanimljivih iskustava i citata koji predstavljaju poticajan način razmišljanja uoči velikih natjecanja.
Kristina i njene kolege olimpijci (Matea Jelić, Toni Kanaet, Ivan Šapina) pripremali su se u najboljim uvjetima koje je u Hrvatskoj, pa i šire, bilo moguće i zamisliti.
- Trenirali smo u novootvorenom centru Taekwondo kluba Marjan, u uvjetima kakve u regiji nitko nema.
A pod palicom izbornika Tonija Tomasa, treniralo se i po četiri puta dnevno.
- Prvi bi trening bio ujutro u sedam i 30, teretana ili trčanje, nakon čega bi uslijedio odmah individualni te-kvon-do. Nakon toga, oko 13 sati, uslijedio situacijski trening, s opremom, a četvrti bi bio kasno popodne, opet individualni.
Toliki broj treninga u dan pomogao je Kristini da kontrolira kilažu, a kako je ona najniža kategorija (do 49 kg) njoj je u pravilu i najteže skidati prekomjernu težinu.
- U Marjanu smo imali i neku iznimnu vagu koja ne samo da mjeri kilograme nego i mišićnu masu, postotak vode u tijelu, koštanu masu.
S obzirom da se osim sa suparnicama mora boriti i sa neugodnom dijagnozom Kristina je svojevrsna heroina i uzor za sve dijabetičare, posebice za one koji se žele baviti vrhunskim sportom. Držimo joj palčeve u naumu da svoju uspješnu karijeru - ima europsko zlato i dvije svjetske bronce - okruni i olimpijskom kolajnom. S obzirom kakvu žrtvu podnosi, rijetko je tko to od nje više zaslužio.
Otvori KEKS Pay
