Nakon nedavnog zagrebačkog turnira Grand Chess Toura imali smo priliku popričati s doprvakom tog natjecanja Nodirbekom Abdusattorovom. Za razliku od čudnjikavog pobjednika Firouzje (Iranca koji nastupa pod francuskom zastavom), ovaj 22-godišnji Uzbekistanac pokazao se ljubaznim i otvorenim spram naše ljubopitljivosti.
S obzirom na to da je njegova zemlja pobjednik posljednje šahovske Olimpijade i da je domaćin sljedeće, ali i da ima dvojicu šahista u top šest FIDE rejtinga, zanimalo nas je u čemu je tajna tog uzleta. Osim ekipnog uzleta, Uzbekistan ima priliku dobiti i pojedinačnog prvaka svijeta jer će četvrtorangirani Javokhir Sindarov pokušati s prijestolja svrgnuti prvaka svijeta Gukesha.
Tajna je u podršci vlade
– Tajna je u podršci naše vlade. Ovog časa imamo puno talentiranih igrača. Sve je krenulo 2004. s Rustamom Kasimdžanovom, koji je tada postao svjetskim prvakom u verziji FIDE-a. Bio je to veliki bum u našoj zemlji pa su i moji roditelji, inspirirani njegovim uspjehom, odlučili mene voditi na šah. A ja sam šahovski odrastao s većinom današnjih reprezentativaca. Znamo se jako dobro, igrali smo puno partija jedni protiv drugih i ta je kompetitivnost odigrala jako važnu ulogu u našem razvoju. Kada smo počeli postizati rezultate, ljudi su nam počeli poklanjati svoju pozornost, baš kao i sportu jer do tada šah nije bio jedan od glavnih sportova. A vrhunac popularnosti dosegnuo je kada smo 2022. osvojili šahovsku Olimpijadu, na čemu nam je osobno čestitao i naš predsjednik.
A kako danas izgleda top-lista popularnosti sportova u Uzbekistanu?
– Nakon osvajanja Olimpijade šah je postao "mainstream" i trenutačno je među tri najpopularnija sporta u zemlji. U društvu nogometa i boksa. S obzirom na igrače koje imamo, rekao bih da je to tek početak. Moj je dojam da će se ubuduće na šahovskim Olimpijadama puno toga rješavati između Uzbekistana i Indije. Pred nama je vrlo zanimljiva budućnost.
Igra li u tome kakvu ulogu i nasljeđe Sovjetskog Saveza, zemlje koja je do svog raspada dominirala šahovskim svijetom?
– Rekao bih da su fundamenti ovih rezultata upravo iz sovjetskog vremena. Bili smo u sastavu SSSR-a i mogu reći da je moj dugogodišnji trener Dmitrij Kajumov upravo ta škola. Puno sam naučio od njega i postao velemajstor. Promatrači sa strane običavaju reći da u mojim partijama vide elemente sovjetske šahovske škole. A ja bih rekao da imam oboje. Nešto tog sovjetskog nasljeđa i nešto modernog šaha pogonjenog kompjutorskom analitikom. Mislim da je to sjajan miks i sretan sam zbog toga.
Sretan je Nodirbek i zbog nastupa Uzbekistana na nogometnom SP-u.
-– S obzirom na to da nam je to debitantski nastup na Svjetskom prvenstvu, nismo očekivali puno. Bilo je bitno osjetiti napetost najvećeg natjecanja, suočiti se s najboljima.
U šah-boksu samo iz zabave
U čemu je tajna boksa u toj azijskoj zemlji čiji su se borci iz Pariza vratili s pet zlatnih medalja dopustivši da se pozlate još samo po jedan Kubanac i Ukrajinac?
– Čudno mi je odgovarati na pitanje o boksu, no vjerujem da i tu imamo dobru školu koja se proteže isto iz vremena SSSR-a. Ako imate povijest tog sporta, tradiciju i školu, onda je sve moguće.
Nismo odoljeli pitati ga za hibridni sport nazvan "chess boxingom" u kojem se naizmjence radi šest rundi brzopoteznog šaha i pet rundi boksa, a cilj je matirati za pločom ili nokautirati u ringu.
– Čuo sam za takvo što i nastupio bih jedino iz zabave, nikako radi natjecanja.
Sve to ispričao nam je Nodirbek nakon vrlo dramatične završnice šahovskog turnira na kojem je, tek u pripetavanju, ostao bez naslova.
– Bilo je prilično stresno. Najprije sam u posljednji dan ušao s tri boda zaostatka za Firouzjom i onda je počeo gubiti partije pa sam ga stigao. Čak sam nakon jedne runde bio i u vodstvu, ali to nisam iskoristio pa smo sve rješavali međusobnim pripetavanjem. Mislim da su gledatelji u tome mogli uživati. U "armagedon" partiji, a to je bila ona dodatna, odigrao sam oštro otvaranje, pritiskao sam ga vremenski, no igrao je dobro i uspio se obraniti.
Otvori KEKS Pay
