Dok na NBA parketima dvojica najboljih hrvatskih košarkaša Bogdanović i Šarić igraju životne partije, u domovini je u tijeku proces izbora onoga koji bi tu dvojicu krajem lipnja trebao povesti u nastavak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. A slutimo da je na dnevni red došla osoba koju su svih ovih godina i zaobilazili ili je bila u drugom pa čak i trećem planu.
Nakon što su čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza odlučili da više neće čekati svoje najpoželjnije kandidate Perasovića i Trinchierija, HKS-ovci su se okrenuli prema Jasminu Repeši (57). On se činio logičnim rješenjem (jer je s Hrvatskom bio četvrti u Europi i peti na OI) pa je s njim obavljen poduži razgovor u kojem je iskusni trener iznio svoju viziju razvoja naše košarke. A sadržaj tih razgovora bili su i uvjeti pod kojima može postati hrvatski izbornik.
HKS ne može platiti mnogo
A na jedan od njih Repeša nije pristao jer se nije želio odreći mogućnosti da istodobno vodi neki klub kad ga već HKS ne može platiti onoliko koliko bogatiji nacionalni savez plaćaju. A oni su svojim izbornicima davali između 100 i 200 tisuća eura, ovisno o trenerskom rangu, ali i financijskom rejtingu zemlje koja izbornika plaća. Recimo, Božo Maljković od Slovenaca je dobivao 180 tisuća eura, a Dušan Ivković kao srpski izbornik najprije je imao 300 tisuća eura, a potom je to smanjeno na 200 tisuća.
Kako doznajemo iz krugova bliskih Repeši, on nije tražio toliko, no HKS je financijski skroman Savez, opterećen nekim hipotekama iz nedavne prošlosti, pa mu nije mogao ponuditi višu kompenzaciju za odricanje od klupske zarade. Stoga su se čelni ljudi HKS-a okrenuli razgovorima sa sljedećim kandidatom čije nam ime nisu htjeli otkriti ni pod koju cijenu. Prema našim pretpostavkama, a ovaj proces pratimo dovoljno dugo da imamo pravo pretpostavljati, to je 51-godišnji Dražen Anzulović koji je bio u drugom planu zanimljivih kandidata. Uostalom, u jednom zagrebačkom hotelu Zula je prošli tjedan viđen na piću s čelnim ljudima HKS-a pa nam i to daje pravo nagađati da je on sada na redu. Na gornjoj “polici” cijelo vrijeme bili su Velimir Perasović (53) i Andrea Trinchieri (49), no nisu ni jednoga od njih više mogli čekati. Uz to što ta dvojica žele raditi za velike ugovore u euroligaškim klubovima jer pripadaju tako visokoj trenerskoj klasi, Trinchieri je ograničen i time što do kraja sezone ne može nikoga preuzeti da bi izvukao ono što mu duguje njemački euroligaš Bamberg.
Hrvatska ne može čekati izbornika do lipnja jer se reprezentacija mora okupiti upravo sredinom lipnja, a mnogo prije toga Fiba mora dobiti popis reprezentativaca. Treba i dogovoriti gdje će biti pripreme i hoće li se igrati koja pripremna utakmica i s kim. Uostalom, presudni kvalifikacijski okršaji na rasporedu su 28. lipnja (kod Italije) i 1. srpnja (kod Rumunjske).
Kad smo kod Anzulovića, treba reći da se svojedobno našao u situaciji da su ga zaobišli iako mu je mjesto bilo obećano. Bilo je to 2009. nakon Eurobasketa u Poljskoj kada se tražio nasljednik Jasmina Repeše kojem je upravo Zula bio pomoćnik.
Zula je spreman za žrtvu
Inače, Zula je četiri ljeta bio pomoćnik Repeši i jedno ljeto Petroviću i to za vrijeme uspješnog olimpijskog ljeta 2016. Čini se da u tom smislu ima dovoljno znanja o tome kako reprezentacija funkcionira i kako treba s određenim igračima. Svjesni kako to ide s izborom izbornika, vjerujemo da je Zula svih ovih mjeseci mudro šutio i čekao da se sustavom eliminacije dođe do njega.
Hoće li će Anzulović konačno postati izbornik, trebalo bi se znati već ovoga tjedna jer u HKS-u više nemaju vremena za duge pregovore. Uostalom, poznat kao naglašeni domoljub, Zula je silno motiviran za ovaj posao. Ako ga dobije, zbit će se to baš u najtežem razdoblju za ovu reprezentaciju od njena postanka.
Može li Zula odvesti Hrvatsku na SP, to ne znamo. Ni Peras, Trinchieri ili Jasko to ne bi jamčili. U ovom trenutku čini se to gotovo nemogućom misijom. Ne samo zbog skora 1-3 u kvalifikacijama nego i zbog činjenice da će izbornik na NBA igrače moći računati samo za dvije i još dvije (ako ih bude) ljetne utakmice nakon kojih slijede još i četiri zimske.
Iz košarkaških krugova doznajemo da je Zuli toliko stalo do ovog posla da je spreman zahvaliti se jednom jakom poljskom klubu na plaći koja je višestruko veća od ove koju bi imao na klupi reprezentacije Hrvatske.
