Kasnio je desetak minuta na dogovor. Ali, Ivica Križanac odmah se
ispričao.
- Došli su neki prijatelji na marendu, malo smo zasjeli - kazao je
Križanac.
Uživa u svakom trenutku provedenom u svom Omišu. Gradić na utoku Cetine
sve je ono što Križanac u životu treba.
Dosta mi je Zenita
- Djeca, supruga, roditelji, brat... Svi su ovdje, Leona je krenula u
prvi razred. Sve ono što nemam u Rusiji, imam ovdje. U Omišu postajem
pravi tata, obavljam sve dužnosti. I da budem iskren, uživam u tome -
kaže Ivica.
Našli smo se u kafiću pedesetak metara udaljenom od stadiona Omiša na
kojem je Ivica napravio prve nogometne korake.
- Odem ponekad na taj moj Ribnjak na trening, prisjetim se svega.
Osjećate li se u Omišu kao velika zvijezda?
- Ma kakvi! Barem se ja tako ne ponašam. Rođen sam ovdje, zaista nema
potrebe da se prema meni netko odnosi kao prema zvijezdi. Uostalom,
supruga i ja ovdje smo sagradili kuću, ovdje ćemo živjeti. Uskoro će me
moji Omišani češće viđati.
Jeste li odigrali posljednju utakmicu za Zenit?
- Moram se vratiti, imam ugovor do kraja 2009., a Zenit ima proziv 17.
siječnja. Vidjet ćemo što će biti, ima nas dosta koji bismo htjeli
promijeniti sredinu, ali s mojim je klubom teško pregovarati. U tim
razgovorima ne radi se o novcu, Rusi žele zadržati momčad. No, nema
nikakve šanse da potpišem novi ugovor. Jednostavno, želim biti bliže
kući.
Koliko bliže? Dinamo je bio zainteresiran, Hajduk je bio konkretniji.
Bonačić me spasio
- Deset godina sam u inozemstvu, nemam ništa protiv Dinama, u Zagrebu
sam uvijek odlično prihvaćen. No, nogometno, Hajduk mi je bliži.
Međutim, puno se još stvari mora poklopiti.
Vrati li se u Hrvatsku, Križanca čekaju poluprazni stadioni, slaba
liga, upitno plaćanja...
- Novac neće biti presudan u mojoj odluci gdje ću nastaviti karijeru.
Vratim li se u Hrvatsku, bit ću isti. Imao sam težak nogometni put,
nisam nikada naučio na opuštanje.
Novac mu sada više ništa ne znači. Prisjetio se svojih prvih koraka u
profesionalizmu, Luke Bonačića...
- Želio sam zaraditi za obitelj, to je bio moj osnovni nogometni put.
Sad imamo dovoljno. Sjetim se početaka, da nije bilo Luke Bonačića
možda ništa od moje karijere ne bi bilo. Kada sam odlazio u Slaven
Belupo, Omiš je zatražio 12 tisuća njemačkih maraka odštete. Nisam imao
toliko novca, Luka je platio za mene. Zbog toga ću mu uvijek ostati
zahvalan, nije važno što sam mu taj novac kasnije vratio.
Obitelj Križanac neće, poput mnogih Hrvata, na odmor na snijeg.
- Bio sam nekoliko puta na skijanju, ali nije mi to neki užitak. Stoga
nakon Božića obitelj i ja idemo na Karibe, to nam je draže - zaključio
je Križanac.
ODMOR Reprezentativni branič kaže da se tek u rodnom Omišu osjeća kao pravi tata
