Hrvatska trkačica Tea Faber posljednjih mjeseci niže uspjehe u sve popularnijem towerrunningu – utrkama u kojima se natjecatelji uspinju stepenicama nebodera. Nakon pobjeda u Singapuru i Kuala Lumpuru, gdje je postavila i nove ženske rekorde, pred njom je još nekoliko velikih izazova do kraja godine.
U dobrom sam treningu
Kako ste uopće odlučili okušati se u utrkama stepenicama i koliko se dugo bavite towerrunningom?
– U mojim trkačkim počecima, 2017. godine, jedna od prvih utrka bila mi je naša Zagrepčanka 512. Gotovo svake godine od tada nastupala sam u toj utrci. Tada još nisam znala za towerrunning, sve do kraja 2024. godine, kada mi je naš Ivan Vuletić, koji se također time bavi, predložio da se okušam i nastupim na nekoj utrci Towerrunning Toura. Moja prva utrka na Towerrunning Touru bila je u Šangaju i tako je sve počelo.
U Singapuru ste 1256 stepenica i 39 katova prošli za 7.06 minuta i pritom postavili novi ženski rekord. Što vam je prolazilo glavom u tih nešto više od sedam minuta?
– Kao i u svakoj utrci, nastojim biti fokusirana i uhvatiti što bolji ritam, tako da nema prostora za neka dodatna razmišljanja.
Samo nekoliko dana poslije slijedio je još veći izazov u Kuala Lumpuru – 2845 stepenica i čak 118 katova Merdeke 118. Kako ste se fizički oporavili i pripremili za gotovo dvostruko veći napor?
– U dobrom sam treningu, tako da mi nije bio problem nastupiti na dvije utrke u nekoliko dana. Ova utrka jedna je od dužih na kojima sam nastupila. Od samog početka pa do vrha izrazito sam se dobro osjećala, imala super ritam i gotovo savršeno odradila utrku. I jedno i drugo je zahtjevno, ali uspjela sam oboje svladati.
Merdeka 118 druga je najviša zgrada na svijetu. Kakav je osjećaj penjati se stepenicama u zgradi takvih dimenzija i znati da vas na vrhu čeka pogled na Kuala Lumpur?
– Da, trenutačno je druga najviša zgrada na svijetu. Izvana izgleda zaista čudesno. U vrijeme penjanja, odnosno utrke, nema baš puno prostora za razmišljanje. Pogled koji me dočekao uz izlazak sunca bio je predivan.
Što vas više privlači u ovakvim utrkama – borba protiv drugih natjecateljica, borba protiv štoperice ili činjenica da pomičete vlastite granice?
– Za razliku od drugih utrka, gdje su masovni startovi, ovdje je specifično to što svatko starta sam, odnosno start je kronometarski, i ne znate plasman sve dok se ne izredaju svi natjecatelji. Uvijek volim pomicati vlastite granice. Bila sam jako sretna, naročito nakon utrke u Kuala Lumpuru. Velika utrka s više od 8000 natjecatelja, a ja sam uspjela postaviti ženski rekord... Naročito zato što u Hrvatskoj nemamo zgrade više od 30 katova, a uspjela sam pobijediti cure iz velikih zemalja, u kojima su goleme zgrade najnormalnija stvar.
Nakon Singapura i Kuala Lumpura, postoji li već neki novi neboder ili utrka koju biste posebno voljeli osvojiti?
– Ima puno utrka na kojima sam nastupala i pobjeđivala. Uvijek mi je drago doći u neki novi grad, novu zemlju i nastupiti na novoj zgradi. Jedna od želja svakako mi je utrka u New Yorku na Empire State Buildingu, jedna od najstarijih utrka. Kako u ovom dijelu godine ima zaista mnogo utrka, nakon povratka iz Singapura i Kuala Lumpura nastupila sam i na utrci u Austriji, u Keutschachu, na utrci Pyramidenkogel Turmlauf, gdje je bilo dvostruko hrvatsko slavlje, i u muškoj i u ženskoj kategoriji. Utrku od 441 stepenice među muškarcima najbrže je svladao naš Ivan Vuletić, a ja sam bila najbrža među ženama. Potkraj godine od velikih utrka stepenicama očekuje me još finale Towerrunning Toura u Šangaju, gdje se nadam da ću obraniti i podignuti pehar pobjednice Towerrunning Toura za 2026. godinu.
Kakav je bio prvi dojam kada ste stigli u Singapur? Je li grad opravdao ono što ste prije puta zamišljali?
– Zaista lijep, čist i moderan grad, s puno golemih zgrada. Zračna luka je predivna, stvarno najljepša od svih u kojima sam bila, baš onakva kako je i opisuju. Super je bila sama organizacija utrke, sve je bilo na vrlo visokoj razini. Jako mi se svidjelo što ima stvarno puno sportskih objekata i prostora za trčanje i bavljenje drugim sportskim aktivnostima.
Držim se samo riže
Kakva je bila hrana u Singapuru? Jeste li se usudili probati lokalne specijalitete i je li bilo nešto što vas je posebno oduševilo ili iznenadilo?
– Općenito nisam osoba koja voli degustirati hranu, tako da ne isprobavam novu hranu. Većinom se držim riže i to je to.
Kad biste morali birati – što biste preporučili nekome tko prvi put putuje u Singapur, a što nekome tko ide u Kuala Lumpur?
– Kako nisam išla u obilaske i razgledavanja, ono što me se najviše dojmilo u Singapuru bila je zračna luka i Marina Bay, a u Kuala Lumpuru sama zgrada Merdeka 118 i pogled s nje.
I za kraj, nakon dva grada, dvije pobjede i dva rekorda – što vam je s ovog putovanja ostalo najdraže: sportski uspjeh, ljudi, gradovi, hrana ili neko sasvim drugo iskustvo?
– Sportski uspjeh i druženje s novim ljudima – zaključila je Tea.
Otvori KEKS Pay
